Opet Saima o Radmili
Saima, neumoran borac za pravdu, bistra uma i ostrog jezika, osoba koja u potpunosti zadovoljava sve kriterije onih kojima je ovaj blog namijenjen, javlja se ponovo:
Dragi Co
Meni se prosle godine javila Niskana i obavijestila da ce u Franjevackom samostanu biti promocija knjige "Cetverolisna djetelina" od Radmile Karlas iz Banja Luke. Prije toga nisam bila cula za nju. Naslov knjige mi se jako dopao, jer ne vjerujem ni u kakve gluposti, nisam nikad bila sujevjerna, ali sam par puta u zivotu nasla djetelinu sa cetiri lista i osjecala se sretnom. Bilo je to zaista tesko naci u hiljadama trolisni, jednu takvu.
Obzirom da je Niskana, koja i pored svih nevolja koje su je u zivotu snasle, ima stalan imidz osobe koja voli ljude, nisam se uopste dvoumila da odem. Radmili sam prisla, rekla da me je Niskana uputila a njen odgovor je bio samo: "Jao Niskana je divna". Kupila sam par knjiga i nakon citanja sam vam vec pisala o mom misljenju.
Polako je pocelo licno druzenje i susreti nakon njenih dolazaka u Sarajevo. Razgovori i upoznavanje su otkrivali posebnu osobu. Nismo svi ljubitelji istih knjizevni stilova, ali meni se njena neuobicajena filozofija i razmisljane o napisanom jako svidjela. Kao i licna iskustva i shvatanje zivota kojim zivimo.
Kad sam procitala knjigu "Kad melezi utihnu" shvatam koliko je hrabrosti i duhovne snage trebalo da se u ovom bosanskom crnom vilajetu napise takva knjiga.
Ona je ostavila sve blagodeti materijalnog, mogla je otici kao i svi drugi (mozda i prije od drugih), ali je ostala. "Zlo cvate i dostize ogromne razmjere kad dobri ljudi cine, da nista ne cine", rekao neki engleski pisac.
Ja cijenim i volim citati i M. Jergovica i I. Stiksa i V. Kecmanovica. Zaista odlicni (bosanski) pisci. Ali lako je bilo otici u materijalni u duhovnu sigurnost, pa pisati iz Zagreba i Beograda. Trebalo je pisati iz svoje sredine i kritikovati ljude koji su zivi i gospodare i nasim ratovima i mirom. Od N. Ibrisimovica mi se kosa dize na glavi. Lako se prikloniti vladajucima pa uzivati u lako stecenim blagodetima,
Ponjela sam 10-tak knjiga da prodam i da pomognem Radmili (doslovno zivi od oceve penzije) i s markom u dzepu. Pitaju me o cemu se radi u knjizi. Ocekuju neki roman sa likovima iz sapunica. Ja kazem da je to o gledanju uzivo nasih zivota i ljudi koji nam odredjuju nase zivote. U svakom djelu Bosne i svakog trenutka, a mi bi trebali poslije svake njene recenice govoriti sebi "jao jesmo glupi, jao jesmo glupi".
Kad procitam na ovom lijepom blogu komentare o onima koji su u svom vlastitom smradu u svojim sredinama, ja zmireci prodjem i zacepim nos jer nisu vrijedni nikakvih komentara ni spominjanja njihovih imena. Ja sam rekla, Radmili, oprostite na vulgarnosti "da je j.... njen imidz". Djeluje ponosno, zgodno, skromno ali elegantnog stila u oblacenju i svi misle ovoj je zivot "sapunica" i njoj ne treba nista dati jer ima previse. Ovi o kojim sam pisala ispred znaju da se melezima gade.
A meleza ima.
U svakom dobu ljudi nose u sebi ono sto nose, pa ni na zlobu, ni na mrznju, ni na licemjerstvo i pokvarenost ne mogu odgovarati nikome tim osobinama, jer ih ne nose u sebi.
Sad ti saljem i nesto iz Radmiline i moje licne prepiske, a naslov mozes staviti "Opet Saima o Radmili"
Obzirom da imam 10-tak knjiga ako neko zeli da je nabavi jer je u Sarajevu jos nema neka mi se javi. Cijena je 15 KM. Cini mi se da bi je melezi kupovali, ali melezi su i kokuzi.
Voljela bi da objavis njeno pismo o ocu, jer malo je onih koji su sretni da im ovakvi ocevi i dugo zive.
