Oko podne Sonja zove; ”mama mi smo u bolnici cekamo vec dva sta, Mauricio ima uplau uha.”
Curka se lijepo ispekla, poslije krompiri, peceni u curkinom saftu.
Ja sve vise i vise smrcam i kisem.Telefon radi, zove jedna pa druga kcerka, sta da radimo?
Na kraju ja kazem, sjedite svako kod svoje kuce ne dolazite ovdje je gripa.
Tako smo Zlaja i ja lijepo servirali svecanu veceru i sami sjedili za stolom.
Kao sto prilci ljudima u godinama, nismo mogli puno jesti.
Ostatak je spakovan i odpremljen djeci u karantini.

To je bio nas prvi “solo” Thanksgiving, otkako smo ga poceli slaviti ovdje u Kanadi.
Ja volim svaki praznik, to je lijepa prilika da se okupi familija i prijatelji.

Nismo napravili ni jednu sliku naseg “solo Thanksgiving”
Saljem slike sa zadnjeg uskrsa kad je bio veliki skup.

Dubravka.