Back to YU - Šepurina

Evo me nazad na putu po Jugi jer ostalo je jos jako puno toga sto sam namjeravao objaviti: ima tu veoma lijepih fotografija za koje bi bilo steta da ne ugledaju svjetlost dana.

Danas sam jos uvijek na jadranskoj obali, ovaj put na otoku Prvic nasuprot Vodica. Moj jedini posjet ovom otoku se desio prije 30 godina, par dana nakon sto su kumovi Marina i Srebi rekli ono sudbonosno ‘DA”. Nakon vjencanja u Banjaluci zajedno smo docekali Novu godinu u hotelu Solaris kod Sibenika a onda jedan dan odvojili za posjetu ovom otoku i rodnom mjestu Marininog tate. Sjecam sa da je dan bio lijep, suncan, i da smo setali otokom, s jedne obale do druge.

Kada smo ovaj put negdje oko podneva stigli brodom iz Vodica u Šepurinu, bilo je vjetrovito i malo prohladno. Cinilo se da nas vrijeme nece bas posluziti ali kako su sati prolazili bilo je sve ljepse i ljepse. Setali smo mjestom, popili pice u mjesnoj kavani, probali most u konobi jednog od Marininih rodjaka, 'krali' grozdje na posjedu Marinine rodjake koja zivi u Australiji, prosetali do mjesta Luka na drugoj strani otoka, popili kavu u mjesnom hotelu, uzivali u prekrasnom zalasku sunca, jednom rijecju, odmarali se u pravom smislu te rijeci. Bilo nam je tako lijepo da smo cak planirani povratak odlozili do veceri a prije povratka sve ‘zasladili’ odlicnom pizzom u lokalnoj pizzeriji, uz domace vino. Pizza je bila tako dobra da smo se odlucili za dodatak: ovaj put je to bila pizza pod nazivom seljacka, ako se dobro sjecam. I moram priznati da nismo pogrijesili.

U Vodice smo stigli zadnjim brodom: bilo je vec prilicno mracno pa smo se odlucili da odmah pozurimo ‘kuci’. Bili smo umorni od silnog setanja ali istovremeno sretni i zadovoljni sto nam je jos jedan dan prosao u pravom odmaranju, onom za dusu, bez svakodnevnih briga i problema.

S ovog izleta je ostalo dosta slika od kojih su neke, cini mi se, najljepse koje sam ikada uslikao. Da ne pricam uprazno, evo dokaza:

Album 1

Album 2