Dobro se dobrim ne vraca
Tekst za danasnji prilog sam dobio davno (proslo je vec skoro godina i pol) i bio sam ga negdje zagubio ali se pojavi iznenada , dok sam 'cistio' laptop od mnogobrojnih datoteka koje 'pojedose' vecinu diska. Radi se o temi koja nikada ne zastarjeva jer se radi o nasim sudbinama, sudbinama ljudi koji se iznenada nadjose na udaru zla, u gradu u kojem su decenijama ljudi zivjeli zajedno, ne vodeci racuna ko je ko. A jednog dana sve se to promijeni.
Kazivanje je istinito, kao i ostala na ovom blogu, cija je vrijednost da se stvari nazivaju pravim imenima i gdje se o nasim zivotima pise prostim jezikom, jezikom koji svako razumije i za koji nisu potrebna dodatna objasnjenja.
Evo teksta koji mi je maja 2009. godina poslala Enisa:
Kopajući po starim pismima pronašla sam neka koja mogu svjedočiti kako se dobro često NE vraća dobrim.
Živjeli smo u Mejdanu u drugom neboderu u ulici Nurije Pozderca, koju za vrijeme rata prekrstiše u Miloša Obilića. Kod mojih komšija došli rođaci - izbjeglice iz Jajca, žena, muž i kcerka. On - Brane Rađenović, svidio mi se jer nije htio ratovati, sve dok ga rođaci nisu prijavili da se krije. Ona - Joka, medicinska sestra, zaposlila se u bolnici. Kad su joj muža mobilisali u vojsku otišla je od rođaka i potucala se kojekuda. Kćerka - Beca krenula u gimnaziju a nema knjiga, pa joj ja nabavim od učenika. Bilo im je teško pa su Becu poslali u Jagodinu rođacima, da nastavi školovanje. Kada sam čula šta im se sve desilo pronađem Joku i ponudim joj da stanuje u stanu moga oca. Tako bi pomogla njoj, a sačuvala bi stan od "provalnika". Moj otac je bio star i sam, pa sam ga prevela nama.
Sve je dobro štimalo ali kad srpska vojska zauze Jajce, Rađenovići se vratiše kući. Tada sam u stan smjestila banjalučanku - Suzanu čija je familija otišla, a ona zbog momka ostala. Poslije OLUJE bilo je opasno, a naročito za moga muža i mi smo odlučili da idemo iz Banjaluke. U tatinom stanu ostala je Suzana.
Nakon nekog vremena javlja Suzana da su se vratili Rađenovići, jer je HVO zauzeo Jajce. Mi smo ostali u Zagrebu i bili podstanari 5 godina - stanarina 500 DM. Pronašla sam banjalučanina koji bi mjenjao stan u Zagrebu za Banjaluku. Kada je prema dogovoru došao da vidi stan u Banjaluci, Rađenović ga dočekao s pištoljem i grubim riječima, te otjerao, a meni poslao prijeteće pismo. Tada sam ja pisala njegovoj kcerki studentici u Beograd da urazumi oca, da mi omogući da zamjenim stan (a ja ću njima plaćati jednosoban stan dok se ne snađu - godinu dana). Nakon toga uslijedilo je prijeteće pismo Rađenovića i ja sam odustala. Poslije godinu dana prodala sam neuseljiv stan banjalučaninu G. Kneževiću. A, sad evo tog pisma "zahvale":
Beograd 12.12.1996 god.
Trenutno se nalazim u Beogradu na kontroli kod doktora, pa odlučih da ti se javim. Najveću grešku u životu si napravila, jer si pisala mojoj kcerki. Kakve veze ona ima sa ovom situacijom i svim što se dešavalo. KAKO TE NIJE STID služiti se takvim stvarima? Drugo, tvoja prija me je napala i svašta mi izgovorila. Ja sam do sada bio MAKSIMALNO FER prema vama. Ja sam tvom bratu rekao da se rasprodaju stvari iz kuće, upozorio sam i komšije a i tebe. To radi vaša prijateljica. Predlagala nam je da se vama kaže kako je stan opljačkan, ali mi nismo pristali na to. Vi više vjerujete "lažnoj doktorici" nego nama. Ubuduće ćemo drukčije. JA SAM TVOG GOSPODINA IZ ZAGREBA OTJERAO I NE ŽELIM GA VIŠE VIDJETI.
