Susret nakon 30 godina

 

Od početka rata u Bosni je prošlo više od 30 godina a njegove posljedice se još uvijek osjećaju na razne načine. Ako govorimo o Banjaluci, iz nje je protjerano gotovo pola njenog stanovništva, zanemarujući broj istih se u nju u proteklom periodu vratio a još uvijek ima dosta onih koji su se nekada viđali gotovo svakodnevno a da se za sve ovo vrijeme nisu ponovo sreli.

Pero K i Srđo M su radili u Rudi Čajavecu, RO Profesionalna elektronika, u Naučno Istraživačkom centru, surađivali, sretali se na sastancima i proslavama, a onda ih je rat rastavio. Pero je završio u Americi a Srđo je ostao u Banjaluci. Od dana kada je rat stigao u naš grad više se nisu vidjeli. I ko zna da li bi se ikada sreli da ne bi sjemena nekog cvijeća koje je Srđo tražio na sve strane a Nera ga pronašla u Americi za vrijeme naše kratke posjete Los Angelesu krajem prošle godine.

Kako Pero već duže vremena živi u Puli i redovito odlazi u Banjaluku, „iskoristili“ smo njegovu zadnju posjetu rodnom gradu da Srđi odnese sjeme. Tako je sjeme cvijeća koje Srđo već duže vremena traži bilo razlog da se sretne s Perom nakon toliko godina. Mjesto sastanka je bila Pivnica u Gospodskoj ispred koje je napravljen gornji snimak.

Siguran sam da sličnih sudbina ima još i da će susreta kao ovaj biti još neko vrijeme ali ne jako dugo. Jer, starimo i svaki dan nas je sve manje i manje.