SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, December 19, 2010

Carobna krpa

Kakva je to krpa dobro znamo mi domaćice jer je brisanje prašine dio našeg svakodnevnog posla.

Čarobne krpe su idealne za to i svaka cast onom tko ih izmisli. Pojavile su se još prije rata i još uvijek su aktuelne. Ja sam svoju krpu dobila prije nekoliko godina u Banja Luci od drage prijateljice Kokane i dobro me je služila sve ove godine. Lijepo je brisala namještaj, parket, ekran telavizora a bezbeli i kompjutera.

Prije desetak dana zadesi me nesreća. Dok sam istresala prašljivu krpu kroz prozor sa 9. sprata ispade krpa i odleprša prema zemlji. Tužno sam ju gledala u nadi da će pasti na tlo i da ću otrcati po nju, jer mi uvijek treba. Osim toga, nedavno mi se deslo da je jedna manja ispala i ulepršala kod komšije na 5. spratu. Nisam otišla po nju, nekako sam ju halalila. Zato mi bilo važno saćuvati ovu veliku. Nažalost krpa je
zapela na visokoj grani breze do koje se nije moglo doseći. Mogla sam samo čekati da ju vjetar skine.

Ovih dana bilo je loše vrijeme, puhalo je i padala kiša sa snijegom, ali krpa se nije micala. Svako malo gledala sam sa prozora ima li krpe na grani. Jedno jutro neprijatno sam se iznenadila, jer krpe nije više bilo.
Obilazila sam po parkingu,išla oko zgrade, ali moja carobnica je nestala. Morala sam kupiti drugu ali nije joj ni sluga. Ima 80 posto sintetike i zapinje za parket. Možda drugom zgodom dobijem opet neku dobru pamucnu krpu,koju ću bolje cuvati.

Mislim se koliko peripetija oko jedne obićne krpe a zaboravljam šta je sve propalo u onoj prokletoj Banja Luci. Ne ponovilo se!

Pozdravljaju vas Enisa i Niskana

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Oprosti Enisa, jako sam zalosna zbog Tvoje krpe, ali ovaj prostor cu iskoristiti da uputim nakoliko pitanja Cou.
Naime, prije tjedan dana sam poslala tekst o Ivi Sanaderu vezan na aktualna dogadjanja. Kako je to roba koja ima rok trajanja, smatram da bi objavljivane u narednom periodu bilo bez vezno s obzirom da je " pro'so voz ", a i pred blagdansko ozracje ovog tjedna nije pogodno za takve price. Mene interesira razlog neobjavljivanja. Mozda tema iz Hrvatske nije pogodna za ovaj blog, ili je u pitanju " umjetnicki dojam "? Tocno je da sam u tom tekstu upotrijebila nekoliko ruznih i ne bas cednih izraza, ali ako me sjecanje dobro sluzi ( a sluzi ), nije toga nedostajalo u ranijim prilozima i komentarima.
Co, samo sam radoznala.
Pozdrav.
Nada Š. D.

Monday, 20 December, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Nije nista propalo, sve se koristi!
Bas gledate crno, treba biti optimista, ne?
----
Kad se samo sjetim izbjeglickih dana, pa ni krpe za prasinu, a kamoli taracca...
Znali smo poslije bure otici na jednu plazu gdje je vjetar izbacivao stvari otpuhnute sa jahtica...nova Vileda, nova bukle deka, pa i novi tarac...poslije sam iste tarace/krpe za banju kupila u jednoj samposluzi i donijela u novu domovinu. Eno na balkonu, izgleda jos uvijek kao nov, neki talijanski proizvod.
----
zene su znale iskati od muzeva majice da izrezu za tarac, ja sramote! Kuca bez taracca!
----
Nego, Encci, koliko procenata autenticnosti prassine je bilo na krpi?
Srdacan pozdrav-cic,
Kr.

Monday, 20 December, 2010  
Blogger co said...

Doba je godine kada sam zauzet vise nego sto je to uobicajeno pa se posljedice osjecaju i na blogu. Bili su ispiti, a kad su ispiti, nemam bas puno vremena za druge stvari pa je tako par komentara kasnilo sa objavljivanjem (a i nema ih previse). Slicnu je sudbinu dozivio i Nadim prilog, ljutila se ona ili ne. A vidim da se ne ljuti jer stigao je novi, samo ceka pravi trenutak za objavljivanje.

A ova Enisina prica o cudesnoj krpi me podsjeti na dogadjaj od par dan. Ne radi se bas o krpi ali kraj price je slican. Naime, dan prije tradicionalnog bozicnog rucka raje s posla na kojoj izmjenjujemo poklone (americka posla, pa to ti je), moradoh skoknuti do Macy’s-a da kupim kravatu za radnog kolegu (izvukao ga na ‘lutriji’). Na vani hladno, kosti se smrzavaju, a uz to puse i jak vjetar. Ali nema se kuda, mora se. Idem tako downtown-om, vjetar puse, ali se ne dam. Stigoh skoro do trgovine kad iznenada vjetar zapuha jace i moja kapa odleti i pade u ogradjeni prostor ispred prozora ispod nivoa ulice, do kojeg se ne moze pristupiti s vana. Gledan u kapu, skoro da je na dohvat ruke, ali ipak predaleko da je mogu dohvatiti. A ogradu ne mogu preskakati: povisoka je a i udubljenje ispred prozora je prilicno pa nisam siguran da bih se mogao popeti nazad. A uz to, u ovo doba terorizma na sve strane neko bi moj potez mogao pogresno shvatiti. Produzih do trgovine osvrcuci se da se moja kapa nece nekako iznenada pojaviti na trotoaru.

Obavih kupovinu pa se uputih nazad na fakultet. Prodjoh ispred mjesta gdje izgubih kapu a ona na istom mjestu. Nedostupna.Vjetar jos jaci, ledi, glavu sve manje osjecam. Nema kose da bar malo pomogne. Nastavih prema fakultetu znajuci da ce me ova epizoda sa kapom kostati. I bi tako. Evo ima od tog dana vec vise od deset dana a posljedice jos uvijek osjecam.

Tuesday, 21 December, 2010  
Anonymous Anonymous said...

necete vjerovati ali ja sam sa kolegom tu carobnu krpu prodavao po direct mail order sistemu (preko oglasa u novinama i TV). Sve je vrlo dobro islo do jednom kada je prodaja naglo stala. Mi nastavili reklame a prodaje nema. Mi zakupili (skupe) zadnje stranice casopisa a prodaje nema. Mi nagovorili kolegu da financira daljnju reklamu a prodaja ni mukajet. Mi na nagovor agencije stavili reklame na TV a prodaja nista. I na kraju mi vec bez para dogovorili sa casopisima da financiraju reklamu a dobit dijelimo. Prodaja ni makac.
I tako mi bankrotirali. A nesto nam nije dalo mira i istrazivali sto se desilo da je tako naglo stalo. I razlog je bio da se blizili izbori (cca 1998 god. u HR) a narod izgleda totalno bio okupiran i zabrinut i zaboravio na ostalo. Cak i domacice.

E pa to ti je zivot

Wednesday, 22 December, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Prije par dana bila sam prijatno iznenađena,kada da sam primila pakeić iz Vankuvera.Draga Renata mi je poslala 2 čarobne krpe.Zaista je originalna i pravi drug.Još jednom joj od srca HVALA.
Enisa

Wednesday, 09 February, 2011  

Post a Comment

<< Home