OVO JE SADA MOJE. Ni ja ni moja porodica nije pala sa grane. Samo podrum moga oca, koji je ranjen 1942 god. oslobađajući Banjaluku vrijedi više nego vaše sve. Dugove za struju i ostale komunalije, koje je tvoja doktorka napravila, ja sam platio i PREVEO SVE NA SEBE. Moj otac imao je kuću sa 6 soba u Jajcu i ogromnu zemlju u Bosanskom Petrovcu. Sad nema ništa. Ja sam imao stan iz snova, kao i moj brat, a sad nemamo ništa.
Ovo što je do sad bilo tvoga taje, sada je moje. Dobio sam i rješenje od Opštine Banjaluke, od Ministarstva za izbjeglice i lično od komandanta 1. korpusa generala Talića. Onog momenta kad ja dobijem sve svoje što sam izgubio, tad ćeš se i ti vratiti u svoje. Dotle UPOZORAVAM TE da me ostaviš na miru, jer napravila si jedan pogrešan potez, ne pravi i drugi! JA nemam šta izgubiti, MOGU TI OVO MINIRATI, ako me ne ostaviš na miru! NE ZABORAVI DA ME JOŠ UVUJEK ČUVA VOJSKA. Spreman sam svašta činiti, pa te upozoravam ponovo na TVOJE PONAŠANJE.
S tobom se ne želim ni čuti, nemoj pisati, jer pisma samo pocjepam.
BRANE
Citajuci ovo pismo i razmisljajuci o njemu covjek moze nauciti mnogo toga o ljudima, njihovim postupcima, odnosu prema drugima, postenju, mentalnom sklopu u kojem su odrasli... Meni na pamet dolaze razlicite misli i pitanja? Pojedine recenice, kao one rijeci hvale o 'porijeklu' i bogatstvu su tipicne za nase malogradjane koji su svu svoju velicinu vidjeli u tome. Cuo sam slicnih hvala i ovdje i uvijek sam se pitao gdje sam tu ja, koji nije imao nista osim skromnog dvosobnog stana dobijenog od preduzeca. Da li je to razlog da mi do tog stana nije bilo posebno stalo?
Slijedece pitanje koje si postavljam je da li bih i ja reagirao na isti nacin da mi se desilo ono o cemu Brane pise? Da li bih svoj bijes iskalio na nekome ko mi nije nanio nikakvo zlo, vec mi je pokusao pomoc? Isto tako se zapitam zasto je vojska stala iza Brane i koju su njegove zasluge u svemu tome? Da li je za njenu brigu jedini kriterij bio pripadnost naciji? Da li bi ta vojska branila one koji ne pripadaju odabranoj naciji ili pak one kojima nacija ne stoji visoko na rang listi?
Pitanja bi se moglo postaviti jos mnogo a ja ih ovdje biram onako na preskok i na svako znam odgovor. A znam da vecina onih koji navracaju na ove stranice takodjer zna odgovore.
Prodjose godine, vecina prica oko stanova se zavrsila, zivot tece dalje. Protjerani se rasuse po svijetu, pocese nove zivote, skucise se i 'ostanise', putuju u krajeve o kojima su nekada saznavali samo sa TV ekrana ili iz knjiga (facebook je prepun slika sa putovanja nase raje), a Brane i njemu slicni ostase u njihovom vilajetu, zatvoreni kao u nekakav tor iz koga mogu samo viriti preko onih istih TV ekrana, ako se na njima nesta takvo jos 'vrti' i mole boga da im Evropa odskrine vrata. Obraz im osta uprljan i nema tog sapuna koji ga moze oprati.
A Enisi ne trebam ponavljati da je cijena cistog obraza vece od bilo cega drugog i da ga ne treba prljati ni pod koju cijenu. I da istina na kraju uvijek pobjedjuje.
