SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, September 12, 2006

Anesova prica ne bi bila potpuna ako ne bih spomenu da je on sin Sabine i Abida Kovacevica (naseg poznatog sugradjanina, izvanrednog lijevog krila banjaluckog Borca i zagrebackog Dinama).

O Abidu i njegovoj sportskoj karijeri je mnogo toga napisano i ja bih tesko mogao dodati nesto novo.

Familija Kovacevic je, kao i vecina s ovih stranica, protjerana iz Banjaluke, i sve do maja ove godine je zivjela u Bardstown-u, Kentacky. Kovacevici su jos prije par godina donijeli odluku da se vrate u stare krajeve, te su ove godine to i ostvarili. Vratili su u Istru, u poznati turisticki gradic Vrsar. Iako Abid nije zelio da se veze za fudbal (soccer) ovdje u USA, cujemo da je tamo vec prihvatio posao trenera u lokalnom klubu.

Na kraju ovog priloga moram da se zahvalim Emiri, bez cije pomoci bi blog danas ostao uskracen za jednu novu pricu. Emira se ne samo potrudila da mi posalje osnovne podatke o Anesu i familiji Kovacevic, vec je uz njih stigla i ova fotografija Sabine i Abida snimljena u posjeti Dzindicima. Emira svaka cast, ako jednog dana budem dijelio medalje za suradnju, za tebe cu sacuvati zlatnu.

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Cestitam svim Kovacevicima!
Iver ne pada daleko od klade!Naime, ko ne zna, tetka Nermina, Abidova svastika bila je asistentica Mitra Hajdukovica a poslije mislim i sefica.U svakom slucaju, nakon napustanja B.Luke iz poznatih razloga, nakon niza peripetija postala je sef Katedre za matematiku na Rijeckom univerzitetu, na nekom fakultetu. Ali sta je njen muz uradio, to je za divljenje. Dipl. ing. masinstva i strucnjak za vina/snabdijevao banjalucke restorane i ostale najboljim vinima- vinoteka u Gundulicevoj/ zahvaljujuci dobrom poznavanju kompjutera i softvera napravio je "bum". Poceo je kao nocni portir u Vrsaru i kao perac auta kod jednog prodavaca gdje je potencijalnim kupcima davao sve potrebne podatke o autima. Kada je otisao iz te firme , cova morao zatvoriti ducan.
Nakon toga se uspio ubaciti u skolstvo Istre gdje je postao glavni za kompjuterizaciju skola i svaka skola mora imati njegov softver-program koji pokriva sve potrebe savremenog skolstva.
Prica je za Ameriku ali se desila kod nas.Posjetio sam ih prije par godina kada sam,kao i svake godine, pravio trening-kamp sa Svabama pa smo se do iznemoglosti ispricali.
Abide i Eso sa familijama, AFERIM!

Tuesday, 12 September, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Puno pozdrava Anesu Bini i Abidu od Nerkine prijateljice
Mirjana

Tuesday, 12 September, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Zeljela bi dodati da Nermina i Esad Mujakovic (Anesova tetka i
tetak)zive u svojoj prekrasnoj kuci kraj Vrsara. Esad je prosle godine postao direktor osnovne skole u Vrsaru, a ovog ljeta je organizovao medjunarodni susret informaticara u svojoj skoli.
Puno pozdrava porodici Mujakovic
Mirjana

Tuesday, 12 September, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Jos jedan veliki pozdrav Anesovoj tetki Nerki koja je bila matematicar No. 1 u cuvenom odjeljenju BL-gimnazije zvanom "Kajkine bebe".
Isle smo u isto odjeljenje Nerka, Mirjana i ja...
Naravno, pozdravljam i hemicara Anesa, kao i sve ostale hemicare,
Ljilja Marcic (Marjanovic),
'chemistry teacher' u BL-gimnaziji

Wednesday, 13 September, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Esad i Nermina (Dzumhur) Mujakovic

Ugodan je dozivljaj kad na javnoj pozornici naidjete na prijatelje koje ste nekada (a bogami i sada) cijenili i voljeli. Eto to zadovoljstvo smo osjetili veceras, Zadovoljstvo je jos i vece sto smo kao obitelj kompletni jer s nama je i nas sin Denis kojem upravo objasnjavamo tko su ti dragi ljudi kojih se prisjecamo a on ih na zalost nije imao priliku osobno upoznati. Nasi prijatelji i poznanici su veoma lijepo i ukratko ispricali nasu zivotnu pricu, ali ima par stvari koje su svima nama jako vazne a nadam se da su i kod vecine blogera i pozitivno konotirane. Naime nas glavni i najvazniji uspjeh je ipak vezan uz srecu koju nam je podario nas sin Denis Mujakovic koji je zavrsio Fakultet Primijenjenih umjetnosti u Becu. Da je nase zadovoljstvo opravdano mozete se uvjeriti ako pogledate njegove umjetnicke i dizajnerske radove, na www.mujakovic.com .
Nas obiteljski hendikep je sto ne kontaktiramo cesto s prijateljima i poznanicima iz „onih“ vremena jer su nas svakodnevni poslovi preokupirali, no to nikako ne znaci da smo ih zaboravili. Ovu priliku koristimo da pozdravimo sve one koji nas se sjecaju. Poseban pozdrav Ljilji, Mirjani i Seji od Ese, Nerke i Denisa.
P.S. Anes nedostajes nam !!!

Saturday, 16 September, 2006  

Post a Comment

<< Home