SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, April 29, 2009

Cvijece iz zavicaja

Proljeće je i sve je procvjetalo a mirisi me vraćaju u Banja Luku u ulicu mog ranog djetinjstva. Tamo su bašće bile pune raznovrsnog cvijeća i kad ga vidim ovdje u Zagrebu rastužim se. Gledajući tulipane na blogu pomislih: da li u vašem kraju ove biljke cvjetaju? Da li kod vas ima ljubičica, tratinčica, jorgovana i zove? Ima li kod vas tamo maslačka i kunice, nane i kamilice, koprive i majčine dušice? Ima li ih da vas na zavičaj potsjete? Ako ih nema, pišite poslaću vam sjeme pa kad procvjetaju sjetite se i mene!
Puno srdačnih pozdrava šalje vam Niskana (Enisa)

P.S. To što se često javljam ne znači da nemam pametnijeg posla, ali vjerujte, ovo me čini sretnom. Onaj buketić u vaznici sam ubrala putem idući prijateljici u posjet.

4 Comments:

Anonymous vjeko said...

Kako da ovo razumijem.
“To što se često javljam ne znači da nemam pametnijeg posla, ali vjerujte, ovo me čini sretnom.”
Mislim, kad je Co u pitanju. On je stalno tu, i stalno ronda. A sad, novi blogeri, puno priloga, vrijednih. Zlata vrijednih, urednik se malo usutio, na kuka. Jedino onaj prilog iz Spanije; Bice, pa makar se ja preselio. To je bar lako. Uh.

Inace, javljam se zbog Ranka- Abua, svaki dan zove i provocira. Kao, vidi sta je cvjeca na blogu, sta je s mojom ikebanom. Misli na buket : cvarci, slanina, svargla, travnicki sir, pa Vitaminkin ajvar i paprike sa kupusom. Uz vino sa Knjaz Milosem, i poziv prijatelju u BLuci. Pa polako, sve dok me on ne upita jesam li siguran da zovem iz Australije. Ima kod nas svega, jest da to nije to, tj. ono al’ sta ces. A sto se Ranka tice nezahvalnik. Zaboravio kako su mu ti cvarci popravili (smanjili) holesterol.

I da nezaboravim. Sretan vam praznik rada. Ne svima. Kod mene (Queensland) Prvi maj pada cetvrtog. Kod Karmen i Ranka (Victoria) bio davno, jos 9-tog marta.A oni u Sydney-u ce da se strpe do oktobra. Sta ces, demokratija je i da se mozes dogovoriti da se oko nicega ne dogovoris.

PS. Andrej kad je dobio prve Bajadere, dok ih je tamanio, samo je govorio, nema boljih pralina na svjetu. Alibi za praznu kutiju ili... Ma imao sam ja i svoju kutiju. Ne mora on sve znati.

Friday, 01 May, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Vjeko,
nisam sigurna, ali jako mi se cini da taj kontinent sa kojeg se javljas zraci necim posebnim. Sa svih strana samo kritika i tuga, uz duzno postovanje izuzetcima, a Australija kao da ima neke pozitivne talase. Prilozi koje saljete Karmen, Ranko i Ti, to je cista poezija. Sve vas molim da nas obradujete novim prilozima. Veliki i poseban pozdrav Andreju.
Pozdrav s Balkana,
Senka

Sunday, 03 May, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Jutros osvanuo ogroman grafit na zgradi preko puta moje, sa ogromnim crnim slovima;"Ostali su samo papci".
Osjetih da je onaj ko je pisao potpuno u pravu.I poslije 16 god od rata mi nikako ne dolazimo pameti.I dalje smo izmznipulisane i trpece budale.Prolazi sovinizam, fasizam,kriminal,vracanje u srednji vjek(hidzretske nove godine i
Kosovski boj jos traje).
Vi koji ste otisli ste bili najpametniji i bilo bi dobro kad bi se jednog dana vratili da donesete tu pozitivnu energiju iz zemalja u koje ste otisli.
Moj sin i snaha su prosle godine bili mjesec dana u Australiji i napravili dosta slika.
Mislim da je to napravljen raj na zemlji.Vjerovatno je tako daleko i izdvojen, da ne bi svaka budala mogla do tamo doci.
Bozani bi rado dala 10 buketa naseg poljskog cvijeca za onaj predivni njen cvijet da mi krasi sobu.
GDJESTE-DASTE POZDRAV SVIMA
SAIMA

Monday, 04 May, 2009  
Anonymous Emira said...

Draga Niskana, ovdje gdje trenutno zivim, ima svih tih biljcica i cvjetova koje si spomenula . Bas ispred mog stana je u proljece bio tepih saren od ljubicica, maslacaka , tratincica i jos nekog sitnog cvijeca. Brala sam ga sa malim unukama.
U parku gdje najcesce setamo, sve je lijepo dok ne osisaju travu. Onda opet, samo zelenilo. Zbog sisanja, nema sanse da neko piri u maslacak pa gleda kud ce svi ti mali padobrancici otici. Nema ni djeteline u travi pa da usput nadjes 'srecu', onu sa cetiri lista. Nema ni metvice ni kamilice.
Ima ih u bastama. Ponekad opet , zbog tople vlazne klime ne mozes izaci na kraj s njima jer se toliko razmnoze da guse sve ostalo.
Nikad dva dobra zajedno.

Wednesday, 06 May, 2009  

Post a Comment

<< Home