Crna maca
...vehabije sa Ravne Gore
( remember, ljeto iza alidzuna-vracanje iskonu, 13)
Nakon aSrajevo Film Festivala i prisustva na oMstarskom dzez –festivalu, vjesto kajakarsko medijski obradjen, gotovo ovisan o Danima u Rodnom gradu (Banjaluci), odlucih putovanje prema Kuci usmjeriti preko Otadzbine. Tek ugodna (prisilna) voznja krajolikom kanjona rCne Rijeke i detektiranje policije « Boljeg entiteta » vratise me u zbilju opstojnosti kozmogonicno-kleptomanijskog populusa kojeg je larifrizam policajaca nabuhlih trbuha jos vise potencirao. En passant, u expoziciji pocnem onu staru o iMlosu i aLzaru. Nastavim sa “sutra cemo preko oRmanije, u njoj ti je Grujo i oNvace...”, a ovi valjda napokon shvativsi da je empatija usmjerena na ´ajduke, obadanom glavom dinarskog tipa dadose dozvolu za nastavak voznje.
Tamo gdje je Grad nastao, zastanem i uz kratki razgovor sa nanom Safetovcom doznam da su Bosanci, Svedjani i Danci popularno nazvani Fasaderi, nestali preko noci. Na pitanje nani Safetovci o Danima, i Zavezanom mostu, dobijem nesiguran odgovor u smislu da sam mozda malo zakasnio ali da na aKstelovom Cosku tu noc iza aksama ima “njeka jebatanja”, pa valjda su to ti Dani.
Tu noc se spustih kilometar dva nize, nezanteresovano prolazeci pored novoizgradjenih saltanli kuca neovlaskoturskog stila pokusavajuci ocuvati vlastito culo ukusa. I u istinu, aKstelov Cosak je bio prepun. U prvi mah, a cuvsi trubu, zacudio sam se jacini zvucnika Kino aPlasa misleci da pocinje film o Americkoj konjici medjutim na poljanu ispred Boske pocese izlaziti muzicari koji mene neobicno podsjecase na satorsku atmosferu aSbca i jednom davno vidjene opancare civijase, carapane i na usculog oBru u kapi sajkaci...
Vec u transu od rastimanog bleha bleh-muzike, potenciranog nepravilnim osminskim ritmom, tu uz mene njihala se grupa mojih vrsnjaka. Primjetio sam da su na njima majice sa likom sDragana sDabica ispisane parafraziranim parolama punim vindikacije. Vjerujuci u dobronamjernost i ljubaznost takvih priupitah:
-Oprostite. Kada pjevaju tAif, aNdir i eCra?,
nasto mi jedan, iznenadjen uz osmjeh na jaz, odgovori,
-Ti mogu, ovdje, pjevat´, k...u....
Sada su se svi smijali. Pa i onaj sDragan sDabic sa majice, sto mu se na glavi podigao turski percin umjesto sramotnjaka sto bi bilo normalno u postenog rSbina, junaka...
...dragi Tito, govorim u sebi, ..za tvog vakta sa majica se smijesila Merlinka...ono sjela... u koljenima savila noge, suknja normalno otskocila, gore, a carape mrezaste; sto bi rekao kum Mico
...vid butine moj Milutina...; kome se moze dignut na rDazu iMhajlovica, premda oficijelna Politika tvrdi da vecina srpskih potomaka onanise na Kosovku Djevojku...i njenu paradigmu Izidoru, Bjelavu.
Ipak sam bio zadovoljan odgovorom, shvativsi da se u Entitet dogadjaju krupne demokratske promjene, svjestan da bi na isto pitanje nesto ranije, odgovor bio preko kolca. A i dilema oko imena Dijaspora izgleda de je ovdje odavno rijesena...
- sigurno mi mozete reci, vozili li osmica eSheru...? pitam naivno...
Lagano me je za ruku povukao krupan covjek. Prepoznah, kSoru. Pobjelio a i pokupio se kao i ja sam.
