Izbori u starom kraju

Demokracija ili demokratija (bosnjacku verziju nisam cuo i ne znam da li postoji) je stigla u nase krajeve jos poodavno i znamo sta nam je donijela. Slucajno se desi da je u vrijeme moga putovanja starim krajevima predizborna kampanja bila u punom jeku pa sam mogao vidjeti kako to tamo, 15-tak godina kasnije, sve skupa izgleda. Televiziju nisam pratio ali sam primijetio da je vecina gradova obljepljena ogromnim plakatama s kojih se kandidati smjeskaju i obecavaju bolju buducnost. Vecina ih je za mene bila potpuno nepoznata sto je i logicno jer se radi o lokalnim izborima pa su i kandidati lokalni. Jedino se u manjem blentitetu s postera smjesi Mile iz Laktasa, uz lokalne face. Dodje im on kao nekakav svetac zastitnik jer, izgleda, da bez njegovog lika i djela ne mozes otici, da prostite, ni u WC. Cak se Mile zastitnik brine i o onima koji vec odavno nisu medju zivime sto se najbolje moze vidjeti na ovoj slici snimljenoj na katolickom groblju Sveti Marko na Malti. Mislio sam da o onim sahranjenim na ovom groblju brine neko drugi ali se Mile dosjetio da je doslo vrijeme da on zaumme njegovo mjesto jer bez njega se jednostavno ne moze.

Stari kraj sam ostavio na dan izbora shvacajuci da oni nece promijeniti nista jer su kandidati u svakom dijelu bivse mi domovine, sada nacionalno podijeljene ma gdje da se krene, bili oni domaci, pravog roda i poroda. Oni drugi, ako ih je kojim slucajem i bilo, nisu imali nikakvih sansi. Da su moja razmisljanja bila tacna pokazali su rezultati. Nacionalne stranke su ucvrstili svoje pozicije, svaka u svom toru, kao sto sam i predpostavio. Dok me situacija u onom drugom dijelu Bosne nije posebno zanimala (iako znam da ne bi trebalo biti tako), moram priznati da sam ‘sretan‘ da su Mile i njegova bratija ucvrstili pozicije u Banjaluci i okolini pa sada mogu mirnije spavati znajuci da o mojim roditeljima koji pocivaju na navedenom groblju ima ko 'brinuti' u mom odsustvu. A i ja cu, valja, biti u prilici da ponekad navratim.