SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, December 20, 2020

Sjećanja, sjećanja...

Prije skoro mjesec dana Emira mi je poslala moj razgovor s direktorom naše Tehničke škole. Obradovala sam se ali nisam imala namjeru stavljati na blog. To je bila samo jedna stranica koja je bila moja. Danas sam pregledala jednu veliku kutiju s pismima, člancima, nekim isječcima iz raznih novina i pronašla jednu kovertu s jednim od brojeva “Naše riječi”.

To sam odlučila da “iskopiram” i pošaljem komplet. Listovi su požutili i ostarili, neka slova izblijedila (uostalom kao i mnogi od nas, ha, ha, ha,”). Ne mogu se sjetiti Rade Sekulića iz IV m1 ali su me njegove pjesme oduševile. Koja je to snaga emocija prema nekoj Mirjani. Ne znam je su li živi i je su li zajedno ali neka ostanu na ovom  blogu.

Nikako ne mogu da se sjetim imena  direktora Došena , ali je bio pravi gospodin. Uredan, uvijek nasmijan i uvijek spreman da primi učenike na razgovor kad bi ih neko od profesora poslao na raport. Ja sam bila tri puta, uvijek “ganjajući pravdu”.

Drago mi je i zbog našeg Bude Nikića. Uvijek samozatajan i ozbiljan ali poštena osoba i dobar prijatelj. Sada je u Novom Sadu.

Nadam se da će vidljivost biti dovoljno dobra da se može pročitati.

Pozdrav blogerima

Saima

Napomena: Pošto je Saima ne može sjetiti imena direktore, evo da pomognem. Mislim da se zvao Zdravko. Ako griješim, neko će se već javiti da me ispravi.

Co







Labels: ,

5 Comments:

Anonymous Dubravka said...

Prelijepa uspomena. Procitala sam sve po redu. I pored velikih tehnickih problema skolski casopis je izlazio, komunikacije su tu. A tek razgovor s direktorom.Govori puno o Tehnickoj skoli u to vrijeme. Ja sam isla malo poslije vas, Dosen je jos uvijek bio direktor. Skolu su vodili inzinjeri, ucili su nas na isti nacin kako su njih ucili. Kad direktor kaze da je samo 30 % ucenika dobilo prolaznu ocjenu i da je razlog za to manjak discipline, odmah se zna da je to Dosen i da profesori peru ruke, oni smatraju da nemaju nimalo udjela u tom neuspjehu. Sta cemo tako je bilo, prva godina je bila da otpadnu svi oni kojima je mozda samo malo falilo samopouzdanja. Iz skole su izlazili oni jaci i profesori su ponosno govorili da su svi bili jako dobri na poslu ili na fakultetu. Sad je to bio njihov uspjeh.
I ja sam odabrala tu skolu zato sto sam jedva cekala da radim prakticne stvari i bio je prilican izazov, mnogi su govorili da je to "teska" skola. Sad kad gledam nazad nakon toliko godina cini mi se da nije bila potrebna tolika tortura.Ja sam u prvom razredu dobila jedinicu samo zato sto na tabli nisam napisala prvo razlomacku crtu , pa onda brojeve i brisala sam tablu s lijeva na desno umjesto od gore prema dole.
Naravno i sad me smeta kad neko drugi ne napise prvo razlomacku crtu.
Sve te sitnice nas oblikuju. Na vjezbama is elektricnih masina profesor Moll mi je vratio izvjestaj uradjen na debelom papiru s tusem i perom, samo zato sto je u indeksu za Rmj, to "mj" bilo napisano pisanim slovom.
To sam pricala nekim mladim inzinjerima u mojoj firmi ovdje u Montrealu, koji zaborave napisati datum i mjesto mjerenja. Rekla sam im da su nas tako ucili i da mi sad smeta kad vidim izvjestaje bez vaznih podataka (datum, mjesto, temperatura). Oni su mi odgovorili da to nije bilo ucenje, to je bila tortura.
Stihovi su prelijepi i onaj tekst o rodnom kraju. U tim godinama 18,19 20 covjek je intelektualno najjaci po prirodi stvari.
Zaista vrijedan dokument, sad vec "istorijski".
Puno toplih pozdrava Saimi i ostalim.
Dubravka

Monday, 21 December, 2020  
Anonymous sega said...

Postovano drustvo, blogeri, raja pratim vas, citam sta pisete uz kafu ili bez kafe, ali lijepo je. Napisacu u mnozini, sve sto smo stariji vise ¨kopamo¨, citamo, pisemo o lijepoj proslosti, mladosti. Direktor Tehnicke skole u vase vrijeme a malo kasnije i nase je bio BORO DOsen, gradjevinski inzenjer. U moje vrijeme njega nasljedjuje Gavranovic, mislim da je bio masinac. U vrijeme kada sam poceo raditi u Zavodu za ekonomiku i razvoj, koji je poslovao u sastavi AIPK Bosanska Krajina (zavod je radio investicione projekte za AIPK ukljucujuci i nadzor). U grupu za nadzor dolazi i Boro Dosen, gdije, mislim i zavrsava svoj radni ¨vijek¨. Co, kada smo pocinjali raditi privatno dolazio si u M.Stojanovica 4. i vjerujem da si susretao Dosena... ali i to je bilo davno ... haha...ha. Mnogo pozdrava svim blogerima, neblogerima, koji citaju i ne citaju, SVIMA DOBRO ZDRAVLJE !!!!!!
Sega

Monday, 21 December, 2020  
Blogger Mirjana Stančić said...

Draga Saima, vijerujem da Sega ima pravo. Mama je uvijek govorila da je bio. direktor Boro Došen. Bio ja postovan i dobar covijek.
Zelim svim blogerima dobro zdravlje i da se jos dugo sijecamo lijepih vremena.
Mirjana Stancic Đarmati

Wednesday, 23 December, 2020  
Anonymous sega said...

Mirjana, bas lijepo da si se javila. Jedno vrijeme sam ¨filmovao¨ odakle se znamo, u ta mladalacka vremena smo zajedno izlazili (par puta ?) a koliko se sijecam zajednicki prijatelj nam je bila Ljiljana Laks-Pregl !! Mozda jos uvijek imas vezu s njom ?? Kada se uspomene ne evociraju, drustvo i raja se razisla po svijetu... mnoge lijepe stvari i dogodovstine se pocnu zaboravljati... godine cine svoje ... haha...ha !! Mnogo pozdrava tebi i tvojoj porodici !! Uzdravlje !!

Thursday, 24 December, 2020  
Blogger Mirjana Stančić said...

Sega, zaista mi je drago da si se sijetio Ljiljane Laks-Pregl. Nas dvije smo bile i ostale u vezi ma gdje god zivjele. Nije slucajno da smo jedna drugoj kume. Ljiljana zivi sa Zlatkom i sinom u Stocholmu i ima dvoje unucadi.
Vidimo se u Zadru na moru i tada se podsijetimo nase lijepe mladosti. O kojim godinama ti govoris? 2019 god. smo se nasli u B.Luci na 50 god. mature. Doslo nas je vise iz svijeta nego domacih. Nas razred koji je vodio Kajko, se je jos posebno sastao vece prije u basti H. Bosne.
Sretan Bozic svim blogerima koji ga sad praznuju. Najljepsa zelja je da ostanemo zdravi.
Mnogo pozdrava tebi i cijeloj porodici

Saturday, 26 December, 2020  

Post a Comment

<< Home