Ferhadija ovih dana

Putujuci starim krajem jedna od stvari koja mi je upala u oci je mnostvo novih religijskih objekata. Ocigledno je da se sve tri strane namecu koja ce ih napraviti vise i ciji ce bozji hramovi biti veci i upadljiviji. Izgleda da su dosla takva vremena pa se sada grade crkve i dzamije gdje god se nadje pogodna lokacija, osobito ako se radi o mjestima koja za onu drugu stranu ima posebno znacenje.

Istina je da su crkve i dzamije svjedoci vremena i nista licno nemam protiv njih. Cak mi je drago da ih obidjem kada sam u prilici, sto sam i cinio uvijek kad bi mi se pruzila prilika, a tako je bilo i na ovom putu u stari kraj. Lijepe su crkve u primorskim mjestima, interesantno je vidjeti dzamije iz nekih proslih vremena, ali vecina novoizgradjenih objekata mi nekako bode oci. Jednako to vrijede i za novoizgradjene crke i dzamije, koje se grade gdje god se stigne i koje po svojim arhitektonskim rjesenjima nemaju puno veze sa onim na sto smo mi navikli. Posebno mi je to upalo u oci u Banjaluci gdje pravoslavnih crkava ima na svakom koraku: vidio sam onu izgradjenu uz rijeku Vrbas preko puta Kastela a i onu, znatno vecu, koja se smjestila, kako mi se cini, na posjedu gdje se nekada nalazila kuca mojih prijatelja Kusmica. Sjecam se da je njihova kuca srusena jer je u planu bila nova saobracajnica ali izgleda da je to sada manje vazno. Valjda narod ne moze bez boga pa im vlast na ovaj nacin udovoljava. Ili su sada neka druga vremena, meni nerazumljiva. Ako malo bolje razmislim, cini mi se da je vaznije graditi bogomolje gdje ce se narod drzati pod kontrolom nego da im se olaksa kretanje po gradu. A mozda oni koji sada zive u nasem gradu a koji su dosli iz nekih drugih krajeva nisu ni navikli da se krecu ulicama pa im one i ne trebaju.

Koliko god su se novi ‘vladari’ trudili da crkve i dzamije posade gdje god stignu, toliko su meni bile neprivlacne da nisam niti jednu zabiljezio kamerom jer se tu nema sta zabiljeziti. Mozda ce netko za nekih 500 godina biti zadivljen tim novim objektima ali mene, eto, jednostavno nisu privlacile.

Sada, nakon sto su se dojmovi pomalo slegli, pomalo mi je zao sto se nisam nasao pred nekom od tih novih bogomolja da vidim koji se to ljudi sada mole bogu. Bilo bi mi interesantno da vidim koliko je onih bivsih partijaca medju njima, jer predpostavljam da ih ima poprilicno. Bar je to tako bilo u Banjaluci onih ratnih dana kada su se neki prosto utrkivali da se nadju u prvim redovima, sto blize popu, a posebno ako su TV kamere bile u blizini. Bila je to prilika da se pokazu pred drugima jer ako s bogom nisi bio na ti onda su ti sanse da se nesto u novim prilikama postigne bile umanjene. Vidljivo je to i ovih dana kada svaka zgrada, ulica, selo, organizacija... ima svog sveca (o familijama da ne govorim), gdje bez lomljenja pogace i popa ne moze proci niti jedna prilika. Za mene su neke stvari bile zaista prilicno iznenadjenje a koliko sam mogao primijetiti za ljude tamo je to vec nesto sasvim normalo, kao da im je to bio dio zivota od kada znaju za sebe. A svi znamo kako je to bilo prije devedesetih!

Dok sa izgradnjom novih bogomolja nema problema, dotle obnova onih porusenih sepa. Sto je objekt imao vecu historijsku vrijednost, to je, cini mi se, vise problema s njegovom obnovom. To se, izgleda, posebno odnosi na Ferhadiju, zastitni znak one nekadasnje Banjaluke. Godine prolaze, a obnova Ferhadije je jos u pocetnim stadijima. Ali cini mi se da se stvari ipak krecu na bolje. U onih par dana posjete rodnom gradu uspio sam zaviriti iz ograde koja zaklanja prosor na kome se obavljaju radovi na obnovi Ferhadije. Na gradilistu nisam primijetio nikoga pa sam mogao napraviti par snimaka sebi za dusu. Radovi su poceli, naziru se konture objekta koji je bio jedan od samo nekoliko historijskih vrijednosti koje smo mogli pokazati ako bi netko navratio u nas grad. Ima se toga jos puno uraditi ali i ovo sto sam vidio daje nadu da ce Ferhadija ponovo zablistati na svom mjestu i da ce dominirati okolinom, kao sto je to bilo nekada. Sta ce danasnja vlast uraditi da joj umanji vaznost mozemo samo nagadjati ali sam gotovo siguran da ce naci nacina da je prikrije nekim drugim objektima. O takvim planovima sam vec odavno cuo. Traba biti strpljiv i cekati, sve ce nam biti objasnjeno.

A do tada za one koji nemaju sanse da navrate u svoj (bivsi) grad cesce evo ova jedna fotografija snimljena jednog kisnog septembarskog dana. Od onih koji su u prilici da nas izvijeste o napretku radova ocekujem da ce nas obradovati novim snimcima, naravno kada se bude imalo sta zabiljeziti.