Dogadjaji i slicice iz zivota
Procitala sam "CRNU MACU" i sve sto je Grof napisao je u njegovom stilu. Slikovito i kad se cita svaki detalj opisan njegovom rukom je potpuni dozivljaj nekog ko dolazi povremeno u BL. I sama sam tako dozivljavala u posljednje tri godine kad god bi dosla na dva-tri dana. Kad sam u junu ove godine postala ponovo gospodar svoje kuce(na molbu rodbine izdala) bila sam cetiri puta po puno vise dana.
Ljeti mi je bilo prelijepo. Grad u zelenilu, pun povratnika iz inostranstva(dijaspora). Svi dotjerani, okupani, sretni, prepoznajemo se i radujemo tim susretima.
Onda oktobar. Grad kisan, sumoran, svuda opalo lisce koje se u centru cisti.
Moje putesestvije oko prijave imovine. Dzaba odlazim u zgradu preko puta parka u Bojica Hanu. Nisu vise tu. Preselili u zgradu vlade. Unutra sve sljasti. Kristalni luster na recepciji. Salteri evropski. Ljubazno osoblje. Predajem neke dokumente tj formulare koje sam dobila u Lukavici. Kazu mi da moram u katastar po "Posjedovni list".
Katastar u krugu Celuloze. Nema nikakvog gradskog prevoza. Hodnik uzak pun naroda. Kancelarija sa dva saltera. Izmoreni ljudi, neki ulaze preko reda. Svi sute. U Sarajevu u takvim situacijama odmah pocnu "j........ti, Aliju, drzavu, lopove i dok ne dodje "Sigurnost" i ne uspostavi red ko zna dokli bi trajalo.
Opet, vracanje pjeske, nema taksija, racunam - naici ce. Vidim da dugo idem, nigdje zive duse a stalno uz Vrbas. Naidje momcic od 15-tak godina i pitam ga je li put za Borik. Rece da sam dobro profulala, da sam krenula prema Cesmi. Vratim se s njim. I u pricu. Imao godinu dana kad su pobjegli iz nekog sela oko Sanskog mosta. Kad je Armija BIH oslobadjala. Dosli u BL. Otac umro 98. On kaze da je "puko". Oni imali susjedno selo muslimane, otac i majka pricali da su se dobro slagali i da skoro nisu ni znali da je rat. Neka vukojebina tj mala sela. Nisam se predstavila, nisam nista govorila samo slusala. Kaze bio sa podmlatkom "Borca" u fudbalu u Zenici i ist Mostaru. Bilo mu super Upoznao fine raje. "Nije onako kako se ovde prica".
Dodjosmo do Borika, on na svoju stranu u skolu ja u gruntovnicu. Smjestili je u jednu prostoriju starog Doma armije. Uzme se broj, u gornjem dijelu pomale prostorije smjesten dio poste u kojoj se placaju takse. Opet svi sjede, cekaju i sute. Kao da se svak svakog boji. Jedna sluzbenica prilicno neljubazna a jedna ljubazna. Ali se i jednoj i drugoj prilazi nekako sa strahom. Taj dan prilicno neurbano stanovnistvo. Valjda kupovali nekretnine od Protjeranih gradjana pa se uknjizuju. Prije rata im iz Beograda porucivali u Skupstini da ce za srpstvo ako treba "Jesti travu i korjenje" pa im to valjda jos uvijek u glavi.
Onda se u novembru otisnemo za Sibenik a Frane i njegova raja iz Sarajeva na brod. Drugu godinu idu u novembru 4 dana na ribarenje sa gazdom jahti koje se iznajmljuju. Krsto gazda kaze da je to jedina grupa s kojom on ima svoj godisnji odmor. Odusevljen s njima i njihovom slogom i humorom. Dodju puni sarajevski delicija a Krsto im priredi direktno lov na lignje i iz mora u tavu.