-Grofe, ne stanuje ovdje „Plima“ i Indexi. Toma. Ni Branka, ni Danka... vec dugo…Oficirija, Kasino...ni Hendriks...Eminem...ne daju ni Tijani...Lukovicu. Radi Serbedziji...ni liberalu Cedi…drma mi se Lada i Dara Bubamara su ovdje hit...a osmica kompanije Civcija vozi gore...Toplijama...
Vidjevsi da imam pokrupnog prijatelja podobro narogusena i mrkog pogleda grupa sa sDraganom sDabicem na majici ponovno se oraspolozi i nastavi drmati uz zaglusnu buku rastimane trube.
Kroz gusto zbijenu publiku gurajuci lijevo i desno probijali su se prema Bosakinom strnjiscu cudne cupave spodobe u majicama sa likom rDraze sa lenonkama a na pitanje o njima, dobijem odgovor da su to Vehabije sa Ravne Gore...i primjedbu da sam u pitanjima, vec p....o.
KSoro me je povukao prema ulici Kralja Alfonza.
Popijemo pice. Ja i kSoro. Kod oVje, Crnogorca...sada drzi oVjina cerka, a pelinkovac se sada naziva, gorka trava...?
Pokusao sam kSori objasniti da trazim Dane i Rodni Grad. Ovdasnji. Ljetni.Ovo kako pisu...jedni s Neba , a drugi sa Vrbasom u venama..,
nasto me krupni kSora samo upita,
Grofe...da bacimo (munte)...? eno ti bivse...
-...ono...ona bedevija. Ja kolika je kolje ti jebem....Prepozna me.
- ...ostao si isti...cujem pises o Nisu na Vrbasu...sto te ne upuca.!!, dodade, kao uz osmjeh,
koji joj otkri dva krljava zuba (RS, pa makar i krezava)
-“...pucaj Vido srce iz njedara
od tebe me zaboljeti nece.”
;dodam, gledajuci za “neosnasom” dok se Kosovka gegala “s guza na guz” a na gusci oslikavao sareni leptir sa gaca ispod bijelog XXl dzinsa....
Grof
Fazit
Pola godine iza “pohabane duse” pri cistoj svijesti izvrsavaju retrogradni testament perverzno-izopacenih potomaka rBankovica uVka. Trubaci i osminski taktovi su naslijedje, bastina, obavezni prateci mobilijar Matura slavne Banjalucke Realke. Bivsi vodeci komunisti poput Predsjednika i Premijera retorikom i oblikom dozivljavaju transformaciju Franka i Musolinija. Djeca ne pjevaju proljecu vec pjevaju “Djurdjevdanu”.
Poslije Bascarsijskih noci, Balasevica i Zvonke Bogdana u Sarajevu docekaju te festival „Ravna Gora pobijediti mora“ (Manjaca, dvije noci) a karte za Sarajevski MESS izgledaju minorno naspram plakate sa repertoarom „PC“ Pozorista i glavnom predstavom gostojuceg Zvezdara Teatara „Dobro dosli u Srbiju“...
Sve je vise popadija Spirinih i Cirinih... Slavski kolac je sve manji i tanji...na tzv. Arhitektonskom fakultetu u Banjaluci (ustanovi koja bi morala voditi brigu o Gradu) u Arhitekturi apsolutno dvoje anonimnih, jedan profesor i jedna profesorica drze vecinu katedri i spremaju buduce arhitekte RS da budu strucnjaci od Toplica do Svinjara....i da prave ,nista...a asistenti su im djeca politicara...
...jedna Marijana pjeva ...ostajte ovdje....!
...nostalgicari pokusavaju da pehlivane, pa se kriju iza Ale pehlivana....
a jedan sa Kurjakovog kamena sto se naziva Grof i tako ga znade vas urbana Banjaluka,
od ortodoxnih Cincara skoro ubijedjen da nikada nije ni bilo Sehera pita Jovu sarhosa; da li ga se sjeca! Na sta, orginalni Banjalucanin odgovori,
-Sjecas li se Alama...?...zajedno smo bili. Kino Vrbas....
