SLIKE I DOGADJAJI: Umjesto komentara za pasoše

Baš me obradova Co da sam prvo preko tvog bloga i sa tolike daljine vidjela ovaj prilog.

Odmah mi poslije dodjele prvog primjerka gospodnji Cvijanović pade na pamet "Što je babi milo to se babi snilo". Da sam finansijski moćnija ja bi joj rado uplatila avionsku kartu za Sarajevo - Beč - Sarajevo i neki luksuzni hotel, ali samo pod jednim uslovom: da ode i vrati se sa ovim pasošem.

Na slici se vide samo ruke osoba koje ih izdaju ali ne vide se glave. Ali ili se boje da se pokažu ili im glave nisu vlastite.

Nazvala me prijateljica banjalučanka koja živi u Sarajevu i pitala šta radim a ja odgovorila da gledam prenos parade iz Banjaluke. Njeno je pitanje bilo zar ti to gledaš a ne nerviraš se?

Odgovorila sam, sa zadovoljstvom. Ja odmah pomislim na Banjaluku u periodu od petog do devetog mjeseca. To je raj u zelenilu i cvijeću.Ta tradicija se ne može izgubiti. U junu lipe mirišu od austrougarskog vremena, Vrbas se ispod moje kuće zeleni od kad postoji a niko ne zna taj datum i godinu. A sretne se i stare raje.

U trenutku kad se Dodiku obratio šef parade i upitao da li defile može početi on je sišao s bine i rekao da može početi. Mene je u tom trenutku podsjetilo na naše dječje priredbe u Bešlagića dvorištu. A on kao da glumi velikog Putina (ne može malog jer je povelik). Maršira garda u Titinim mundirama (isti stajling samo sigurno mnogo košta, zavisno ko je pravio i ko je bio u talu), pjeva se himna RS - a i Bože pravde, ali samo par delegata iz Srbije zna svoju himnu a ovi ostali ni jednu. Meni je to zabavno ali ovima koji ovo sve koriste kao kampanju i raspucavanje članova udruženog zločinačkog pokreta na sve tri strane. Ja sam sebi zacrtala da su to svi oni koji od devedesetih zaokružuju stranke sa "demokratskim" predznakom. A pripadaju samo svojim nacionalistima i fašistima. Od tada je sve počelo.

Kako bi bilo lijepo da svi sve gledaju indiferentno sve one koji ovo programiraju u zajedničkom interesu samo da ostanu na vlasti.

Ja sam u Šibeniku prije rata sretala neuropsihijatra Raškovića, koji je i pismeno i usmeno govorio "da su Srbi lud narod". Ni onda ni sada nisam se s njim slagala. Vicinog rodjaka žena je radila u vešeraju bolnice gdje je i on radio. Uvijek je govorila da je bio jako dobar čovjek prema pacijentima i osoblju. Danas mu kćerka uživa u političkim strukturama u Beogradu. Kažu oni koji znaju "da joj ne fali ni ptičjeg mlijeka". Onda kontam da ti otac to izgovori a ljudi te zbog toga obožavaju. Al hajd znaj.

Juče me oduševio Prof. Miodrag Živanovic iz Banjaluke na N1 koji kaže da bi ukinuo sve praznike u BIH da se ništa ne slavi. Kako bi to bilo super ali šta bi onda jedne druge raspucavalo. Zato ja Co ne govorim kao ti da je sve problem Banjaluka, sve ovo što se tamo dešava svi opravdavaju i vole. Mogu ja biti i naivna ali to sigurno nije tako.

Ja se tebi divim kad ti opališ po Trampu i ne bojiš se iako se s mnogih strana tvoj prilog tretira kao "opasan". Mnogi misle da te može zaboliti glava. I mene su tako upozoravali i u firmi i u odnosu na moje izjave o SDA, Rejsu, ulizicama, novokomponovianim vjernicima a ustvari najvećim lopinama. Tako sam ja radila od škole pa mislim da ću i do kraja života. Šta čovjek može izgubiti ako nema hrabrosti i boji se. Samo život, a umrijeti se mora svakako.

Danas sam sa televizije snimila i trenutak Dodikova govora i mogućnost da u trenutku dok ovo govori snimim face oko njega, njegovih ministara i poltrona. Ja, sretnih faca majko draga.

Ako će biti rata, neka ga bude, opet se ima šta pljačkati a opet su mnogi nezaposleni i teška sirotinja. Ovaj rat je počeo prvo pljačkanjem unutra u Bosni a danas bi rado da Hrvatska i Srbija opljačkaju prirodne resurse bogate Bosne.

Nisam odavno vidjela sretnijih ljudi koji imaju velike plate i ugodan život. Ovako lzgleda i Bakir sa svojom sultanijom ako ih uhvati kamera, iznenada. Čovic i njegovi su posebna priča. Nabaci ozbiljan gard i kuka o ugroženosti hrvatskog naroda u BIH, a Hrvatskom od 92 upravljaju Hercegovci i to oni za koje Josip Pejaković kaže da su se rodili u nekim hercegovačkim vukojebinama i kad progledaju na pragu prvo sto vide je poskok.
Pozdrav od dobro raspoložene Saime

Ja sam u posljednje vrijeme nešto radije uredjivala kuću i trošila vrijeme na gluposti od kojih niko nema koristi. Sada sam shvatila da je ovaj blog jedino mjesto gdje ja mogu reći sve što mislim a da je jednostavno, svima kojima idem na živce ne kliknuti na ovu adresu.

Sjećam se divni srbijanskih humoristički serija. Stari djed je napravio drveni štap sa zašiljenim vrhom i iz stolice gasio televizor kad mu nije bilo po volji da gleda ono što mu se ne svidja a svi ukućani gledaju. To je bila tadašnja demokracija.

Kao što sam pred rat izlazila na demonstracije, kad drugi nisu ni pomišljali, tako mi i sada prija da sebi ovako olakšam dušu kad je mnogo toga u ljudima crno i beznadežno.

Završiću vam sa divnim skečem na Novoj TV.

U lokalu stariji gospodin pere sudje. Udje mu drugar i on mu donese tanjirić. Ovaj poče da jede i pita šta je ovo. On odgovori "ajvar". Drugar reče "fantazija". Domaćin odgovori "ja sam ga pravio". Drugar opet "Ma daj, kako.?"

Domaći : "ja sam trideset godina radio sa tri žene u kancelariji i one su me naučile sve".

„Drugar, pa meni se sad navršava trideset godina kako radim sa tri žene u kancelariji i naučio sam samo da crtam obrve i lakiram nokte".

Meni je simpatično ali i duboko za razmišljanje u vezi životnih vrijednosti.