SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, November 03, 2008

Historija - da ili ne?

Jos jedan dan do historije! Ili mozda ne! U Americi nikad ne mozes biti siguran. U to smo se uvjerili vec nekolikom puta. Ovaj put ocekivanja su jos vec a vjerovatnost da ce se nesto ovako desiti jos do nedavno su bila minimalna. Kada je zapocela kampanja za predsjednika najmocnije drzave svijeta malo ko je ocekivao da ce kandidat cija je boja koze drugacija od boje koze velike vecine biti uopce u prilici da se uspjesno natjece, cak ni unutar svoje partije. A danas, dan prije izbora, Barak Obama ima velike sanse da postane prvi crnac u Bijeloj kuci. Vjerovatnoca da se to desi je bila zaista minimalna ali eto izgleda da je sve moguce.

Zasto pisem o izborima u Americi i kakve to veze ima sa Banjalukom i banjalucanima. Na prvi pogled, nikakve. Amerika je udaljena od Banjaluke hiljadama kilometara i veze izmedju ova dva subjekta je na prvi pogled tesko naci. Ali ima tu nesto sto ih vezuje. U Americi je danas mnogo banjalucana koji su ovdje stigli vjerojatno sto su neki iz Amerike upetljali svoje prste u dogadjaje devedesetih u nasim krajevima: i onim na pocetku a posebno na one na kraju. Amerika je, to je vec odavno svima poznato, na kraju imala odlucujucu rijec kada se radi o Banjaluci. Da se nije desilo ono sto se desilo 95., prica o Banjaluci i banjalucanima bi vjerojatno bila drugacija. Ovih dana su novine i Internet pune vijesti o odlukama koje su donosene u Washington-u a koje su za posljedicu imale ovo sto sada imamo u Bosni: drzavu sastavljenu od dva ‘blentiteta’ kako ih Saima nazva, koja nema sanse da takva kakva je normalno funkcionira, a kao posljedica toga ni da opstane.

I evo, danas, dan prije, kako ih ovdje nazivaju, historijskih izbora, razmisljam naglas o sudbini mnogih slicnih meni koji su prije 15-tak godina takodjer ucestvovali na izborima koje smo nazivali historijskim. Sjecam se tih dana u Banjaluci kada je vladalo nekakvo posebno uzbudjenje prije prvih ‘slobodnih’ izbora nakon godina vladavine jedne partije. Mnogi su se nadali boljem (nisam bas siguran da im je bilo lose), uzdajuci se u price o drustvu u kojem najbolji uspijevaju, i gdje nema vladavine samo jedne te iste grupe ljudi koji su svoe pozicije iskoristili da zive lagodan zivot bez puno rada. Nove strake su nicale na sve strane, s novim liderima koji su obecavali brda i doline a sve zacinjeno prikrivenim nacionalizmom. U gradu, koji se hvalio svojom otvorenoscu i naprednim idejama, je vladalo uvjerenje da ce pobijediti reformisti jer koga god da si pitao, svi su bili za njih: osim nekih nasih radnih kolega (svi ih znamo vrlo dobro, samo se neki prave da ih nisu poznavali) koji su partijske knjizice (koje su im, naravno, omogucile da drze rukovodece pozicije i zgrcu dobru lovu) vrlo brzo zamijenili nacionalnim, znajuci sta ce se desiti.

I desi se sto se desilo. Sve je to sada historija. Bojim se da se nesto slicno ne dogodi i sutra, kada svi pokazatelji govore da ce Barak Obama odnijeti pobjedu. Bojim se da sve ove statistike ne pokazuju pravo stanje stvari jer i ovdje su ljudi ofarbani svim bojama i jedno govore a drugo rade. Imao sam se priliku u to uvjeriti zadnja dva puta kada je covjek kojem se smije cijeli svijet postao predsjednik najmocnije nacije na kugli zemaljskoj.
Ako se desi historija i ako Obama pobijedi, bit ce to dokaz da jos sve nije izgubljeno. Jer ako se crnac nastani u Bijeloj kuci nekih cetrdesetak godina nakon sto im je omoguceno pravo glasa daje nadu da i za Bosnu nije sve izgubljeno, i da je moguce da u manjem blentitetu drzave Bosne jednog dana sansu da pobijedi na izborima dobije netko ko ne pripada nebeskom narodu. Ili su ova moja razmisljanja samo jos jedan dokaz da nista nisam naucio za ovih 15-tak godina.

Bilo kako bilo, nece proci puno vremena prije nego sto saznamo rezultate. A ja se potajno nadam da ce ovo sto nas se naslo ovdje znati odabrati pravu stranu i da cemo dati svoj doprinos da se historija ipak dogodi.

4 Comments:

Anonymous Cadjo said...

Cika Coe, apsolutno dijelim tvoje misljenje i nadam se istom. Ako budem razocaran, necu biti i iznenadjen.
Svako dobro dobri ljudi,
Cadjo.

