Krese u posjeti Americi

Prošlo je više od dvadeset godina od početka rata u Bosni i moja generacija polako ali sigurno korača ka zasluženoj mirovini (evo upotrijebih ovu varijantu za penziju jer mi se učini nekako prikladnija za vode u koje polako uplivavamo). Bilo nas je svukuda, radilo smo svašta, preturili mnogo toga preko glave pa je red i da se sada odmaramo. A gdje i kako ćemo provoditi godine koje dolaze zavisi od mnogo stvari.

Jučer me nazvaše Džindići, skype-om. U posjetu im stigle Krese, Džana i Nedžad. Kažu, skoknuli malo u Ameriku iz Mostara. Nedžad je prošle godine otišao u penziju pa su se odlučili na povratak u njihov Mostar. Žive u kući i uživaju plodove iz vlastitog povrtnjaka. Nedžad često provodi vrijeme u jednoj umjetničkoj radnji u starom gradu gdje odmara živce obrađujući bakar (neke od njegovih radova sam predstavio na blogu prije par godina). Ako je suditi po osmjesima na njihovim licima, mirovina im prija.

I Džindići su blizu mirovine i kako sada stvari stoje, muviraju se u Floridu. Kažu, odgovara im toplo vrijeme a toga dole u Floridi ima na pretek. Još samo da srede neke stvari i eto ih dole.

Mi još nismo napravili plan gdje se skrasiti kada za to dođe vrijeme. Pošto nas i jedni i drugi zovu u posjetu, možda napravimo neku kombinaciju: par mjeseci ljeti u Mostar a onda par mjeseci zimi u Floridu. A kako prijatelja imamo na sve strane svijeta, možda nam vlastita kuća neće ni trebati.

Krese se za par dana vraćaju u stari kraj pa im ovim putem želim sretan put, uz napomenu da ne zaborave šta su nam za obećali. Jer, planovi se prave...