Dzevad Kreso - Borac Banjaluka

Danasnji prilog sam pripremio jos prije par dana, a posvecen je nasem sugradjaninu kojeg ste vec imali prilike sresti na ovim stranicama nedavno, a ja sam imao srecu da ga licno upoznam prije par dana, prilikom Zokinog vjencanja. Prilog sam planirao objaviti danas (i evo objavljujem ga), ali sam ga morao malo dopuniti, jer sam morao reagirati na jedan dogadjaj koji je direktno vezan za junaka ovog priloga.

Naime, procitah Nezavisne Novine na Internetu i zapazih da je jucer u Banjaluci proslavljena 80. godisnjica fudbalskog kluba Borac Banjaluka. Kakva farsa, slavi se godisnjica kluba (naravno bez prisustva bivsih fudbalera koji su proslavili njegovo ime, nas danasnji junak je jedan od tih) koji je u jednom vremenskom periodu postao primjer najgore moguce vrste fasizma: u toku rata u Bosni i Hercegovini, fudbalski klub Borac je postao prvi klub koji je otjerao sve fudbalere drugih nacionalnosti i koji se time posebno ponosio. Sjecam se napisa u tadasnjim novinama, izjava na lokalnoj radio stanici, odusevljenja kada se o tome pricalo. Nikada u svom zivotu nisam cuo za takav spoj sporta i fasizma, a eto, desio se u nasoj Banjaluci, koja je tako postala poznata po jos jednom sjajnom izumu njenih 'najumnijih' glava. Mozda su se samo neki rezimi u Africi uspjeli pribliziti bijedi ljudskog uma kao sto je to uspjelo nasim bivsim sugradjanina.

Eto danas se slavi godisnjica kluba u kojoj je Dzevad Kreso, vecini iz nase generacije poznat kao fudbaler Borca i vlasnik restorana Kazamat na Kastelu, proveo mnoge godine, ispisujuci najljepse stranice toga kluba. Nekada, ne tako davno, je Dzevad bio bespostedan borac u redovima nekadasnjeg Borca, kluba koji je bio ponos naseg grada, a danas je daleko od svega sto se u tom klubu dogadja.

Fotos: Co, Sasa i Dzevad