(drugi dan sam ugledao crnu macku na sred ulice u Sarajevu uvjeren da nisu medijske izmisljotine da Sarajevo pravi gatke i cini rodnom mi Entitetu radeci mu o pravu na vlastitu odluku o izolaciji i nezavisnosti, kako bi moja Vida i dalje bila glavna nezavisna p...a...)
(slicnost sa bilo nekim nije namjerna)
( remember, ljeto iza alidzuna-vracanje iskonu, 13)
Nakon aSrajevo Film Festivala i prisustva na oMstarskom dzez –festivalu, vjesto kajakarsko medijski obradjen, gotovo ovisan o Danima u Rodnom gradu (Banjaluci), odlucih putovanje prema Kuci usmjeriti preko Otadzbine. Tek ugodna (prisilna) voznja krajolikom kanjona rCne Rijeke i detektiranje policije « Boljeg entiteta » vratise me u zbilju opstojnosti kozmogonicno-kleptomanijskog populusa kojeg je larifrizam policajaca nabuhlih trbuha jos vise potencirao. En passant, u expoziciji pocnem onu staru o iMlosu i aLzaru. Nastavim sa “sutra cemo preko oRmanije, u njoj ti je Grujo i oNvace...”, a ovi valjda napokon shvativsi da je empatija usmjerena na ´ajduke, obadanom glavom dinarskog tipa dadose dozvolu za nastavak voznje.
Tamo gdje je Grad nastao, zastanem i uz kratki razgovor sa nanom Safetovcom doznam da su Bosanci, Svedjani i Danci popularno nazvani Fasaderi, nestali preko noci. Na pitanje nani Safetovci o Danima, i Zavezanom mostu, dobijem nesiguran odgovor u smislu da sam mozda malo zakasnio ali da na aKstelovom Cosku tu noc iza aksama ima “njeka jebatanja”, pa valjda su to ti Dani.
Tu noc se spustih kilometar dva nize, nezanteresovano prolazeci pored novoizgradjenih saltanli kuca neovlaskoturskog stila pokusavajuci ocuvati vlastito culo ukusa. I u istinu, aKstelov Cosak je bio prepun. U prvi mah, a cuvsi trubu, zacudio sam se jacini zvucnika Kino aPlasa misleci da pocinje film o Americkoj konjici medjutim na poljanu ispred Boske pocese izlaziti muzicari koji mene neobicno podsjecase na satorsku atmosferu aSbca i jednom davno vidjene opancare civijase, carapane i na usculog oBru u kapi sajkaci...
Vec u transu od rastimanog bleha bleh-muzike, potenciranog nepravilnim osminskim ritmom, tu uz mene njihala se grupa mojih vrsnjaka. Primjetio sam da su na njima majice sa likom sDragana sDabica ispisane parafraziranim parolama punim vindikacije. Vjerujuci u dobronamjernost i ljubaznost takvih priupitah:
-Oprostite. Kada pjevaju tAif, aNdir i eCra?,
nasto mi jedan, iznenadjen uz osmjeh na jaz, odgovori,
-Ti mogu, ovdje, pjevat´, k...u....
Sada su se svi smijali. Pa i onaj sDragan sDabic sa majice, sto mu se na glavi podigao turski percin umjesto sramotnjaka sto bi bilo normalno u postenog rSbina, junaka...
...dragi Tito, govorim u sebi, ..za tvog vakta sa majica se smijesila Merlinka...ono sjela... u koljenima savila noge, suknja normalno otskocila, gore, a carape mrezaste; sto bi rekao kum Mico
...vid butine moj Milutina...; kome se moze dignut na rDazu iMhajlovica, premda oficijelna Politika tvrdi da vecina srpskih potomaka onanise na Kosovku Djevojku...i njenu paradigmu Izidoru, Bjelavu.
Ipak sam bio zadovoljan odgovorom, shvativsi da se u Entitet dogadjaju krupne demokratske promjene, svjestan da bi na isto pitanje nesto ranije, odgovor bio preko kolca. A i dilema oko imena Dijaspora izgleda de je ovdje odavno rijesena...
