In memoriam - Sead Sejo Zahirović

Iako je do vecine vijest vec odavno stigla, sa zakasnjenjem javljam da je nedavno u Bahreinu umro poznati banjalucki arhitekta Sead Sejo Zahirovic. Sahranjen je u Banjaluci, 27. oktobra, i kako me je posjeta starom kraju dovela u rodni grad dva dana ranije, bila je to prilika da se pridruzim ono malo 'starih' banjalucana koji su se okupili na groblju u Stupnici da odaju posljednju postu ovom cijenjenom sugradjaninu. Seju su poznavali mnogi, a u nasem gradu je, izmedju ostalog, ostao zapamcen kao covjek koji je projektirao sportsku dvoranu u Boriku za koju nas vezu mnogi srecni dogadjaji.

Sejo je otisao ali su njegova djela ostala. Na sahrani se okupio prilican broj onih pravih Banjalucana (uzimajuci u obzir da ih je u starom kraju ostalo veoma malo), od kojih su neki stigli iz svojih novih prebivalista. Zapazio sam tu nekoliko poznanika koji sada zive u Zagrebu, bilo ih je i iz Sarajeva, a isto tako sam primijetio i nekolicinu koji su sa pokojnim Sejom bili vezani strukom. Nazalost moram primijetiti da su ovakvi tuzni dogadjaji postala mjesta na kojima se oni rastjerani okupe jer drugih prilika je sve manje. Kao dokaz bih mogao navesti cinjenicu da za par dana boravka u rodnom gradu na ulici nisam sreo ama bas niti jednu poznatu osobu.

Vrijeme je tih dana u Banjaluci bilo ruzno, kisovito, ono pravo jesenje. Na dan sahrane se malo razvedrilo, a sto mi je posebno upalo u oci, sunce je zasjalo upravo u momentu kada je tijelo pokojnika polagano u grob. Nekoliko minuta kasnije, sunce je zaslo za oblake, a samo sat kasnije je ponovo zakisilo. Bilo je tu neke simbolike za koju nemam objasnjenja.

Na ovih par snimaka sam zabiljezio ovaj tuzan dogadjaj. Mozda vam ovih nekoliko slika docara atmosferu u gradu u kojem se sve veci broj otjeranih vraca. Nazalost, po posljednji put.

Familiji Zahirovic upucujem moje iskreno saucesce.