Pozdrav Saima
Dragi Co
Meni se prosle godine javila Niskana i obavijestila da ce u Franjevackom samostanu biti promocija knjige "Cetverolisna djetelina" od Radmile Karlas iz Banja Luke. Prije toga nisam bila cula za nju. Naslov knjige mi se jako dopao, jer ne vjerujem ni u kakve gluposti, nisam nikad bila sujevjerna, ali sam par puta u zivotu nasla djetelinu sa cetiri lista i osjecala se sretnom. Bilo je to zaista tesko naci u hiljadama trolisni, jednu takvu.
Obzirom da je Niskana, koja i pored svih nevolja koje su je u zivotu snasle, ima stalan imidz osobe koja voli ljude, nisam se uopste dvoumila da odem. Radmili sam prisla, rekla da me je Niskana uputila a njen odgovor je bio samo: "Jao Niskana je divna". Kupila sam par knjiga i nakon citanja sam vam vec pisala o mom misljenju.
Polako je pocelo licno druzenje i susreti nakon njenih dolazaka u Sarajevo. Razgovori i upoznavanje su otkrivali posebnu osobu. Nismo svi ljubitelji istih knjizevni stilova, ali meni se njena neuobicajena filozofija i razmisljane o napisanom jako svidjela. Kao i licna iskustva i shvatanje zivota kojim zivimo.
Kad sam procitala knjigu "Kad melezi utihnu" shvatam koliko je hrabrosti i duhovne snage trebalo da se u ovom bosanskom crnom vilajetu napise takva knjiga.
Ona je ostavila sve blagodeti materijalnog, mogla je otici kao i svi drugi (mozda i prije od drugih), ali je ostala. "Zlo cvate i dostize ogromne razmjere kad dobri ljudi cine, da nista ne cine", rekao neki engleski pisac.
Ja cijenim i volim citati i M. Jergovica i I. Stiksa i V. Kecmanovica. Zaista odlicni (bosanski) pisci. Ali lako je bilo otici u materijalni u duhovnu sigurnost, pa pisati iz Zagreba i Beograda. Trebalo je pisati iz svoje sredine i kritikovati ljude koji su zivi i gospodare i nasim ratovima i mirom. Od N. Ibrisimovica mi se kosa dize na glavi. Lako se prikloniti vladajucima pa uzivati u lako stecenim blagodetima,
Ponjela sam 10-tak knjiga da prodam i da pomognem Radmili (doslovno zivi od oceve penzije) i s markom u dzepu. Pitaju me o cemu se radi u knjizi. Ocekuju neki roman sa likovima iz sapunica. Ja kazem da je to o gledanju uzivo nasih zivota i ljudi koji nam odredjuju nase zivote. U svakom djelu Bosne i svakog trenutka, a mi bi trebali poslije svake njene recenice govoriti sebi "jao jesmo glupi, jao jesmo glupi".
Kad procitam na ovom lijepom blogu komentare o onima koji su u svom vlastitom smradu u svojim sredinama, ja zmireci prodjem i zacepim nos jer nisu vrijedni nikakvih komentara ni spominjanja njihovih imena. Ja sam rekla, Radmili, oprostite na vulgarnosti "da je j.... njen imidz". Djeluje ponosno, zgodno, skromno ali elegantnog stila u oblacenju i svi misle ovoj je zivot "sapunica" i njoj ne treba nista dati jer ima previse. Ovi o kojim sam pisala ispred znaju da se melezima gade.
A meleza ima.
U svakom dobu ljudi nose u sebi ono sto nose, pa ni na zlobu, ni na mrznju, ni na licemjerstvo i pokvarenost ne mogu odgovarati nikome tim osobinama, jer ih ne nose u sebi.
Sad ti saljem i nesto iz Radmiline i moje licne prepiske, a naslov mozes staviti "Opet Saima o Radmili"
Obzirom da imam 10-tak knjiga ako neko zeli da je nabavi jer je u Sarajevu jos nema neka mi se javi. Cijena je 15 KM. Cini mi se da bi je melezi kupovali, ali melezi su i kokuzi.
Voljela bi da objavis njeno pismo o ocu, jer malo je onih koji su sretni da im ovakvi ocevi i dugo zive.
Pozdrav Saima
posted by co | 8:42 PM
0 Comments:
Post a Comment
<< Home