Bozikovina

Godinama vec adventski vijenac radim sama. Nesto zbog toga sto mi to pricinja zadovoljstvo, nesto zato sto su ovi koji se prodaju na placu prilicno neinvetivni, a oni iz finih ducana preskupi. Ove godine, obuzeta nekim drugim mislima, zaboravih na Advent. Da me kcer u subotu navecer nije upitala kakve sam svjecice kupila, nedeljni rucak, vrijeme kad obicno palimo prvu svijecu, prosao bi bez te male ceremonije. Zato se u rano nedeljno jutro, po ostroj zimi, uputih u posjet gospodji Bozikovini i njenom gospodinu. Pratim ih vec neko vrijeme. On nju zaogrnuo svojim snaznim granama stiteci je od sjevernog vjetra, a ona se, zahvalna svom muskarcu na toplini koju joj pruza, sva okitila zarko crvenim bobicama. Pridjoh im gotovo snebivajuci se i otkinuh par grancica, dobro pazeci da ne narusim daminu ljepotu.

Bozikovina je zanimljivo drvo, ne moze se rascvjetati i pocetkom zime okititi bobicma, ako u njenoj blizini nema drveta sa muskim cvjetovima. Listovi su joj kozasti i tamno zeleni, a po rubu imaju ostre bodlje.

Neke biljke vremenom izgube bodlje, a neke ih zadrze cijeli svoj dugovjecni zivot. Zato njezno prilazite bodljikavim damama, inace bi mogle pruziti svoje ostre kandze.

Nada Š. D.

PS: Na ovim prostorima bozikovina spada u zasticene vrste.