SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, April 28, 2009

Bozana i Bruno iz Brisbane-a

Uvijek kada mi se neko javi to mi pricinjava zadovoljstvo a ako je to neko novi, neko ko je slucajno nabasao na blog pa pozeli da mi kaze da cijeni ovo sto radim, zadovoljstvo je jos vece. U ovih zadnjih 15-tak dana mi se to dogodilo nekoliko puta a stiglo mi je i dosta priloga i slika od novih posjetitelja koji ce ovaj blog uciniti jos vrijednijim i bogatijim. Broj onih koji se okupljaju na ovom mjestu polako ali sigurno raste i to je ono sto je za svaku pohvalu.

Neki dan me je iznenadio jedan email iz Australije od jedne nase Banjalucanke koja se sa svojom familijom skrasila u gradu Brisbane-u. Da bi iznenadjenje bilo vece, ispostavilo se da njenog supruga poznajem iz onih skolskih dana kada sam se intenzivno druzio sa svojim prijateljem Zeljom Kosanovicem. Sjecam se da me je upravo Zeljo upoznao sa muskim clanom familije ali je to bilo jako davno pa se detalja bas ne sjecam. Ako tome dodam da su nasi novi poznanici prijatelji sa Jelenom i Damirom Fabic (proveli smo par ugodnih sati s njima prilikom nase zadnje posjete starom kraju), postaje jasno zasto smo se mi u gradu Banjaluci gotovo svi poznavali: grad je imao nekakav specifican nacin zivota gdje je svako poznavao svakog makar se nikada nije druzio. I evo, danas sam u prilici da predstavim jos jednu Banjalucku familiju koja je novi zivot zapocela daleko od Banjaluke, sto bi mi nekad rekli na sestom kontinentu.

Bozana i Bruno Klaser su do Australije stigli preko Hrvatske i sada su sa kcerkom i tri sina stanovnici lijepog grada Brisbane-a. Bozana je do rata radila u Boski a Bruno u osiguravajucem drustvu ZOIL. Iz nekoliko slika koje su mi stigle napravio sam ovu gore kako bi i ostali imali prilike upoznati nase najnovije posjetitelje. Kako mi je Bozana poslala jos nekoliko veoma interesantnih fotografija, bit ce tu jos iznenadjenja. A do tada se zadovoljimo ovim mojim ‘umjetnickim djelom’ kao uvodom u jedno novo druzenje.

Labels:

4 Comments:

Anonymous indir begic said...

Pozdav sa Gold Coast'a svim Banjalucanima.Bas me interesuje jel Bruno jos pravi nase Banjalucke cevape(kontam od oca bi moro znati recepat da ih napravi ono bas kako treba ...Ih kolko god smijesno izgledalo ja jos imam u ustima okus Mujinih cevapa cak poslije, skoro, cek 19 godina ufff da mi ih je probat ponovo.
Indo

Sunday, 02 January, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Ja cesto volim "lutati" po ovom blogu jer mi pruzi vise zadovoljstva nego citanje bilo kakve stampe iz sadasnjeg vremena.
Nada mi je poslala dosta priloga skinutih sa bloga mailom, a sin mi je to prebacio na CD.Mislim da sve sto se ovde pisalo moze jednog dana biti istorija.Zadnji prilozi imaju puno sjecanja i dogadjaja iz banjaluckog zivota mnogih blogera u zlom vremenu.Mi u Sarajevu smo vecinom imali slicne sudbine.Bjeg od granata, glad,nedostatak struje,vode, i svega onog sto cini svakodnevni zivot teskim.
Vi u BL ste imali skoro svi razlicite sudbine, razlicite odlaske i ostanke, razlicite dozivljaje i danas razlicite stanice na kojima su se nastavili vasi zivotu.Zato i ja kao i Co volim kad se pojave novi ljudi i novi prilozi.
Bozana i Kruno su i dalje u ovom blogerskom banjaluckom zivotu kojeg ima vise nego u Banja Luci danas.
Iako sam u Sarajevu 40 god.nikad mi sarajevski cevapi ne mogu imati okus i miris Mujinih cevapa.I sad kad god dodjem tamo to mi je prva destinacija.Tu su ostale uspomene i mirisi: proije kina, na korzou (srednja ili sindikalna u papiru.)

PS .Koristim ovu priliku da se obratim prijateljima na facebooku.
Zaboravila sam lozinku i nikako ne mogu da udjem ponovo u svoju stranicu.Sin mi dolazi 15-tog .02.
pa cu to regulisati.
Nedavno sam dobila postu od Bozane.Ispod je pisalo da kliknem na link i otvorila mi se mogucnost da joj odgovorim.Nadam se da je dobila.Kod ostalih to ne uspijevam.Mislim na prijatelje ali je samo tehnika u pitanju.Pozdrav Saima

Sunday, 09 January, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

Jutros sam od Bozane primila pismo. Kao da je naslutila moju, a vjerovatno i ostalih prijatelja, zabrinutost i preduhitrila pitanja o situaciji kod njih. Kaze dobro su, nema potrebe za brigu. Na zalost cujem na radiju da se situacija pogorsava iz sata u sat. Cuvajte se svi nasi i javite se kad budete u prilici.
Pozdrav... Nada Š.D.

Tuesday, 11 January, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Danas stizu uzasne vijesti iz Brisbane-a, pa neprestano razmisljam o porodici Bozane i Brune.Molim ih ako mogu da se jave i na blog ili opet Nadi ( a ona zna da mnogi vole ove divne ljude), da su u redu i da ne brinemo za njih.
Pozdrav Saima

Wednesday, 12 January, 2011  

Post a Comment

<< Home