SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, September 13, 2007

Susret se odigravao uglavnom u dvoristu kuce. Susnica za meso ovaj put je koriscena za sac. Jagnje se peklo na posebno pripremljenom mjestu u dvoristu. Angijan je bio glavni organizator, ali i izvrsilac svih kulinarskih radni.

Jas am spavao dvije noci kod Edina i Ruze. Imaju lijepo uredjenu kucu mozda 10-tak milja udaljenu od mjesta susreta, ali je u Des Moinesu.

Zapazio sam da se ovom susretu posebno obradovao Ivica Jurisic, koji je jos 1968 napustio Banjaluku i preko Francuske dospio u Chicago.


Sedat
O dogadjanjima na Angijadi sam slusao od Asije prosle nedelje na pikniku na kojem smo uzivali u izvanrednoj jagnjetini, pivu, uz odlicnu slavonsku muziku. Nisam ocekivao da cu par dana kasnije biti u prilici da objavim par fotografija sa ovog skupa koji je, kao sto sam cuo, postao tradicionalno okupljanje raje iz Banjaluke. Po Asijinom pricanju, bilo je izuzetno zabavno, a kako i ne bi. Skupila se stara raja a sa rajom je uvijek tako.

Labels: ,

4 Comments:

Anonymous Sejo said...

Dragi moji,
Vec odavno nisam prisustvovao jednom skupu gdje je bilo toliko dragih i poznatih osoba kao na vasem druzenju.Mislim da licno poznam sve pomenute osobe i zao mi je da nisam bio prisutan.Svima najtoplije pozdrave iz ovih dana prohladne Njemacke a "lutajucem reporteru" hvala na prilogu!
Sejo

Thursday, 13 September, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Postovani Co!

Kao prvo primite moje izvinjenje za prethodni komentar u kojem se nisam prestavila, iako pretpostavljam da bi mogli znati o kome se radi. Razlog za to je ranije javljanje kcerke Aide koja vam je slala slike sa susreta iz St. Luisa.
Upucujem vam iskrene cestitke za ovu stranicu i znam da vam nije lako, ali ipak cinite jednu dobru stvar za sve nas.
Za vasu stranicu saznali smo (muz i ja) od gospodje Visic Seime kada nam je rekla da ste tu objavili jedan komentar povodom smrti bliskog rodjaka moga muza tj. Muhameda Seranica, vaseg skolskog kolege i hvala vam na tome. Zaista se radi o jednoj divnoj i plemenitoj licnosti.
Dosta puta smo bili planirali (moj muz i ja) da se javimo povodom nekih komentara, ali, ali, uvijek nesto a ponajvise lijenost.
Hvala vam za te predivne komentare, posebno u zadnje vrijeme.
Hvala A. Kreso sto je proslijedila prilog o Seranica kuci - najstarijem biseru u nasem gradu, a tu su i licne emocije moga muza koji je vezan za tu kucu (kao potomak - sin Mujine kcerke Fadile Seranic - Demirovic).
Hvala vam za komentar o Brionima koji su jedno vrijeme bili glavno mjesto za okupljanje nas (tada) omladine, a i ekskurzija u to vrijeme.
Hvala gospodji Emiri (prosli puta zaboravila) na prilogu o vjencanju Amele i Zlatka Sisica i na prelijepim slikama. Zbog njih sam i krenula pisati i nisam znala da cu se opet vrlo brzo javiti i to opet zahvaljujuci gospodji Emiri i njenom prilogu o porodici Hamzic.
Koristim priliku da sa zakasnjenjem cestitam vjencanje kcerke poznanika Tufekcica s kojima smo se sreli bas kod Hamzica u Pittsburghu kada smo (muz i ja) bili 2003g.u posjeti kod sina Mirze. Tada su Hamzici pricali o povratku, a mi smo mislili da je to samo prica.
Ja sam je srela prosle god. u Bluci i bila je sretna i to me raduje. Raduje me sto sam ih vidjela i sada zahvaljujuci g.Emiri. Zao mi je sto ih nisam/o posjetili ove godine, ali vrijeme tako brzo prodje da covjek ne moze sve uciniti sto pozeli i zamisli. Ali, bitno je da je njima lijepo i da su nasli svoj dusevni mir koji nam je svima potreban.
Hvala autorima za zadnje komentare i kako Sejo (pozdrav za njega od Demirovica)rece, lijepo je na jednom mjestu vidjeti toliko poznatih i dragih lica (pozdrav i za njih).
Izvinjavam se na ovom malo duzem komentaru, ali kada covjek krene pisati onda toga ima i misli same naviru.Sigurno cu opet mnogo toga zaboraviti napisati.
Napominjem da ovu stranicu citaju i vase kolege iz R.C. kao npr.Faruk i Dragica Turkanovic koji su u Holandiji i s`kojima se mi posjecujemo.
Osim toga, kada smo bili u Svedskoj preporucilöi smo je i Juzbasic Kemalu i Edini. On je takodje radio sa vama u Cajevcu. Eto malo vas i reklamiramo, ali ne samo onima iz Cajevca nego i ostalima i budite sigurni da se vasa stranica cita kao i stranica naseg Sakiba Jakupovica, a naravno i Cajak.

Pozdrav za vas kao tvorca ove stranice, kao i za sve koji salju svoje priloge i doprinose da se ova stranica ne ugasi.
Pozdrav i za sve citaoce.

Mensura sa porodicom

Friday, 14 September, 2007  
Anonymous Sejo said...

Veliki pozdrav Demirovicima!
Sejo

Saturday, 15 September, 2007  
Anonymous mario said...

Baška meze, baška društvo, ali pjesma… Bila je i neka banjalučka, kao da čujem glasove: Edi, Angi, Dadara, Profesor!
Pozdrav iz Bosne.

Saturday, 15 September, 2007  

Post a Comment

<< Home