SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, February 10, 2013

Krese u posjeti Americi


Prošlo je više od dvadeset godina od početka rata u Bosni i moja generacija polako ali sigurno korača ka zasluženoj mirovini (evo upotrijebih ovu varijantu za penziju jer mi se učini nekako prikladnija za vode u koje polako uplivavamo). Bilo nas je svukuda, radilo smo svašta, preturili mnogo toga preko glave pa je red i da se sada odmaramo. A gdje i kako ćemo provoditi godine koje dolaze zavisi od mnogo stvari.

Jučer me nazvaše Džindići, skype-om. U posjetu im stigle Krese, Džana i Nedžad. Kažu, skoknuli malo u Ameriku iz Mostara. Nedžad je prošle godine otišao u penziju pa su se odlučili na povratak u njihov Mostar. Žive u kući i uživaju plodove iz vlastitog povrtnjaka. Nedžad često provodi vrijeme u jednoj umjetničkoj radnji u starom gradu gdje odmara živce obrađujući bakar (neke od njegovih radova sam predstavio na blogu prije par godina). Ako je suditi po osmjesima na njihovim licima, mirovina im prija.

I Džindići su blizu mirovine i kako sada stvari stoje, muviraju se u Floridu. Kažu, odgovara im toplo vrijeme a toga dole u Floridi ima na pretek. Još samo da srede neke stvari i eto ih dole.

Mi još nismo napravili plan gdje se skrasiti kada za to dođe vrijeme. Pošto nas i jedni i drugi zovu u posjetu, možda napravimo neku kombinaciju: par mjeseci ljeti u Mostar a onda par mjeseci zimi u Floridu. A kako prijatelja imamo na sve strane svijeta, možda nam vlastita kuća neće ni trebati.

Krese se za par dana vraćaju u stari kraj pa im ovim putem želim sretan put, uz napomenu da ne zaborave šta su nam za obećali. Jer, planovi se prave...

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Bas se pitam kako je vama gore u Americi i Kvibeku ? Je li vas zatrpalo ? Fala bogu, bar sto se tice klime dobro mi je u Zagrebu. Jednoga dana i ja cu morati na jug. I ako obozavam more u proljece, ljeto i jesen, jezim se od klime zimi. Jezim se i od zatvaranja u kucu u tom periodu, jezim se zbog nedostatka drustvenih i kulturnih dogadjanja. Jezim se i od provincijalnog mentaliteta koji je u zimskom periodu vrlo naglasen. Mislim da je za ljude u godinama ipak puno bolje zivjeti u velikom gradu. Dobra prometna povezanost, blizina doktora svih vrsta, beneficije koje grad nudi ljudima treceg doba.
O sadasnoj, cistoj BL ne razmisljam iako tamo imam jos jednog i prijatelja i par ljudi vrijednih postovanja, kao i nekoliko rodjaka. Isti takav odnos imam i prema Sarajevu. Ali Mostar...Ljubav moja juzna, nikad preboljena. Mislim da tamo nemam vise nikoga, no ne mogu ni zamisliti kako se zivi u podijeljenom gradu. Vuce me zelja da odem tamo makar na par dana, ali se ne usudim zbog straha od razocaranja.
Nada

Monday, 11 February, 2013  

Post a Comment

<< Home