Bili nam Vujinići

Dido zabavlja umorne goste
dok Nera priprema roštilj

4. juli je praznik kada me USA pomalo podsjeti na stari kraj. To je jedan od rijetkih dana kada se familije okupe, kada dvorišta ožive a roštilji se raspale. To je i dan kada se obično vidimo s Vujinićima, našim komšijama i prijateljima koje sada žive jedno osam sati vožnje autom prema istoku. Jedne godine mi idemo kod njih a onda slijedeći put oni dođu do nas. Napor je to ali i to je gotovo postala tradicija pa je iznenađenje ako susret propustimo.

Ove godine je „red“ bio na Vujiniće da nas posjete. I bi tako. Družili smo se par dana, uživali u prekrsanom vremenu, sjedili do kasno u noć uz muziku sa SONOS-a, tračali poznate, pravili planove za penziju (to vrijedi za ove mlađe a ja se evo spremam da proslavim punih pet godina od kada sam obaveze na univerzitetu zamijenio kućanskim poslovima)... Ili kraće, bilo nam je lijepo.

Susret sam zabilježio iPhonom pa evo nekoliko slika kao dodatak.

Domaćica u "ljetnjoj kuhinji"

Biće nešto....

Izgleda da nije loše...

Jutro u 27 Lorraine Dr

I Čađo koristi nove tehnologije...

Jutarnja kavica

Tradicionalna pura za doručak

Idemo u naše malo misto

Ispred jedne od mnogobrojnih crkava

U lokalnom kafiću smještenom u bivšoj pošti

Idemo malo prošetati glavnom ulicom

A evo i Čađe

Odmor poslije šetnje