Bilo je lijepo, uz dobru ‘klopu’ koju su pripremili Asija, Mina i dida Dane, a i Nera je tu pomogla Uz pice, lijepu (domacu) muziku (Kemo, Indexi, Oliver, Crvena jabuka…) i Asijinu pricu, vrijeme je prosto letjelo. U toplom stanu nismo ni primijetili da je na vani u jednom trenutku pocela prava snjezna vijavica, koja ,na srecu, nije dugo trajala.

Pri povratku kuci, pomislio sam kako ce biti onima koji se vec uveliko spremaju za’najvazniji’ dan u zivotu ove potrosacke nacije. U petak, dan poslije slavlja, kada se pojede na milione curki, radnje se otvaraju vec u 5 sati ujutro i tada nastupa prava potrosacka groznica: vecina se cijelu noc smrzava kako bi bila prva u redu kada se vrata robnih kuca otvore. Razlog: da bi kupili robu kojoj se cijena za ovu priliku snizi poprilicno, pa svako nastoji da si priusti ono sto mu je inace nedostupno.

Srecom da me ova vrsta sporta nikada nije zanimala,pa tako ga ni ovdje ne prakticiram. Radije ostajem duze u krevetu, jer se radnim danom rani.



Na slici, s lijeva na desno: Izet, Jasna i dida Dane uzivaju u Asijinim pricama