Druzenje u Carnegie-u

Nekako se potrefilo da ovdje u USA mnogi praznici padaju u iste dane kao oni u bivsoj Jugi tako da mi, novopeceni Amerikanci, nastavljamo da ih slavimo kao da se nista nije promijenilo. Eto tako 4. juli je Dan ustanka protiv fasizma naroda Jugoslavije ali je to istovremeno i Independence Day za stanovnike USA. Kada se uz to doda jos jedan rodjendan, eto dobrog razloga da se raja okupi i sve to proslavi, onako kako mi to znamo.

U Carnegie-u, nedaleko Pittsburgh-a se okupilo manje drusto.

Iz ‘obliznjeg’ Kentacky-ja (samo sedam sati voznje) u posjetu su nam stigli Dzindici (nakon sto su prije toga svratili do jos jedne banjalucke familiji, o cemu ocekujem ‘izvjestaj’), a iz Bostona, Massachusetts je roditeljima u posjetu stigla Sunita sa suprugom i sverkrvom. Uvece se drustvo, zajedno s ostalim Tufekcicima (Aidom, Jasnom i Izetom) skupilo kod nas ‘festu’. 

Druzenju se prikljucila i Emina Coralic tako da je drustvo bilo raznovrsno. 

Vrijeme istina nije suradjivalo, ali nam to nije pokvarilo raspolozenje. Par dana pred 4. juli je svakodnevno u podnevnim satima padala kisa, ponekad ona dosadna, jesenja, tako da nisam uspio travnjak pripremiti kako ja to umijem. A kada ti ovdje u Americi dolaze gosti, onda se trava posebno ‘pripremi’ jer se moras pokazati pred gostima. Sve u svemu, 4. jula vece smo proveli ispod natkrivenog patio-a, uz muziku iz naseg vremena, pice i dobar rostilj, u cijoj pripremi su ucestvovali Nera i Izet. Cak ni jaka kisa koja je padala u pojedinim periodima nas nije otjerala u kucu. Ostalo se do kasnih sati, uz price, sale, zezanciju. Nesto od atmosfere sam tonski zabiljezio misleci da zapis ‘zakacim’ za ovaj prilog ali nisam imao vremena da material obradim. Mozda nekom drugom prilikom.

Slijedeci dan smo zapoceli vec tradicionalnom purom, naravno nakon jutarnje kavice. A nakon toga, kratka posjeta dijelu Pittsburgh-a koji nas podsjeca na stari kraj. Walnut street u dijelu grada koji se zove Shadyside smo prozvali Gospodskom ulicom jer nas pomalo podsjeca na ulicu u kojoj su mnogi od nas proveli sate i sate ‘cuceci’ na korzu, cekajuci da se ona ili on pojavi. 

Iz Shadyside-a, uz kratko stajanje u ducanu zdrave hrane (Nera se, izmedju ostalog, snabdjela kuruznim brasnom, zlu ne trebalo!) pravac Monroeville, do Tufekcica. I sve opet kao vece prije: prvo kavica, pa nakon toga rostilj, pa desert. Tesko da bi se moglo ovako nastaviti, da je kojim slucajem, svaki dan praznik. 

U nedelju 6. jula, nakon jutarnje kavice i jos jedne pure (na insistiranje Dzindica, a da se proba kupljeno brasno), doslo je vrijeme rastajanja. Gosti su se zaputili kuci, a domacini svakodnevnici. i evo me sada, pisem ovaj prilog da ostavim traga o jos jednom druzenju raje iz jednog protjeranog grada, jer stara prijateljstva nikakva sila ne moze razvrgnuti. Mogu to samo nasi sitni interesti i okretanja od vrijednosti koja su nas krasila u neka dobra stara vremena. 

S druzenja je ostalo dosta fotografija od kojih sam izabrao dvadesetak.

Emira samo sto je stigla

A i Sasa je tu

Dok domacica priprema kavu Sasa po obicaju komentira

Stigli su nam i prirodni lijekove

Predvece se drustvo sakupilo kod nas u backyardu

Amira, Sarajka ali rodjena Banjalucanka, i Emina Coralic

Nera je majstor rostilja

Ima tu svega i svacega

Sasa i Izet ko momci

Aida, Adnan (Jasnin i Izetov zet) i Sunita

Jasna i Emira crkose od smijeha

I ovdje je veselo

Slijedece jutro pura za dorucak

U Walnut ulici

Emira i Nera u "Gospodskoj"

Kod Tufekcica

Sada je izet majstor od rostilja

Malo zeze nije na odmet

Dzindici spremni za povratak kuci

Cao, do slijedeceg druzenja