FACE TV

 

FACE TV je za mene nesto najbolje sto se Bosni desilo u posljednjim godinama. To je privatna televizija naseg novinara Senada Hadzigejzovica. Od pocetka rada za mene i Vicu je kad god smo u Sarajevu, (petak i subota), bilo najljepse gledati Centralni dnevnik.

 

Sad smo najduze bili u Holandiji, a sin nam je na kompjuteru namjestio tu TV stanicu. Ranijih godina nismo imali mogucnost gledanja naseg programa. Osjecanje da Bosna postoji se jednostavno izgubi. Citavo vrijeme na pomisao o Bosni u mojoj glavi se pojavi neka crna rupa za koju ne znas od kad i kako se pojavi. To isto osjecanje sa javlja i kad smo u Sibeniku. U Rakovom selu imamo tri hrvatska programa na kojima se jako malo moze cuti o Bosni.

 

U Holandiji smo ovaj put, vec od ranog jutra, kad sin i snaha odu na posao a mi ostanemo sa unukom, dan  je pocinjao sa jutarnjim programom. (.Uz )budjenje pa cjeli dan .

U tim momentima imali smo dojam da smo u Sarajevu u svojoj kuci. Vrijeme je prolazilo brze , 

Kad su gosti bili akademici Premec i Filipovic i sadrzaj svih dnevnika su cinili da sa dobrim raspolozenjem idemo na spavanje. Jedne nedelje je nestalo programa (mislim druge nedelje novembra).  Sin je pokusavao sve da pronadje program, i onda je utvrdio da vise nije besplatno.

 

Poslije toga smo presli na Al Jazzeru, ali to nije to. Nema tu Bosanskog  duha, nema Senadovih duhovitih komentara. A i ostalih novinara, drugim rijecima nije to to.

 

Ovo vam pisem zbog toga sto sam shvatila zasto se vecina nasih mladih u dijaspori sve vise udaljava od Bosne.  Mi smo to osjetili i kod naseg sina. Supruga mu je Engleskinja i insistira da on sa unukom govori samo bosanski, (ona ne vidi razliku izmedju bosanskog i hrvatskog ali ga zove bosanski zato sto mi zivimo u Bosni). On se bas ne trudi mnogo. Vodili smo duge rasprave o tome ali smo vidjeli da ne zeli da nas povrijedi, ali dugogodisnja nada da ce kod nas biti bolje je nestala i kao da se stidi naseg primitivizma i gluposti.  Ja se uvijek ponadam da ce poslije ovih mojih dilema biti javljanja nasih blogera sa slicnim iskustvom sirom svijeta.  Dubravka mi je pomogla izjavom "moji unuci nazalost nece znati nas jezik". Mislila sam da kad je majka nasa bez obzira sto je otac Meksikanac, da to ima vece sanse. Ali izgleda kad otac i majka one komuniciraju na istom jeziku, taj problem je mnogo tezi.

 

Nasa snaha je pronasla na internetu podatke o mogucnosti gledanja Face Tv pa ce to organizovati. Umjesto da na televiziju bude ukljucena neka holandska ili engleska stanica, ona ce pustati Tv Face.

 

Skype cesce, nasi odlasci cesce, i Tv ce mozda pomoci da se izborimo. On ima dvadeset mjeseci i s nama je naucio puno rijeci i prilicno nas razumije.

 

Uz ovaj tekst vam moram napisati i koliko je osnovna stvar u sistemu.

Nedaleko od sinove kuce je Romsko naselje koje nas je odusevilo. Ljudi rade (vecinom su sa Balkana) i imaju sanse kao svi drugi gradjani.

Kod nas problem Sejdic -  Finci umara vec godinama i nas i Evropu.

U prilogu saljem par slika tog naselja, da ne bih davala vise nikakav komentar.

 

Pozdrav Saima