Back to Yu - Primošten

Gradovi i mjesta na jadranskoj obali imaju nesto sto me oduvijek privlacilo i svakom novom posjetom je taj moj osjecaj postajao jos jaci. Nove gradjevine, posebno one iz tkz socijalistickog perioda, me nikada nisu privlacile. A i svi ovi neboderi po Americi ne izazivaju u meni nikakve osjecaje. Draze mi je pogledati neku kamenu kucicu u nekom primorskom mjestu nego najveci i najljepsi neboder ili gradjevinu napravljenu od stakla ili celika, ma kako ona imponzantna bila.

Na putu po nekadasnjoj siroj domovini, ako Jugu jos mogu tako zvati, primjetio sam da je dosta ulozeno u obnovu starih gradova i gradica, sto mi je posebno drago. Negdje se u tom uspjelo vise, a negdje manje, ali, ukupan utisak je pozitivan.

Primosten je jos jedan primorski gradic koji smo posjetili ovog ljeta. Nije nam trebalo mnogo da iz Grebastice navratimo u ovaj gradic na poluotoku, kojeg se sjecam samo s razglednica. Obisli smo ga, sto bi rekli, uzduz i poprijeko, a ja sam pokusao da uhvatim nesto od njegove ljepote. Ako bih ga poredio sa Sibenikom, cini mi se da su domacini imali vise slobode u adaptiranju starih kuca, sto je rezultiralo u sarenilo za koje mogu reci da mi se nije posebno svidjelo. Smetali su mi natpisi i reklame za restorane, konobe, trgovine: nekako su strsale u odnosu na okolinu i kvarile skladnost cjelokupnog prostora.

Prije samog ulaza u gradic, svratili smo na trznicu, a usput je pala i mala kupovina. Sir koji smo probali nije bio isti kao onaj sto smo ga pazarili, ali to je vec gotovo tipicno za nase podneblje.

U gradu sam naletio na nekoliko ‘poznanika’ iz mog vremena. Dok su iz drugih gradova vec odavno nestali, ovdje u ovom malom gradicu se jos uvijek dobro drze: mora da im zdrava primorska klima odgovara.

Nakon obilaska Primostena, uputili smo se dalje na jug. Ali o tome drugi put.