Monday, 03 November, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Cao Milane
Za ovaj clanak si dobio bezbroj komplimenata od ozbiljnih ljudi koji su ga procitali.Misljenje je da zu ti clanci dublji i navode vise na razmisljanje nego mnogih piskarala koji pisu po nekim nasim novinama.
Danas je dan poslije, neka pozitivna energija struji i nad ovim nasim prostorima.Postoji nada u bolje sutra.Kod nas u Sarajevu posebno.Prijedlog da jedan od kandidata za gradonacelnika Sarajeva bude gosp.FRANJO TOPIC fratar i predsjednik hrvatskog kulturnog drustva "Napredak".Vecina sarajlija je odusevljena tim prijedlogom. Iz njegovog intervjua koji je dao "naj" novinaru u Hrvatskoj(za mene) Aleksandru Stankovicu nismo sigurni da ce prihvatiti.Rekao je jednu recenicu o svojoj ljubavi prema gradu Sarajevu."Zivot je na svim mjestima proza a u Sarajevu poezija".Novinar ga je pitao da li bi bilo moguce da u zapadnom Mostaru gradonacelnik bude po profesiji muftija.Neka svako odgovori za sebe.
Ono sto je u velikoj Americi postalo moguce da Obama pobijedi, u maloj Bosni ni tri predsjednika ne mogu nista.
Zlo koje vas je odvelo u Ameriku,je ipak donijelo, da ste i vi mogli biti ucesnici ovako velikog svjetskog trenutka.Cudni su putevi gospodnji.Zato uzivajte i budite sretni sto je vas glas bio i rezultat vasih zelja, za razliku od nas mnogi koji kao manjina ne mozemo ovde nista promijeniti.
Ovde ubija hronicna ravnodusnost, zato nam se javljajte bar vi koji mislite kao i manji dio bespomocnih glasaca na nasim prostorima.Ne budite lijeni.Pozdrav svima od Saime.

Thursday, 06 November, 2008  
Blogger co said...

Draga Saima.

Hvala na podrsci ali sudeci po reakcijama malo je onih koje stvari koje se desavaju ovdje i tamo kod vas zanimaju. Meni je to vec odavno postalo jasno ali neki me djavo tjera da nesto napisem znajuci unaprijed da moje pisanje ne moze nista promijeniti. Valjda postoji neka licna satisfakcija, ne znam, inace ne bih to radio.

A sto se tice izbora Obame, ovdje u Americi su raspolozenja podijeljena. Vecina je, naravno, odusevljena, jer mnogi shvacaju kolika je vaznost jednog ovakvog dogadjaja za ljude u ovoj velikoj i mocnoj zemlji a i sirom svijeta, dok ima prilican broj onih koji se sa njegovim izborom za presjednika Amerike ne mogu pomiriti. Osjecam to ovdje na poslu gdje je atmosfera nekako cudna. Sve se nekako umirilo i niko nista ne komentira. Vecina zaposlenih kod mene u biblioteci, i to oni obicni radnici, nisu zadovoljni rezultatima izbora i nisu glasali za Obamu samo zbog toga sto je crnac. Nasuprot njima, ogromna vecina studenata i profesora je glasala za Obamu, sto se moglo i ocekivati znajuci njhova razmisljanja s predhodnih izbora. Dakle, rasizam je jos uvijek prisutan u glavama mnogih, i to posebno onih manje obrazovanih, i toga su mnogi svjesni.

Kada situaciju u Americi poredim sa onom u bivsoj domovini, vidim mnoge slicnosti. I ovdje je stalni sukob izmedju grada i sela i tako ce vjerojatno i ostati. Dok su stanovnici urbanih sredina uglavnom glasali za Obamu, oni iz ruralnih su svoj glas dali republikancima (pored onih bogatih, koji glasaju za svoje interese). I ovdje religija igra znacajnu ulogu u svim dogadjanjima i to je bio jedan od razloga sto nisam bio siguran kakav ce konacan rezultat izbora biti. ‘Fala bogu(!), ipak je razum prevladao i evo sada mi ovdje u Americi prozivljavamo jedan historijski momenat za koji mnogi nisu ocekivali da bi se mogao desiti tako brzo. Konacno je, nakon osam godina vladavine vjerojatno najgoreg (i mnogo cega drugog naj…) predsjednika kojeg je Amerika u svojoj povijesti imala na vlast dosla jedna obrazovana, veoma inteligentna osoba od koje se mogu ocekivati razumni potezi. Naravo da nece biti lako i da se stvari nece mijenjati na bolje brzo, ali, ako nista drugo, nada postoji. A za Bosnu, cini mi se, nema nade za bolje dok god su na vlasti oni koji su ucestvovali u njenom rasturanju i/ili oni kojima je nacionalizan osnova postojanja (cast izuzecima).

Jos samo da dodam nesto na kraju: svako ima vlast kaju je sam izabrao. To je u slucaju Bosne toliko vidljivo da nikakvi dodatni komentari nisu potrebi. To su pokazali i ovi zadnji izboru. Jer onima kojima to nije jasno tesko je bilo sta objasnjavati.

Thursday, 06 November, 2008  
Anonymous Anonymous said...

To sto se ne javljamo komentarima ne znaci da nas ne zanima ono sto se dogadja u US, kod nas ili bilo gdje u svijetu.
Radujem se, kao svi oko mene, sto su amerikanci ogromnim odazivom na izborima, demokratskim putem, cvrsto odlucili da upravljaju svojom sudbinom. Izabrali su promjenu, novi put, ali ne samo za sebe, vec za sve nas.
Prava vrijednost ucinjenog tek ce se pokazati.
"I have a dream" M.L.Kinga postala je stvarnost.
Dugo je trebalo, ali za sve treba kriticna tocka. Tako ce biti i s Bosnom i drzavama ex Yu.
Ja vjerujem u to!
Natasa

Thursday, 06 November, 2008  

Post a Comment

<< Home