Bozana i Bruno iz Brisbane-a

Uvijek kada mi se neko javi to mi pricinjava zadovoljstvo a ako je to neko novi, neko ko je slucajno nabasao na blog pa pozeli da mi kaze da cijeni ovo sto radim, zadovoljstvo je jos vece. U ovih zadnjih 15-tak dana mi se to dogodilo nekoliko puta a stiglo mi je i dosta priloga i slika od novih posjetitelja koji ce ovaj blog uciniti jos vrijednijim i bogatijim. Broj onih koji se okupljaju na ovom mjestu polako ali sigurno raste i to je ono sto je za svaku pohvalu.

Neki dan me je iznenadio jedan email iz Australije od jedne nase Banjalucanke koja se sa svojom familijom skrasila u gradu Brisbane-u. Da bi iznenadjenje bilo vece, ispostavilo se da njenog supruga poznajem iz onih skolskih dana kada sam se intenzivno druzio sa svojim prijateljem Zeljom Kosanovicem. Sjecam se da me je upravo Zeljo upoznao sa muskim clanom familije ali je to bilo jako davno pa se detalja bas ne sjecam. Ako tome dodam da su nasi novi poznanici prijatelji sa Jelenom i Damirom Fabic (proveli smo par ugodnih sati s njima prilikom nase zadnje posjete starom kraju), postaje jasno zasto smo se mi u gradu Banjaluci gotovo svi poznavali: grad je imao nekakav specifican nacin zivota gdje je svako poznavao svakog makar se nikada nije druzio. I evo, danas sam u prilici da predstavim jos jednu Banjalucku familiju koja je novi zivot zapocela daleko od Banjaluke, sto bi mi nekad rekli na sestom kontinentu.

Bozana i Bruno Klaser su do Australije stigli preko Hrvatske i sada su sa kcerkom i tri sina stanovnici lijepog grada Brisbane-a. Bozana je do rata radila u Boski a Bruno u osiguravajucem drustvu ZOIL. Iz nekoliko slika koje su mi stigle napravio sam ovu gore kako bi i ostali imali prilike upoznati nase najnovije posjetitelje. Kako mi je Bozana poslala jos nekoliko veoma interesantnih fotografija, bit ce tu jos iznenadjenja. A do tada se zadovoljimo ovim mojim ‘umjetnickim djelom’ kao uvodom u jedno novo druzenje.