Kazivanje je istinito, kao i ostala na ovom blogu, cija je vrijednost da se stvari nazivaju pravim imenima i gdje se o nasim zivotima pise prostim jezikom, jezikom koji svako razumije i za koji nisu potrebna dodatna objasnjenja.
Evo teksta koji mi je maja 2009. godina poslala Enisa:
Kopajući po starim pismima pronašla sam neka koja mogu svjedočiti kako se dobro često NE vraća dobrim.
Živjeli smo u Mejdanu u drugom neboderu u ulici Nurije Pozderca, koju za vrijeme rata prekrstiše u Miloša Obilića. Kod mojih komšija došli rođaci - izbjeglice iz Jajca, žena, muž i kcerka. On - Brane Rađenović, svidio mi se jer nije htio ratovati, sve dok ga rođaci nisu prijavili da se krije. Ona - Joka, medicinska sestra, zaposlila se u bolnici. Kad su joj muža mobilisali u vojsku otišla je od rođaka i potucala se kojekuda. Kćerka - Beca krenula u gimnaziju a nema knjiga, pa joj ja nabavim od učenika. Bilo im je teško pa su Becu poslali u Jagodinu rođacima, da nastavi školovanje. Kada sam čula šta im se sve desilo pronađem Joku i ponudim joj da stanuje u stanu moga oca. Tako bi pomogla njoj, a sačuvala bi stan od "provalnika". Moj otac je bio star i sam, pa sam ga prevela nama.
Sve je dobro štimalo ali kad srpska vojska zauze Jajce, Rađenovići se vratiše kući. Tada sam u stan smjestila banjalučanku - Suzanu čija je familija otišla, a ona zbog momka ostala. Poslije OLUJE bilo je opasno, a naročito za moga muža i mi smo odlučili da idemo iz Banjaluke. U tatinom stanu ostala je Suzana.
Nakon nekog vremena javlja Suzana da su se vratili Rađenovići, jer je HVO zauzeo Jajce. Mi smo ostali u Zagrebu i bili podstanari 5 godina - stanarina 500 DM. Pronašla sam banjalučanina koji bi mjenjao stan u Zagrebu za Banjaluku. Kada je prema dogovoru došao da vidi stan u Banjaluci, Rađenović ga dočekao s pištoljem i grubim riječima, te otjerao, a meni poslao prijeteće pismo. Tada sam ja pisala njegovoj kcerki studentici u Beograd da urazumi oca, da mi omogući da zamjenim stan (a ja ću njima plaćati jednosoban stan dok se ne snađu - godinu dana). Nakon toga uslijedilo je prijeteće pismo Rađenovića i ja sam odustala. Poslije godinu dana prodala sam neuseljiv stan banjalučaninu G. Kneževiću. A, sad evo tog pisma "zahvale":
Beograd 12.12.1996 god.
Trenutno se nalazim u Beogradu na kontroli kod doktora, pa odlučih da ti se javim. Najveću grešku u životu si napravila, jer si pisala mojoj kcerki. Kakve veze ona ima sa ovom situacijom i svim što se dešavalo. KAKO TE NIJE STID služiti se takvim stvarima? Drugo, tvoja prija me je napala i svašta mi izgovorila. Ja sam do sada bio MAKSIMALNO FER prema vama. Ja sam tvom bratu rekao da se rasprodaju stvari iz kuće, upozorio sam i komšije a i tebe. To radi vaša prijateljica. Predlagala nam je da se vama kaže kako je stan opljačkan, ali mi nismo pristali na to. Vi više vjerujete "lažnoj doktorici" nego nama. Ubuduće ćemo drukčije. JA SAM TVOG GOSPODINA IZ ZAGREBA OTJERAO I NE ŽELIM GA VIŠE VIDJETI.
OVO JE SADA MOJE. Ni ja ni moja porodica nije pala sa grane. Samo podrum moga oca, koji je ranjen 1942 god. oslobađajući Banjaluku vrijedi više nego vaše sve. Dugove za struju i ostale komunalije, koje je tvoja doktorka napravila, ja sam platio i PREVEO SVE NA SEBE. Moj otac imao je kuću sa 6 soba u Jajcu i ogromnu zemlju u Bosanskom Petrovcu. Sad nema ništa. Ja sam imao stan iz snova, kao i moj brat, a sad nemamo ništa.