Vratim se u Sarajevu i 09. 11. , emisija "Lijepom nasom" HRT-televizije. Izvodjaci bosanski, sarajevski, slavonski, sibenski, i rijeci gosp Franje Topica. Kaze "Kad bi Evropa znala kakav joj Bosna miraz donosi u svojoj razlicitosti, otvorila bi joj sirom svoja vrata." Koncert posvecen 20-toj godisnjici obnove "KUD Napredak" Skenderija dupke puna svih Bosanaca. Aplauzi i vristanje od odusljevenja. Sve generacije, i starci koji se poduiru stapovima. Prvi dio bio na HRT! u nedelju u 16 i 45 min. Drugi dio iduce nedelje.
Dugo sam poslije toga razmisljala i sretna sto sam u Sarajevu, i sretna sto sam bila ucesnik demonstracija pred rat i sretna sto sam ostala u Sarajevu. Pa mislim i na dijasporu. Voljela bi da pisete je li istina da ste svi odlazili krijuci. Ni najbolji prijatelji nisu znali da neka porodica odlazi. I ganjali veze i davali lovu da odu. Bio je samo strah. Nije bilo sloge pa tako ni otpora.
Sad je strah u BL. Nema komentara ni priloga iz BL od sadasnjih stanovnika. Ni rijeci. Cankov blog mi se svidja ali je u onom soc, stilu. Lijepi clanci, reportaze, knjizevnici, pjesnici ali nema pojedinacnih individualni priloga. Da se progovori o svemu. Za ovaj blog U BL kazu da je opasan.
A u Kastelima dok smo cekali povratak jahte, na klupi se ispricali sa starim sjorom. O svemu. Kaze bila neka grupa iz BL. Nisu ponjeli zastavu BIH pa morali ici u Mostar da je kupe. Ja onda uslikala nasu zastavu koja se skinula sa jarbola i uslikala.
Danas sam raspolozena za slicice iz zivota.
Puno vas sviju pozdravljam i mislim na svakog ko se javljao na ovom blogu.
Mislim vise nego sto mozete i predpostaviti.
Saima
Ljeti mi je bilo prelijepo. Grad u zelenilu, pun povratnika iz inostranstva(dijaspora). Svi dotjerani, okupani, sretni, prepoznajemo se i radujemo tim susretima.
Onda oktobar. Grad kisan, sumoran, svuda opalo lisce koje se u centru cisti.
Moje putesestvije oko prijave imovine. Dzaba odlazim u zgradu preko puta parka u Bojica Hanu. Nisu vise tu. Preselili u zgradu vlade. Unutra sve sljasti. Kristalni luster na recepciji. Salteri evropski. Ljubazno osoblje. Predajem neke dokumente tj formulare koje sam dobila u Lukavici. Kazu mi da moram u katastar po "Posjedovni list".
Katastar u krugu Celuloze. Nema nikakvog gradskog prevoza. Hodnik uzak pun naroda. Kancelarija sa dva saltera. Izmoreni ljudi, neki ulaze preko reda. Svi sute. U Sarajevu u takvim situacijama odmah pocnu "j........ti, Aliju, drzavu, lopove i dok ne dodje "Sigurnost" i ne uspostavi red ko zna dokli bi trajalo.
Opet, vracanje pjeske, nema taksija, racunam - naici ce. Vidim da dugo idem, nigdje zive duse a stalno uz Vrbas. Naidje momcic od 15-tak godina i pitam ga je li put za Borik. Rece da sam dobro profulala, da sam krenula prema Cesmi. Vratim se s njim. I u pricu. Imao godinu dana kad su pobjegli iz nekog sela oko Sanskog mosta. Kad je Armija BIH oslobadjala. Dosli u BL. Otac umro 98. On kaze da je "puko". Oni imali susjedno selo muslimane, otac i majka pricali da su se dobro slagali i da skoro nisu ni znali da je rat. Neka vukojebina tj mala sela. Nisam se predstavila, nisam nista govorila samo slusala. Kaze bio sa podmlatkom "Borca" u fudbalu u Zenici i ist Mostaru. Bilo mu super Upoznao fine raje. "Nije onako kako se ovde prica".