- sigurno mi mozete reci, vozili li osmica eSheru...? pitam naivno...
Lagano me je za ruku povukao krupan covjek. Prepoznah, kSoru. Pobjelio a i pokupio se kao i ja sam.
-Grofe, ne stanuje ovdje „Plima“ i Indexi. Toma. Ni Branka, ni Danka... vec dugo…Oficirija, Kasino...ni Hendriks...Eminem...ne daju ni Tijani...Lukovicu. Radi Serbedziji...ni liberalu Cedi…drma mi se Lada i Dara Bubamara su ovdje hit...a osmica kompanije Civcija vozi gore...Toplijama...
Vidjevsi da imam pokrupnog prijatelja podobro narogusena i mrkog pogleda grupa sa sDraganom sDabicem na majici ponovno se oraspolozi i nastavi drmati uz zaglusnu buku rastimane trube.
Kroz gusto zbijenu publiku gurajuci lijevo i desno probijali su se prema Bosakinom strnjiscu cudne cupave spodobe u majicama sa likom rDraze sa lenonkama a na pitanje o njima, dobijem odgovor da su to Vehabije sa Ravne Gore...i primjedbu da sam u pitanjima, vec p....o.
KSoro me je povukao prema ulici Kralja Alfonza.
Popijemo pice. Ja i kSoro. Kod oVje, Crnogorca...sada drzi oVjina cerka, a pelinkovac se sada naziva, gorka trava...?
Pokusao sam kSori objasniti da trazim Dane i Rodni Grad. Ovdasnji. Ljetni.Ovo kako pisu...jedni s Neba , a drugi sa Vrbasom u venama..,
nasto me krupni kSora samo upita,
Grofe...da bacimo (munte)...? eno ti bivse...
-...ono...ona bedevija. Ja kolika je kolje ti jebem....Prepozna me.
- ...ostao si isti...cujem pises o Nisu na Vrbasu...sto te ne upuca.!!, dodade, kao uz osmjeh,
koji joj otkri dva krljava zuba (RS, pa makar i krezava)
-“...pucaj Vido srce iz njedara
od tebe me zaboljeti nece.”
;dodam, gledajuci za “neosnasom” dok se Kosovka gegala “s guza na guz” a na gusci oslikavao sareni leptir sa gaca ispod bijelog XXl dzinsa....
Grof
Fazit
Pola godine iza “pohabane duse” pri cistoj svijesti izvrsavaju retrogradni testament perverzno-izopacenih potomaka rBankovica uVka. Trubaci i osminski taktovi su naslijedje, bastina, obavezni prateci mobilijar Matura slavne Banjalucke Realke. Bivsi vodeci komunisti poput Predsjednika i Premijera retorikom i oblikom dozivljavaju transformaciju Franka i Musolinija. Djeca ne pjevaju proljecu vec pjevaju “Djurdjevdanu”.
Poslije Bascarsijskih noci, Balasevica i Zvonke Bogdana u Sarajevu docekaju te festival „Ravna Gora pobijediti mora“ (Manjaca, dvije noci) a karte za Sarajevski MESS izgledaju minorno naspram plakate sa repertoarom „PC“ Pozorista i glavnom predstavom gostojuceg Zvezdara Teatara „Dobro dosli u Srbiju“...
Sve je vise popadija Spirinih i Cirinih... Slavski kolac je sve manji i tanji...na tzv. Arhitektonskom fakultetu u Banjaluci (ustanovi koja bi morala voditi brigu o Gradu) u Arhitekturi apsolutno dvoje anonimnih, jedan profesor i jedna profesorica drze vecinu katedri i spremaju buduce arhitekte RS da budu strucnjaci od Toplica do Svinjara....i da prave ,nista...a asistenti su im djeca politicara...
...jedna Marijana pjeva ...ostajte ovdje....!
