Back to YU - Grebaštica
Grebaštica, malo mjesto juzno od Šibenika, za koje nikada ranije nisam ni cuo a kamo li ga posjetio, je bilo cilj naseg putovanja. Stigli smo negdje oko 9 i 30 uvece i nakon ulaska u apartman u prizemlju odmah iznenadjenje: na stolu nas je zatekla flasa vina (pinot bijeli), orasi i smokve. Kada tome dodam Gavrilovica paštetu koju su kumovi ponijeli iz dežele, te flašu rakije od smokava, ugodjaj je potpun. Pastetu sam morao odmah probati jer me podsjetila na neke druge dane (bezbriznu mladost) a uz to je isao i kruh kakvog tesko mozemo naci kod nas u USA. Pašteta i kruh su morali ostati zabiljezeni kamerom jer k o zna dali ce biti jos prilike da se sve kockice ovako sloze kao to prvo vece. Kumovi su, naravno, ‘dovukli’ jos toga u autu tako da je to prvo vece zavrsilo uz vino, rakiju i dobru, ‘zdravu’ mezu (prsuta, sir…), onako kako se to samo kod nas moze desiti.
Narednih nekoliko dana su protekli u pravom opustanju u malom primorskom mjestu, van sezone, kada se nije moralo boriti za mjesto na plazi, uz lijepo vrijeme, koje smo iskoristili za odmaranje, obilazak obliznjih gradova i prirodnih ljepota, kavice, dorucke i rucke na terasi uz obalu, vecere u restoranima… Pilo se vina, rakijom smo se razbudjivali, prsuta je polako nestajala, pekle su se paprika i ribe, bilo je tu domaceg paradajza i paprika (ribe, paprika, paradajz, sve kupljeno na sibenskoj trznici)…
Fotoaparat je radio cijelo vrijeme. Ima tu vise fotosa hrane nego ostalog ali je to vjerojatno zbog toga sto se jelo cesce nego sto je to uobicajeno. Kum se strogo pridrzavao doktorove preporuke da mora jesti najmanje pet puta dnevno pa rezultate ovog ‘tretmana’ jos uvijek osjecam.
Narednih nekoliko dana su protekli u pravom opustanju u malom primorskom mjestu, van sezone, kada se nije moralo boriti za mjesto na plazi, uz lijepo vrijeme, koje smo iskoristili za odmaranje, obilazak obliznjih gradova i prirodnih ljepota, kavice, dorucke i rucke na terasi uz obalu, vecere u restoranima… Pilo se vina, rakijom smo se razbudjivali, prsuta je polako nestajala, pekle su se paprika i ribe, bilo je tu domaceg paradajza i paprika (ribe, paprika, paradajz, sve kupljeno na sibenskoj trznici)…
Fotoaparat je radio cijelo vrijeme. Ima tu vise fotosa hrane nego ostalog ali je to vjerojatno zbog toga sto se jelo cesce nego sto je to uobicajeno. Kum se strogo pridrzavao doktorove preporuke da mora jesti najmanje pet puta dnevno pa rezultate ovog ‘tretmana’ jos uvijek osjecam.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home