SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, September 12, 2006

Anes Kovacevic

Prica o uspjesnim mladim banjalucanima, otjeranim iz rodnog grada, cini se, nema kraja. Tokom mojih susreta s nasom rajom ovdje u Americi svaki put se prijatno iznenadim kada cujem o jos jednom primjeru mlade osobe iz naseg grada, koja ovdje u Americi pokazuje kakav podmladak imamo.

Cuo sam mnogo istinitih prica o tim mladim djevojkama i mladicima koji su, uprkos svim nedacama, uspjeli osvjetlati obraz te ljudske vrste zvane Bosanac, koja je u mnogobrojnim vicevima predstavljena u sasvim suprotnom svjetlu. Cini mi se da je netko grdno pogrijesio, ili je to mozda radio namjerno, kada je stvarao sliku glupog Bosanca, kojeg su svi ismijavali i pravili ‘sprdnju’.

Danas imam cast da predstavim jednog izuzetnog mladog covjeka, koji je svu raskos svoje licnosti pokazao bas ovdje u zemlji najvecih svjetskih umova. Danas vam predstavljam Anesa Kovacevica (s kojim sam imao priliku i cast da se upoznam nedavno u Louisville-u), profesora na Berea College-u u blizini Lexington-a, Kentacky.

Prica o Anesu pocinje onog dana kada je kao izbjeglica stigao u Ameriku. Bilo je to upravo nakon zavrsetka srednje skole, tako da je Anes ‘direktno uskocio’ na fakultet. Kako je Anes bio izvanredan na studiji kemije na Transylvania University u Kentacky-ju, dobio je punu skolarinu za nastavak studija na univerzitetu po njegovom izboru.

Anes je izabrao Yale, jedan od nekoliko najboljih skola u Americi (i svijetu), na kojem je u najkracem roku magistrirao, te nakon toga doktorirao. Anes je imao zelju da postane profesor i ta mu se zelja odmah po zavrsetku skolovanja ispunila (mozete li pogoditi zasto?). O daljem putu Anesovom mozemo samo nagadjati ali, poznavajuci americki odnos prema izuzetnim talentima, znam sa sigurnoscu da Anesa ocekuje izuzetno uspjesna karijera o kojoj mnogi mogu samo sanjati.

5 Comments:

Anonymous muris said...

Veliki pozdrav Anesu, kolegi hemičaru...

Tuesday, 12 September, 2006  
Anonymous breskvica said...

Neznam ni sama kako sam naletela na ovaj blog..ali samo cu reci da sam ponosna sto sam deo familije Kovacevic, naime ja sam Sofija, sestra gore pomenutog mladica doktora..Bravoooo batoooooo..ljubi te seka, a vama gospodine svaka cast na blogu i samo nastavite...poljubac striki i strini ako kojim slucajem procitaju, i lep provod zelim sa Beogradskim Kovacevicim na moru:)))))

Saturday, 16 September, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Esad i Nermina (Dzumhur) Mujakovic

Ugodan je dozivljaj kad na javnoj pozornici naidjete na prijatelje koje ste nekada (a bogami i sada) cijenili i voljeli. Eto to zadovoljstvo smo osjetili veceras, Zadovoljstvo je jos i vece sto smo kao obitelj kompletni jer s nama je i nas sin Denis kojem upravo objasnjavamo tko su ti dragi ljudi kojih se prisjecamo a on ih na zalost nije imao priliku osobno upoznati. Nasi prijatelji i poznanici su veoma lijepo i ukratko ispricali nasu zivotnu pricu, ali ima par stvari koje su svima nama jako vazne a nadam se da su i kod vecine blogera i pozitivno konotirane. Naime nas glavni i najvazniji uspjeh je ipak vezan uz srecu koju nam je podario nas sin Denis Mujakovic koji je zavrsio Fakultet Primijenjenih umjetnosti u Becu. Da je nase zadovoljstvo opravdano mozete se uvjeriti ako pogledate njegove umjetnicke i dizajnerske radove, na www.mujakovic.com .
Nas obiteljski hendikep je sto ne kontaktiramo cesto s prijateljima i poznanicima iz „onih“ vremena jer su nas svakodnevni poslovi preokupirali, no to nikako ne znaci da smo ih zaboravili. Ovu priliku koristimo da pozdravimo sve one koji nas se sjecaju. Poseban pozdrav Ljilji, Mirjani i Seji od Ese, Nerke i Denisa.
P.S. Anes nedostajes nam !!!

Saturday, 16 September, 2006  
Blogger co said...

Moram priznati da mi je posebno drago kada se netko novi javi na ovaj blog, makar i komentarom. U to ime pozdravljam ovaj zadnji komentar uz poziv da se, mozda, posalje koji prilog, vidim da ‘materijala’ ima u izobilju. Nije to tako tesko, treba samo probati. Tako bi ovaj nas blog jos vise dobio na znacaju a vjerujem da bi se krug posjetilaca i aktivnih suradnika sirio.

Citajuci ovaj zadnji komentar pade mi na pamet jedna misao. Dok diljem svijeta mladi banjalucki prognanici sticu diplome najpoznatijih svjetskih univerziteta, za to vrijeme su u Banjaluci mnogi doktorirali iz lopovluka. Mozda se njima, mislim na te iz Banjaluke, cini da su vise postigli, ali sam siguran da na duge staze nemaju sanse.

Kada samo pomislim o potencijalu ovih mladih umova, zaboli me glava. Nadam se da ce netko doci na ideju da sve ove potencijale na pravi nacin usmjeri i iskoristi. Mozda jos nije pravo vrijeme za takvo sto ali sam siguran da takav jedan dan nije daleko.

Saturday, 16 September, 2006  
Anonymous breskvica said...

Strina Nerka ako procitas ovaj komentar pozravi mi roditelje..valjda me nisu lagali da dolaze u Vrsar, da vas vide sve na okupu. A Denis, eh...kad mi je Anes poslao Denisovu sliku nisam mogla da ga prepoznam, pa i kako bih kad sam ga zadnji put videla tamo 90- i neke. Ti i Eso se niste puno promenili, a ni ostarili bogami:)))

Ja imam Jovana, i jos jedno na putu..ali valjda cete sve saznati od Vere i Fadila.
Puno poljubaca..sa vrelog istoka, i ako imate neku e-mail adresu posalji mi...moja je breskvica011@yahoo.com
Poljubci od Sofije iz Dubai-a

Sunday, 24 September, 2006  

Post a Comment

<< Home