Za one koji nisu zaboravili

Probudih se jutros malo kasnije, pogledah kroz prozor da provjerim da li je dan lijep kao što su metereolozi prognozirali i prije nego uključih laptop, Nera mi iz svog „ureda“ (danas radi od kuće) odmah čestita dan oslobođenja Banjaluke. Moram priznati da sam ga gotovo zaboravio jer kako uskočih u penziju pratim samo dane, a datume, slabije.

Popih lijek, pa na facebook. Kad tamo, samo jedna čestitka gradu za rođendan. Radmilina. I jako malo komentara.

Čini mi se da polako zaboravljamo . Znam da mnoge kao i mene brinu druge brige i da nam sjećanja polako blijede jer prošle su godine od kada smo rođendan grada proslavljali zajedno. Nema ništa ni u „Nezavisnim novinama“ u kojima se povodom ovog praznika obavezno javljao Mile pretvrtaner. Ne znam da li je i on zaboravio ili se zbunio pa više ne može da prati šta se kada slavi: krsna slava, oslobođenje grada ili nešto treće. Već jako dugo uskače sam sebi u usta pa me ne bi začudilo da se ne može sjetiti šta se danas slavi.

A Radmili hvala na čestitci uz želju da se jednog dana ostvare njene nade. Meleza ima ali su se i oni nešto učutali. Valjda će jednom doći dan kada će se ne samo oni probuditi, a do tada treba izdržati.

***

Umjesto komentara:

Ljubice za Radmilu

Co, kad vec ' krades ' sa FB-a, u zadnje vrijeme, primjecujem, ucestalo, posalji nasoj Radi ove ljubice.

Jest' da su k'o silikonske, ali vjeruj da mirisu.

Ljubica...ups

Jabuka