Taperver
Prije dolaska u Zagreb viđala sam te lijepe kutije od plastike kod Sinajke, a donijele su ga njene sestre iz SAD i Njemačke. Kod nas tada nije bilo takvog suđa. Kada sam došla u Zagreb polako sam uspostavljala veze sa prijateljicama iz studentskih dana. Jedna među njima bila je i moja cimerica iz studentskog doma Marija Ćosić - Vukadin. Pozvala me kod sebe na prezentaciju taperver posuđa. Prezenterica je bila Dubravka, jedna zgodna i šarmantna crvenokosa mlada žena. Osvojila me svojim izgledom i govorom. Bila je moderno obućena u mini haljinici, lijepo diskretno našminkana, riđe čičkave kose. Oko nje širio se prijatni miris parfema Qlinic.
Govorila je bez prekida prijatnum beogradskim dijalektom i cinilo mi se kao da gledam TV. Na kraju nas je pozvala da kao njeni gosti prisustvujemo nedeljnom sastanku u Taperveru. Sala je bila puna žena, ali je bilo i nekoliko muškaraca. Bilo je vrlo dinamicno i interesantno. Voditeljica Tapervera je po ustaljenom rasporedu predstavila najupješnije članice po ostvarenoj prodaji. Dubravka je bila druga sa prometom od 2000 DM. Nakon predstavljanja novih proizvoda, pocela je "obrada" gostiju da se okušaju u ovom poslu. Obradili su i mene jer nisam imala zaposlenja, pa neka isprobam.
Dobila sam sivo-roza torbu sa osnovnim proizvodima i katalogom. Tako sam se ja sa strahom upustila u avanturu u kojoj sam bila pola godine. Trebaš biti maher za naći domaćicu u ćijem bi se stanu održala prezentacija. Jedva je to išlo nekako pa sam pri tom za nagradu osvajala posude, koje vam prikazuju slike.
Posuđe je stvarno praktićno, kvalitetno i dugotrajno. Ne znam šta bih bez njega.
Taprvera više nema u Zagrebu. Sa Dubravkom godinama nisam imala kontakt. Danas sam ju ponovo pronašla uz pomoć Googla. Ona je sada predsjednica Društva Marije Jurić Zagorke. Uskoro ćemo se opet sresti.
Pozdrav svima, Enisa
posted by co | 9:18 PM
0 Comments:
Post a Comment
<< Home