Ovo što je do sad bilo tvoga taje, sada je moje. Dobio sam i rješenje od Opštine Banjaluke, od Ministarstva za izbjeglice i lično od komandanta 1. korpusa generala Talića. Onog momenta kad ja dobijem sve svoje što sam izgubio, tad ćeš se i ti vratiti u svoje. Dotle UPOZORAVAM TE da me ostaviš na miru, jer napravila si jedan pogrešan potez, ne pravi i drugi! JA nemam šta izgubiti, MOGU TI OVO MINIRATI, ako me ne ostaviš na miru! NE ZABORAVI DA ME JOŠ UVUJEK ČUVA VOJSKA. Spreman sam svašta činiti, pa te upozoravam ponovo na TVOJE PONAŠANJE.
S tobom se ne želim ni čuti, nemoj pisati, jer pisma samo pocjepam.
BRANE
Citajuci ovo pismo i razmisljajuci o njemu covjek moze nauciti mnogo toga o ljudima, njihovim postupcima, odnosu prema drugima, postenju, mentalnom sklopu u kojem su odrasli... Meni na pamet dolaze razlicite misli i pitanja? Pojedine recenice, kao one rijeci hvale o 'porijeklu' i bogatstvu su tipicne za nase malogradjane koji su svu svoju velicinu vidjeli u tome. Cuo sam slicnih hvala i ovdje i uvijek sam se pitao gdje sam tu ja, koji nije imao nista osim skromnog dvosobnog stana dobijenog od preduzeca. Da li je to razlog da mi do tog stana nije bilo posebno stalo?
Slijedece pitanje koje si postavljam je da li bih i ja reagirao na isti nacin da mi se desilo ono o cemu Brane pise? Da li bih svoj bijes iskalio na nekome ko mi nije nanio nikakvo zlo, vec mi je pokusao pomoc? Isto tako se zapitam zasto je vojska stala iza Brane i koju su njegove zasluge u svemu tome? Da li je za njenu brigu jedini kriterij bio pripadnost naciji? Da li bi ta vojska branila one koji ne pripadaju odabranoj naciji ili pak one kojima nacija ne stoji visoko na rang listi?
Pitanja bi se moglo postaviti jos mnogo a ja ih ovdje biram onako na preskok i na svako znam odgovor. A znam da vecina onih koji navracaju na ove stranice takodjer zna odgovore.
Prodjose godine, vecina prica oko stanova se zavrsila, zivot tece dalje. Protjerani se rasuse po svijetu, pocese nove zivote, skucise se i 'ostanise', putuju u krajeve o kojima su nekada saznavali samo sa TV ekrana ili iz knjiga (facebook je prepun slika sa putovanja nase raje), a Brane i njemu slicni ostase u njihovom vilajetu, zatvoreni kao u nekakav tor iz koga mogu samo viriti preko onih istih TV ekrana, ako se na njima nesta takvo jos 'vrti' i mole boga da im Evropa odskrine vrata. Obraz im osta uprljan i nema tog sapuna koji ga moze oprati.
A Enisi ne trebam ponavljati da je cijena cistog obraza vece od bilo cega drugog i da ga ne treba prljati ni pod koju cijenu. I da istina na kraju uvijek pobjedjuje.
Labels: ratna sjecanja
posted by co | 9:16 PM
15 Comments:
Kad sam ja pisala o stvarnim dogadjajima iz mog ratnog perioda , obicno nije bilo komentara.Onda je Emira napisala da neki prilozi jednostavno nemaju komentara zbog snage rijeci kojima su pisani.Po meni jedan od takvih je i ovaj Enisin.Iako je i ovde u Sarajevu bilo strasnih scena prilikom povratka starih stanara u svoje stanove i otpora onih koji su ih bili "ZAUZELI" .NIJE ISTO KAD SU STANARI ODLAZILI BEZ PRISILE, A NOVI ZAUZIMALI SMATRAJUCI DA NA TO IMAJU PRAVO,JER"SVI TO RADE" NA SVIM STRANAMA.
