Slovenija je lijepa, uredjena zemlja, u kojoj sam se uvijek osjecao nekako prijatno, bez obzira sto mnogi iz nasih krajeva nemaju isti odnos prema ovom dijelu bivse Juge. Mozda je to zato sto se mnogo ljepse osjecam u okolini koja je uredna, gdje se na svakom koraku vidi da tu zive ljudi koji pridaju paznje detaljima, gdje mozda nema topline kao sto je ima u Bosni (kako to neki znaju reci, a znamo sta nam je ta ‘toplina’ u Bosni donijela) ali ima reda. I rada. Jer Slovenci su oduvijek bili poznati kao radisni ljudi, koji su uz to postovali pravila, sto se moze vidjeti na svakom koraku. Na putu ka moru sam uzivao vozeci se novim autoputom koji je prolazio kroz divne predjele, pored uredjenih gradića i sela, gdje su sve kuce zavrsene, pune cvijeca, a okucnice uredne. Mozda se nekome to ne svidja ali meni je to ugodnije za pogledati od bosanskih sela i zaseoka gdje su kuce nabacane jedna na drugu, gdje je tek mozda svaka peta kuca zavrsena, a otpada i ‘hantrakula’ na sve strane.
Kuma sam zamolio da prvu pauzu napravimo u Otočcu, poznatom dvorcu na rijecnom otočiću, gdje smo svratili na 30-tak minuta da prosetamo, popijemo kavu, i uzivamo u prekrasnom septembarskom danu. Tako je nastao i album slika ispod od kojih neke zasluzuju posebnu paznju jer je priroda prakrasna i cini se kao da su neke naslikane rukom nekog umjetnika.
Nakon kratke setnje otočićem, sjeli smo u bastu restorana da nesto popijemo. Espreso je posluzen u prelijepim šoljama, pa sam zamolio kuma da se to ovjekovjeći. Htio sam da mojim amerikancima pokazem kako se kava sluzi u nasim krajevima. Za njih su plasticne case sasvim prihvatiljive i ne osjecaju potrebu da tu nesto mijenjaju. A meni kava u plasticnoj casi nije kava, pa to ti je.
Put smo nastavili prema Novom Mestu, Karlovcu, Slunju …, ali moram da ostavim nesto i za sutra.
 |
| Grad Otocec - nekad zamak bogatuna, danas skupi hotel |
 |
| Pogled s druge strane obale |
 |
| Pogled na kule grada |
 |
| Kuma Mirina, kum Srebi i Nera - jedna za uspomenu |
 |
| Pogled na prekrasan park oko zidina grada |
 |
| Zamak, danas pretvoren u luksuzni hotel |
 |
| Kameni zid |
 |
| U dvoristu zamka |
 |
| U iscekivanju konobara |
 |
| Kavica je stigla |
 |
| Pogled na zamak iz dvorista |
 |
| Kum Srebi uz Lasko |
Labels: putovanja, slovenija
Slovenija je lijepa, uredjena zemlja, u kojoj sam se uvijek osjecao nekako prijatno, bez obzira sto mnogi iz nasih krajeva nemaju isti odnos prema ovom dijelu bivse Juge. Mozda je to zato sto se mnogo ljepse osjecam u okolini koja je uredna, gdje se na svakom koraku vidi da tu zive ljudi koji pridaju paznje detaljima, gdje mozda nema topline kao sto je ima u Bosni (kako to neki znaju reci, a znamo sta nam je ta ‘toplina’ u Bosni donijela) ali ima reda. I rada. Jer Slovenci su oduvijek bili poznati kao radisni ljudi, koji su uz to postovali pravila, sto se moze vidjeti na svakom koraku. Na putu ka moru sam uzivao vozeci se novim autoputom koji je prolazio kroz divne predjele, pored uredjenih gradića i sela, gdje su sve kuce zavrsene, pune cvijeca, a okucnice uredne. Mozda se nekome to ne svidja ali meni je to ugodnije za pogledati od bosanskih sela i zaseoka gdje su kuce nabacane jedna na drugu, gdje je tek mozda svaka peta kuca zavrsena, a otpada i ‘hantrakula’ na sve strane. 
2 Comments:
Prateci ove, Dzumhurovskog tipa izvjestaje iz Starog Kraja, pozdravljam Pripovijedaca i sve Blogere.
Svako vam dobro,
Cadjo.
Dragi Co,
kad si vec rekao toliko lijepih rijeci za dezelu u kojoj i Zeljko i ja zivimo, drugi put morate obici i "bisere" Gorenjske, kojih bas i nije tako malo! Naravno u nasoj pratnji i kao nasi gosti. Ovaj put ste nam pobjegli, i da smo znali kada ste u Ljubljani mi bi skocili do Marine i Srabija bar na kavicu. Puno pozdrava iz dezele (Gorenjske)
Mirjana
Post a Comment
<< Home