Pločica - drugi put

O ćevabdžinici Pločica u Puli sam pisao prošle godine. Dvoje mladih, ambicioznih ljudi, Mersim i Snježana, donijela je odluku da u Puli, u blizini tržnice, otvore ćevabdžinicu koja će ponuditi nešto novo, nešto po čemu će biti drugačiji od drugih, nešto što će biti poznato po kvalitetu i ukusu i nešto gdje će se mušterije vraćati jer znaju šta mogu očekivati. I tako su odlučili da ponude banjalučke ćevape, one u obliku pločice, u lepinji, slične na kakve smo mi u Banja Luci navikli. Pronašli su mesara kod kojeg nabavljaju uvijek isto meso, pronašli su i pekara koji će im praviti lepinje, uredili lijep, moderan lokal uz samu tržnicu i otisnuli se u neizvjesnost privatnog biznisa, nadajući se da će ostvariti svoju zamisao.

I biznis je krenuo, ali ne baš onako kako su očekivali. Ćevapi su im bili dobri, ukusni, uz to su nudili i veoma ukusan hamburger, uz kajmak sa Zlatibora i ajvar iz Makedonije. Na ćevape smo navraćali nekoliko puta, dugo pričali s vlasnicima kada smo došli prvi puta, spominjali Muju i njegove ćevape, spomenuli i pečenjaru Big Mama u Zagrebu na Kvatriću gdje smo jeli najbolje ćevape poslije Mujinih, postali gotovo prijatelji. Bili su nam simpatični i željeli smo da u svom naumu uspiju.

Kako Davor i njegova ekipa obavezno idu na ćevape kada stignu u stari kraj (jeli su ih u Zagrebu, Banja Luci i Travniku), jedno veče su planirali da nas počaste, i to pulskim ćevapima iz Pločice. Dan prije nego smo skoknuli do grada na Internet stranici Glasa Istre naletjesmo na podugačak članak o Pločici. U Pulu je, na svom putu po Evropi u sklopu promotivne kampanje 50 Best Explorers, navratio poznati njemački kuhar i vlasnik restorana s tri Michelinove zvjezdice, Jan Hartwig, i svijet Mersimov i Snježanin se preko noći okrenuo. Vijest se brzo proširila, mušterije su počele dolaziti u sve većem broju, Mersim i Snježana su spadali s nogu. Lokal je mali, kao i roštilj, a mušterija je bilo sve više. Počeli su se stvarati redovi, kao nekada Muje, u ono naše doba. O Pločici je nakon Janovog članka prilog snimio i Associated Press, koji će biti objavljen na velikom broju televizijskih kanala. Šta će se nakon toga dogoditi nije teško pogoditi.

To veče smo na ćevape došli odmah po otvaranju lokala i uspjeli uhvatiti mjesto. Vrlo brzo su se oko ćevabdžinice okupile druge mušterije, većinom turisti, strpljivo čekajući da se oslobodi koji stol. Lično smo imali priliku da se uvjerimo koliki je uticaj medija koji su, u ovom slučaju, bili u pravu. Mersim i Snježana su svojim poštenim radom i upornošću ostvarili ono o čemu su sanjali i nama je zaista drago da se to desilo jer smo i mi o njihovim ćevapima pričali svima koji su navraćali u Pulu, nadajući se da ćemo im na taj način pomoći jer im biznis u početku nije išao kako su očekivali.

Nakon ćevapa smo prošetali Pulom punom gostiju, popili svoja kapućina u jednom od mnogobrojnih kafića na forumu i nakon toga se vratili do našeg parkinga. U povratku nas je put vodio pokraj Pločice gdje su Mersim i Snježana upravo ispraćali zadnje goste. Bilo nam je drago vidjeti da je dvoje mladih ljudi uspjelo u svom naumu u ovim današnjim društvima gdje su uspješni samo oni koji se koriste raznim lopovlucima, naravno, u sprezi s onima na vlasti. A bili smo ponosni i što je njihov uspjeh vezan za naš rodni grad, Banja Luku, mada nas s njom zadnjih 30 godina malo toga šta veže.