Sarajevo kojeg vise nema - sacuvati od zaborava
U subotu sam bila u Narodnom pozoristu gdje se cetvrtu godinu odrzava manifestacija pod gornjim naslovom. Drustvo za zastitu i promociju kulture Klepsidra - Sarajevo, organizovala je ovu manifestaciju, koja ima namjeru da doprinese vecem vrednovanju kulture u drustvu, kao i djela Isa-bega Ishakovica, utemeljitelja Sarajeva. U kategoriji nauke nagradu je dobio akademik Slobodan Loga, sevdaha Amila Medunjanin, umjetnosti Edina Papo, sporta Ismir Jusko, a u kategorij kulturne bastine Magbul Skoro.Nagrada "Isa-beg Ishakovic" u kategoriji medjunarodni doprinosi razvoju kulture i kulturne bastine grada Sarajeva urucene je lideru srbijanske opozicije Cedomiru Jovanovicu.
Ulazak u salu, prije pocetka kulturnog dijela programa i proglasenje dobitnika, gospodina Cede Jovanovica izazvao je spontani pljesak prisutne publike. Onako kako je Sarajevo uvijek reagovalo na drage osobe. Dugo je vec poznato: "ako uspijes u Sarajevu, uspio si svugdje".
Govor koji je gospodin Jovanovic odrzao ,ljudski, topal, hrabar, uopste se ne moze prepricati. MORA se cuti. Nakon toga usljedile su prave ovacije.
Koliko hrabrosti ima taj covjek (otac cetvero djece), kako lako kaze istinu o mnogim temama koje se godinama guraju pod tepih. I motivise ga zelja za ljepsom buducnosti mladih i njegove djece. A glava mu u torbi, kao sto je bila i njegovom predsjedniku Dzindzicu.
Onda razmisljam kakav je to kurslus u balkanskim glavama.
Kako se obozavaju ljudi od 90-tih godina koji sve razorise, unistise, dogovaraju se preko nisana i onda nakon vremenske distance, a onda sa istom zestinom kojom su obozavali pljuju po njima. Uvijek iz krajnosti u krajnost.
Ja mislim zbog guranja istine pod tepih i nedostatka smirene analize, iznesenog misljenja svakog zivog stvora na ovom prostoru. Kad god neko iznese svoj stav o bilo cemu cesto pocinju konfrontacije i vrijedjanja. Ja mislim da svako ima pravo sve reci samo iz konteksta svog vidjenja dogadjaja i uvazavanja tudjega.
I ovaj blog je obolio od iste bolesti i polako se urusavao i napustao. I poceo podsjecati na nas balkance.
Meni je sada zao sto sam na neki nacin vrsila pritisak na Milana da ga ne gasi.Nikad vise necu sebe dovesti u sitaciju da nekog molim da radi ono sto ne zeli. Ali mi je drago da Milan i sam ne odustaje. Jer mnogi odustaju od svega i daju prostor nacionalistima i mafijasima da rade ovo sto rade do beskonacnosti.
Nova Radmilina knjiga poikazuje stanje duha u BiH. Ona je tako dobro i satiricno opisala stanje svijesti i duha danasnje situacije. Oni koji procitaju knjigu prepoznaju one koji upravljaju nasim zivotima, ali i sami sebe. Opijum za narod je toliko pustio korjenje ali nazalost i unjeo strah u narod. Javno izrazavanje, pozitivnog stava o antifasizmu, partizanima, Titu i nasem nacinu zivota koji je kod mnogih intimno duboko u srcu - (bar mnogih ovde), cini mi se izaziva veci kukavicluk nego ikada do sada.
Zato tesko ide organizacija promocije (osim u Banja Luci????), zato dijaspora ne pokazuje interesovanje kao za djetelinu. Mozda treba vremena da i Radmila i ja i svi mi nadjemo nekad svoju cetverolisnu.
Pozdrav Saima
posted by co | 6:24 PM
8 Comments:
Draga Saima,
hvala za ovaj izvjestaj. Moram priznati da mi je puno draze cuti ovakve vijesti poredeci sa onima o nasim novopecenim politicarima (“ma necete nam Vi govoriti koje praznike slaviti molim Vas lijepo” iz jednog videoclip-a prilozenog na blogu) .
Nekad ovdje na poslu dobijem pitanje (posebno od mog sefa koji misli da puno zna o komunizmu poslije dva mjeseca rada u Kini u osamdesetim).