Ali kad pomognete ljudima a oni vam vrate kao zvjeri onda to zaista ima potvrdu u onoj staroj bosanskoj"pomozi sirotu na svoju sramotu".
Pozdrav Saima
Tekst je zbilja impresivan, ali situcija shvatljiva s obzirom da se ovaj rat zavrsio bez pobjednika. Da Njemci nisu zasluzeno dobili po guzici, repovi bi se i danas vukli. A kako znamo, saveznici se nisu bas ponasali u rukavicama. Za nas nastavak vjerovatno slijedi. Kad se rat jednom zaljulja vise nema razlike izmedju Srbina i Albanca, Turcina i Hrvata, Francuza i Njemca, Amerikanca i Japanca... Svacija govna isplivaju na povrsinu. Necu pricati o tome sta sam ja ucinila, neugodno mi je, ali u mojoj prici epilog je isti, ljudska nezahvalnost. Ali ta, prica bez obzira na materijalne posljedice, me i ne boli. Davno je zaboravljena i da ne bi Enisinog teksta ne bih je se ni prisjetila. Akteri s druge strane su izbjeglice iz Travnika, cak neki rodjaci po zakonu, meni do tada nepoznati, Hrvat i Srpkinja. Scena banjolucka. Zasto sam to zaboravila ? Zato sto to nisu bili moji sugradjani. Svim svojim komentarima na ratnu temu htjela sam reci samo jedno : Nasi sugradjani nisu imali nikakvo moralno pravo i nikakvo opravdanje za ono sto su nam ucinili. I mogu me uvjeravati sve novine svijeta, sve analize, poredjenja, " dokazivanja "..., moje misljenje ce ostati isto. Bila, vidjela, cula i na zalost dozivjela.
Nada Stefanac
PS: nekoliko dana se odmorite od mene, zasluzili ste
Ipak se nesto dogadja i presudjuje:
http://www.glassrpske.com/vijest/2/novosti/48068/cir/FBiH-nije-spremna-da-isplati-65200-evra.html
Kr.
Postovana Kr.
mislim da FBiH grijesi i da treba da mu vrati stan i isplati pare, a onda da ga pitaju ZASTO je napustio stan u JUNU 1992, i da li je prije napustanja upozorio svoje komsije, da se sprema OPSADA Sarajeva. i da li im je rekao da on zato naguljuje u majcicu Srbiju. Da, da, svi su SLUCAJNO napustili Sarajevo dok se obruc nije zatvorio.
Mislim Co, da bi trebao linkove prema profasistichkim glasilima (novinama) kao sto je ovaj maknuti sa sajta.
Za KR.
-Da li je RS isplatila sve otpremnine nezakonito otpustenim sa posla u Bluci zato sto nisu bili nacionalno podobni?(po rj. pd 2006.god.):
--Da li je u RS(a narocito veoma mnogo ima u Bluci))vracena imovina(zgrade,zemljiste itd)islam.zaj. i katolic.crkvi koju je komunizam oduzeo???Zasto se grade pravoslavne crkve na bosnjac.zemlji u RS???
--(U vRBANJI I U pOTOKU--bLUKA--sagradjene crkve na bosnjackoj zemlji itd...).Mnoge zgrade u Bluci su nepravno sagradjene na bosnjackoj zemlji...
---Zasto nije placena odsteta za porusene dzamije u Bluci?//
---zasto nije RS platila odstetu logorasima???
--Zasto RS nije postovala odluke Ustav.suda BiH-a da grb,zastavu i himnnu prilagodi ravnopravnosti konstitutivnih naroda???
itd..itd...
Ashoka
Vidim da je komentar koji je poslala Kr.? izazvao polemiku pa kako se radi o temi koja me posebno zanima, evo mog misljenja.