Dodjosmo do Borika, on na svoju stranu u skolu ja u gruntovnicu. Smjestili je u jednu prostoriju starog Doma armije. Uzme se broj, u gornjem dijelu pomale prostorije smjesten dio poste u kojoj se placaju takse. Opet svi sjede, cekaju i sute. Kao da se svak svakog boji. Jedna sluzbenica prilicno neljubazna a jedna ljubazna. Ali se i jednoj i drugoj prilazi nekako sa strahom. Taj dan prilicno neurbano stanovnistvo. Valjda kupovali nekretnine od Protjeranih gradjana pa se uknjizuju. Prije rata im iz Beograda porucivali u Skupstini da ce za srpstvo ako treba "Jesti travu i korjenje" pa im to valjda jos uvijek u glavi.Onda se u novembru otisnemo za Sibenik a Frane i njegova raja iz Sarajeva na brod. Drugu godinu idu u novembru 4 dana na ribarenje sa gazdom jahti koje se iznajmljuju. Krsto gazda kaze da je to jedina grupa s kojom on ima svoj godisnji odmor. Odusevljen s njima i njihovom slogom i humorom. Dodju puni sarajevski delicija a Krsto im priredi direktno lov na lignje i iz mora u tavu.
Vratim se u Sarajevu i 09. 11. , emisija "Lijepom nasom" HRT-televizije. Izvodjaci bosanski, sarajevski, slavonski, sibenski, i rijeci gosp Franje Topica. Kaze "Kad bi Evropa znala kakav joj Bosna miraz donosi u svojoj razlicitosti, otvorila bi joj sirom svoja vrata." Koncert posvecen 20-toj godisnjici obnove "KUD Napredak" Skenderija dupke puna svih Bosanaca. Aplauzi i vristanje od odusljevenja. Sve generacije, i starci koji se poduiru stapovima. Prvi dio bio na HRT! u nedelju u 16 i 45 min. Drugi dio iduce nedelje.
Dugo sam poslije toga razmisljala i sretna sto sam u Sarajevu, i sretna sto sam bila ucesnik demonstracija pred rat i sretna sto sam ostala u Sarajevu. Pa mislim i na dijasporu. Voljela bi da pisete je li istina da ste svi odlazili krijuci. Ni najbolji prijatelji nisu znali da neka porodica odlazi. I ganjali veze i davali lovu da odu. Bio je samo strah. Nije bilo sloge pa tako ni otpora.
Sad je strah u BL. Nema komentara ni priloga iz BL od sadasnjih stanovnika. Ni rijeci. Cankov blog mi se svidja ali je u onom soc, stilu. Lijepi clanci, reportaze, knjizevnici, pjesnici ali nema pojedinacnih individualni priloga. Da se progovori o svemu. Za ovaj blog U BL kazu da je opasan.
A u Kastelima dok smo cekali povratak jahte, na klupi se ispricali sa starim sjorom. O svemu. Kaze bila neka grupa iz BL. Nisu ponjeli zastavu BIH pa morali ici u Mostar da je kupe. Ja onda uslikala nasu zastavu koja se skinula sa jarbola i uslikala.
Danas sam raspolozena za slicice iz zivota.
Puno vas sviju pozdravljam i mislim na svakog ko se javljao na ovom blogu.
Mislim vise nego sto mozete i predpostaviti.
Saima
posted by co | 2:40 PM
1 Comments:
Bilo kuda,Saima svuda-ćas na kontinentu ćas na moru i uvijek u dobrom društvu.Na tome joj zavidim.U B. Luku idem vrlo rijetko,zbog svega o ćemu je Saima pisala,a pogotovo što se ježim od slućajnih susreta sa nekadašnjim sugrađanima.Obzirom na to kako je život nepredvidiv treba uživati u svakom trenutku.Srdaćan pozdrav Niskana
Ps:Iz e novina saznah da je B.L.pohodio sv. Kusturica,pa sam sretna što se nisam našla tada u našem SELU.
Post a Comment
<< Home