...nostalgicari pokusavaju da pehlivane, pa se kriju iza Ale pehlivana....
a jedan sa Kurjakovog kamena sto se naziva Grof i tako ga znade vas urbana Banjaluka,
od ortodoxnih Cincara skoro ubijedjen da nikada nije ni bilo Sehera pita Jovu sarhosa; da li ga se sjeca! Na sta, orginalni Banjalucanin odgovori,
-Sjecas li se Alama...?...zajedno smo bili. Kino Vrbas....
(drugi dan sam ugledao crnu macku na sred ulice u Sarajevu uvjeren da nisu medijske izmisljotine da Sarajevo pravi gatke i cini rodnom mi Entitetu radeci mu o pravu na vlastitu odluku o izolaciji i nezavisnosti, kako bi moja Vida i dalje bila glavna nezavisna p...a...)
(slicnost sa bilo nekim nije namjerna)
Labels: banjaluka
posted by co | 12:10 AM
2 Comments:
U ovih 16 godina u ‘izbjeglistvu’ u rodni grad svratih tri puta (onaj cetvrti, kada sam dolazio po kljuceve stana racunam u radnu posjetu) i ne imadoh srece prisustvovati ‘kulturnim dogadjajima’ tipa o kojima Grof pise, ako pod tim ne mogu podvesti divljanje rulje prilikom polaganja kamena temeljca Ferhadije. Nikada ne odoh ni na susrete dijaspore, ne zelece davati legitimitet vlastima koje svojim perfidnim igrama pokusavaju prikazati svijetu kako se brine o ‘svojim bivsim gradjanima’ organizirajuci ‘igre bez granica’, trudeci se da se bivsi ne okupe negdje u gradu, vec im velikodusno prepustajuci Novoseliju. A nasa raja, da li naivna, ili nesto drugo, sretna je sto se moze okupiti, pa makar to bilo i pod skutima onih koji su ih otjerali.
Nisam, kazem, imao prilike prisustvovati zabavama novopridoslih ali mogu zamisliti kako je to moglo izgledati sjecajuci se predizbornih skupova na kojima se okupljala rulja stigla sa svih strana oko Banjaluke. Zbog toga mi je drago sto sam daleko od tih dogadjanja jer u svom rodjenom gradu bi mi to palo veoma tesko. Ovako, s ove daljine, to me manje smeta, a i izbor kulturnih dogadjanja u ovim krajevima je neuporedivo veci. Prisustvovanje koncertu Eaglesa prije par nedelja u novoizgradjenoj dvorani u drustvu 18 hiljada koji mi ne gledaju u rodni list, uzivanje u zvucima hotela California u zivo (mislio sam da mi se ta sansa nikada nece pruziti, ali eto, bio sam u krivu), ne bih mijenjao ni za kakve trube, pa makar bile i one iz Dragaceva. Njih prepustam mojim bivsim sugradjanima, uz onu narodnu: sto ste trazili, to ste dobili pa sada uzivajte!.
Moja kolegica, zagrebcanka ( zivi tu oko 35 godina ) ponovo isla u BL. Na njenu, od prosli put ponovljenu konstataciju: " Lijepa je Nado Vasa Banja Luka" ( persiramo se ), odgovorih joj: " Nije nasa, nego vasa." ( Zanimljivo da prije rata nije imala potrebu ici u BL.) Produzila je niz Savu, pa niz Drinu, sve do Dubrovnika, a onda nazad istim putom, valjda da utvrdi gradivo. U rodni grad nije svratila, mada joj je bio na dohvat ruke.
Na kraju ljeta i pocetkom jeseni slusamo i citamo utiske s hodocascenja u BL, posebno od nas bivsih. Kakvi su ovisi o tomu jesu li pisani s Vrbasom u venama ili s pogledom sa neba. Sa zanimanjem procitah neke tekstove ocekujuci drugu vizuru. Lijepo napisano, ali dosta toga zatamnjeno. Puno ce jos vode Vrbasom proteci prije no sto mognemo gledati ocima stranca. Vjerovatnije je da to nikad necemo moci, jer ma koliko se sve mijenjalo, uvijek ce ostati neki cosak iza koga ce izletjeti nase sjecanje.
Luce Mala
Post a Comment
<< Home