Predpostavljam da je Kr. poslala link na pomenuti clanak ne da izazive bijes kod nekih vec upravo suprotno: da nas podsjeti da smo mi protjerani iz Banjaluke neaktivni a da oni uporni malo po malo ostvaruju svoja prava, ako ovu presudu medjunarodnog suda u Starzburu tako protumacimo. O navedenom oficiru JNA ne znam nista pa ne mogu donositi zakljucke samo na osnovu te cinjenice. Mozda je doticni bio ukljucen u dogadjaje u i oko Sarajeva, a mozda i nije. Ako jeste, onda se na ovu odluku suda mora gledati dugim ocima. Ako nije, onda i on ima prava na svojinu kao i svi ostali uz opasku da su moja razmisljanja u vezi Sarajeva veoma slicna Madinom: nesto mi oko ovih vojnih stanova u Sarajevu smrdi jer svi znamo kakvu je sudbinu taj grad dozivio i kako su se u to vrijeme ponijeli pripadnici JNA i jos neki.
Ako ovo sto sam gore napisao za trenutak zanemarimo i vratimo se nasim sudbinama, svakom ko logicki razmislja mora biti jasno da ovakva odluka suda u Strazburu ide nama na ruku. Jasno je da mi protjerani imamo pravo na odstetu samo se moramo potruditi da je legalnim putem trazimo. Uz to moramo biti uporni i organizirani sto sada nije slucaj. Ja bih se u ovom momentu zadrzao samo na penzijama koje su nam ukradene zakonom o penzijama manjeg entiteta o kojem sam vec pisao. Sve sto se mora uraditi je da osoba koja ispunjava godine starosti za starosnu penziju (65) ali ne ispunjava drugi uvjet od 20 godina radnog staza , podnese tuzbu nadleznom organu zahtijevajuci njenu isplatu, navodeci plansku politiku etnickog ciscenja koju je provela vlast u manjem entitetu kao razlog neispunjavanja drugog uvjeta (20 godina radnog staza) i na taj nacin zapocne proces koji ce na kraju zavrsiti u Strazburu. Dokaza da se radilo o planiranom protjeravanju nesrpskog zivlja iz Banjaluke je na pretek (dovoljno je samo iskoristiti odluke suda za ratne zlocine u Hagu kojima su osudjeni predstavnici civilnih i vojnih vlasti tkz Kriznog staba Autonomne regije Krajina) pa u pozitivnu presudu suda u Strazburu ne treba sumnjati. Dakle, hocu da kazem, neko treba uciniti prvi korak.
Vise informacija o pokretanju tuzbe za isplatu penzija cete moci naci na facebook-u gdje sam pokrenuo stranicu pod nazivom “Penzija za prognane” u zelji da na tom mjestu okupim sve one koji su spemni da se za svoja prava izbore legalnim putem.
Za Ashok i ostale koji ne poduzimaju nikakve korake do pravde, vec vjecito pitaju 'zasto, zasto':
Izvolite, napisite pismo, trazite svoje pravo na osnovu cinjenica...
Sud za ljudska prava radi, link je poslan samo da vidite da Sud radi, da nije bez veze.
Iz kojih novina je link nema veze; vazno je da Sud radi!
Sudija nisam i ne ulazim u tok presudjivanja, sudije su zato isle na fakultet, a svi ovi koji se stalno nesto bune, a nista ne poduzimaju, imaju najmanje srednju skolu i pismeni su dovoljno da sastave tuzbu, a ako nemate vremena platite advokata i neka sve ide u proceduru.
Javite se Co-u na Facebook, bas cu pogledati, nisam znala za to.
Za ostala pitanja se javite Vladi RS, ne spada u moju nadleznost.
Kr.
ZaKr...
Ja sam naveo sve one koji su poduzeli prave korake,ali sudovi u tzv.RS ne rade prema pravnim normama vec prema politickim ujdurmama...
Tzv.RS se ne pridrzava ni DEjtona,vec ga provodi kako njij odgovara...A Evropa na sve gleda kroz prste,a takve su i UN..
a Vi Ashok, anonymous, znaci sve znate i imate sve dokaze, 100 posto, oko svih vasih nazovi prijatelja/poznanika, oko vjerskih objekata i ne znam cega jos, to Vi znate, je li tako?