Koji sistem vise cijenis :visepartijski ili jednopartijski. Moj odgovor je da su uvijek iste mucke oko izbora , jedna partija ili vise, ali ja jako cijenim postojanje opozicije. Dobra opozicija u kulturnoj sredini moze natjerati vlast da uradi puno toga sto inace ne bi. Ali ni opozicija nije uvijek na pravom putu, nekad se pocnu baviti pitanjima ko s kim spava I sta ko radi u intimnim trenucima ( americka posla)
Citajuci tvoje misli o nasem narodu generalno, pade mi na pamet jedna TV serija koja se davala kod nas negdje malo prije ovog zadnjeg rata, Dva Veka Vuka. Tu se cesto pojavljivao pored Vuka Karadzica I Milos Obrenovic, srpski knez koji je bio neka vrsta despota, narod je negodovao I on je morao abdiciarati I pobjeci u Austriju. Vladali su poslije u Srbiji I Kardjordjevici. I doslo je vrijeme kad mu je bilo dozvoljeno da se vrati u Srbiju. Sjecam se te scene, on I Vuk Karadzic sjede u kociji , voze se ulicama Beograda, uz ovacije I klicanja dobrodoslice naroda na trotoarima. I tad Knez Milos rece Vuku:”Vidi naroda, na ranu bi ga privio”. Dobar sarkazam.
Pozdrav svima od Dubravke
Draga Saima,divno je to što Vice i ti stignete svuda gdje se "hrani duša"Rijetki su dobri LJUDI kao što je Č. jovanović,pa ovde u Hrvatskoj ima još jedan odlićan Jovanović(SDP)a otkrila sam još jednog- BOJANA BAJIĆA.Preporućujem da pročitate na dovla net.članak Sarajevo-Teheran...(nekako tako) a ima i na e-novinama.Oduševio me mladi čovjek.Melezi se bude.Pozdrav Enisa
Meni je uvijek drago kada cujem da u onim nasim krajevima ima jos onih koji misle svojom glavom makar znao da ih je jako malo. Na Interentu se moze nacipokoji clanak od pojedinaca kojima se pridjev covjek moze zakaciti s punim pravom ali takvih je zaista malo. Ljudi su tokom i poslije ovog naseg zadnjeg rata gubitnici: pobijedili su Bosnjaci (muslimani), Srbi, Hrvati. i sve se zasniva samo na naciji. Manje je danas vazno kakav si, bitno je da si nas. Dokle god bude tako, nase bosansko drustvo ce ici unazad. Onaj mali broj ljudi nije dovoljan da taj put unazad zaustavi, jos manje da tocak historije okrene prema buducnosti.
pitanje za Co
ima istine da su danas samo Srbi, Bosnjaci i Hrvati.A sta da rade oni iz mjesanih brakova? Gdje je njihovo mjesto. Ko ce njih da prihvati i gdje i kako da oni ostvare 'toplinu doma' i osjecaj pripadnosti?
Koji je recept za njih, imaju li oni pravo na komadic srece
Sta reci za one iz mjesanih brakova ne znam ni ja sam. Kada sam se zenio nisam faktor nacije uzimao u obzir (a ni sada mi ne znaci nista) pa su mi djeca to sto su. Nije njihova krivica.
Sudeci po onome sta se desava u Bosni, onima iz mjesanih brakova tesko da je tamo mjesto. U Bosni ih nema u zakonima (evo kolika se borba vodi da se barem u ustavu ubaci koja rijec kako bi i oni, barem na papiru, imali prava kao oni iz ‘konstitutivnih’ naroda), u vecem blentitetu idu u razlicite skole a u manjem ih gotovo niti nema, cujem da je u nekim gradovina najgore sto ti se moze desiti da si iz mjesanog braka, njima samima je tesko da se odluce kojem bogu da se priklone jer bez toga danas vecina ne moze, i da ne nabrajam dalje. Ni u inostranstvu im nije puno bolje jer se opet svako okrenuo svome.
Oni se moraju snalaziti kako znaju i umiju i ja se nadam da ce u tome imati uspjeha. Prezivjeli su i gore. Ja sam svoje ucio (i nadam se da sam uspio u tome) da je najvaznije biti covjek. Za ostalo je mnogo lakse.
A svijet je velik i dom ti je tamo gdje se lijepo osjecas.