Hajde, dajte nam primjer neke Vase zalbe, gdje ste se Vi zauzeli za nekog ili nessto, pisali UN uz sve potrebne dokaze i cinjenice oko predmeta (originale naravno), zalili se Vladi RS-a...hajde, dajte nam nessto da vidimo kako se Vi to borite, a ne samo ovako, cvileci kao pasce podvijenog repa...
Kr.
evo malo zanimljivosti i oko Sarajeva:
http://www.glassrpske.com/vijest/2/novosti/48169/cir/Svi-koji-nisu-Bosnjaci-nemaju-nikakva-prava-u-Sarajevu.html
Kod komsije je trava zelenija!
Kr.
Za Kr,
Vi se sluzite uvredama Dodikovog stila...
Vi potpuno falsifikujete moje izjave...u stilu balkanskom
Asokanaphiz
Dragi blogeri
Tema je vrlo ozbiljna i dotice se velikog broja ljudi.Nacin na koji se odvijaju komentari mi se nimalo ne svidja.Pocinjete da licite na nas (ja ga tako zovem) takozvani parlament.Ovo nije drzava, oni nisu parlament a jedino sto jeste je da je narod kolektivno stado tj ovce.Ovakvim nacinom komunikacije idemo samo njima na ruku.Oni se uvijek dogovaraju na svoju korist a nasu stetu.Uskoro ce penzionerski fondovi biti prazni jer oni ne mogu da ispostuju ni ove penzije - mirovine
(zajednicki imenitelj mizerije).
Podizanje njihovi plata do neba je u parlamentu je normalna stvar kad se narod ovako ponasa.Ali kad vidim ovu diskusiju, da se ne uvazava i ne razmislja o svemu sto Kr. pise nego se odmah ide na napad, a zaista niko nije napisao nista konkretno sta je licno uradio(izuzev Coa koji stalno to potice ali bez velike fajde.)Meni ste vi vani uvijek neka nada a sad imam samo jedan komentar (Zar i vi sinovi Brutovi? - ne znam je li gramaticki tacno.)Oni ovde mogu da nas J.. u glavi i zbog nas i zbog vas.
Pozdrav Saima
Da bi vam svima kolektivno pomogla da malo razmisljate imam srecu da u "Slobodnoj Bosni" Sead Fetahagic postoji i pise realno i moze se procitati.
Evo djela iz zadnjeg broja.
"Onda sam se obratio Ramizu, ispravnom insanu, koji svakog petka ide u dzamiju.Ramiz mi je za razliku od Todora uvijek bio pri ruci.Jednom se Ramizu pozalim da sam utanjio sa lovom, a on mi kaze da je to sve maslo Milorada Dodika, koji uziva kad mi Bosnjaci ostanemo bez para u dzepu.Drugi put saopstim Ramizu, da me je zena ostavila , a on kaze, da Milorad Dodik voli kad se bosnjacki brakovi raspadaju.A kad sam se treci put pozalio Ramizu da Zeljo slabo igra, on mi odvrati da je Milorad Dodik bacio cini na nase igrace kako ne bi umjeli sutnuti lopte. Pa se cudim sta oni tamo u dzamiji uce nase ljude..
Imaju i djelovi o Todoru i Andjelku ali to prepustam nekome od "njihovi" da to prenesu na neki blog.
Razmisljate BOSANCI,
Pozdrav Saima
Evo jos jedan link, oko slobode citanja novina:
http://www.glassrpske.com/vijest/16/kolumne/47939/cir/Lijecenje-istinobolja.html
Meni je normalno da citam novosti iz mjesta i zemlje odakle sam rodom;
necu valjda citati novosti iz Bugarske.
G. Made, odlicno je napisano, bez obzira na ime piscevog tate!
Kr.
Ne razumijem sta mislis sa tim "ime piscevog tate" jer nemam pojma ni ko je pisac ni ko je tata. Samo sam rekao da su "glassrpske" profasistichke novine koje nebi trebalo citirati na ovom blogu. I nije normalno izigravati demokratu prenoseci vijesti iz profasistichkih glasila. A ti sam mozes citati sta hoces, to je tvoj problem.
Post a Comment
<< Home