Predlagali smo hrvatskog predstavnika u sindikat. Na istaknuti prijedlog reagirala sam, misleci da se radi o neznanju, upozorenjem da je predlozena Cehinja. Odgovor iz publike je bio da je kolegica katolkinja, te mu to dodje na isto. Nije mi se dalje dalo sudjelovati u glupoj diskusiji. Hocu reci da su i prije birani predstavnici iz tri naroda, naravno u zelji da se sprijeci dominacija jednoga. Stalno potcjenjujemo znacaj nacionalnog pricom da je to samo bio paravan za pljacku i vlast. Postoje ljudi kojima nacija zasigurno ne znaci nista, postoje i oni kojima ne znaci nista, ali u momentu kad ih se pocne ugnjetavati po tom pitanju u njih se ipak javi bunt. Postoje i oni koji u mjesovitim brakovima sklopljenim iz ljubavi ipak nastoje nametnuti svoju naciju. Ima tu jos puno varijanti, tesko oobjasnjivih, ali vrlo primjetljivih u svakodnevnom zivotu. Znam situaciju kad su djeca iz mjesovorih ili nacionalno jednoznacnih brakova, odgajana potpuno anacionalno, ipak usvajala naciju kao svoju odrednicu, cak u ekstremnom smislu. A da ce mjesovitih brakova biti i nadalje, bit' ce. Ljubav ne pita za naciju, kao ni za bilo sto drugo sto bi eventualno moglo biti prepreka. U ostalom, da mjesoviti brak u politickom smislu moze biti i prednost, pokazuje Tvoj slucaj Co. Naime, propusnicu za USA su puno lakse dobijali muslimansko-hrvatski, ili muslimansko-srpski brakovi od onih jedno valentnih.
Nada Š. D.
KAD UTIHNU MELEZI
"Babo,babo,kada će slobodaumjeti da pjeva,kao što susužnji pjevali o njoj?"Huso zagladi dijete po glavi."jednog dana sine,jednog lijepog danakada Vilajet probehara"A kad će to biti,babo?
Ka se melezi probude,sine.
A šta sada rade melezi,babo.
"BUDE SE SINE,BUDE SE"
R.Karlaš
Ja mislim,da je veoma važno kako odgajamo svoju djecu,jer ono što ponesu iz kuće ostaje u tebi cijeli život.
Jučer je bilo maglovito i toplo vrijeme,a jutros je sunćano i ja se lijepo osjećam.Još mi je ljepše kad vidim da nam se povećava broj na blogu.Samo me interesira ima li ikakav banjalučki blog,da pročitam da li se tamo bude melezi.
Sretan Božoć i Novu godinu želi vam od srca Niskana!
Sve je tacno Nado sto si napisala: nekada se vodilo racuna o nacionalnoj zastupljenosti svih nacija samo se ja ne sjecam kako su tu ‘kotirali’ oni iz mjesanih brakova. U svakom slucaju situacija nije bila kakva je danas, recimo, u Mostaru. U Banjaluci se igraju igre pa u vlasti imas predstavnike svih nacija a znamo zasto (nametnuti zakon koji propisuje koliko kojih mora biti) i o kakvim se predstavnicima radi. Tacno je da se za Ameriku lakse dobijala ‘karta’ a razlog je ocigledan: mjesanim u Banjaluci nije bilo mjesta pa su ih Amerikanci, vjerojatno po nekakvom dogovoru ili dekretu prihvacali. Znam to iz licnog iskustva jer nam je bilo receno: ako si u mjesanom braku a iz Banjaluke si, prolazis.
U zgradu u kojoj sam se poceo kuciti su nakon nas dosla jos dva para iz Bosne (iz Zenice i Maglaja). I oni su bili mjesani tako da smo na malom prostoru imali sve moguce kombinacije. I ovaj primjer mi govori da su mjesani posebno tretirani jer su oni iz cistih brakova bili smjestani na drugim mjestima a i sponzori su im bili vecinom ‘njihovi’.
Meleza (onih nasih) ce biti sve manje i to je realnost. Da li je to dobro ili nije, ne znam ali znam da ce na onim nasim prostorima proci godina i godina dok ljudi ne pocnu drugacije razmisljati jer ce ih oni na vrhu trovati sve dok im je to u interesu. A po razvoju situacije vidimo da je retorika ista kao prije pocetka rata. A stada se, ne bune. Inace ne bi bilo kako je.
Post a Comment
<< Home