Sinajkin cvijet

Kada je došao prokleti rat njena porodica je otišla je 1992 god. u Zagreb. Bilo mi je strašno teško ali znala sam da je tako bolje. Ostale smo cijelo vrijeme u kontaktu, pa kad je i nama postalo opasno otišli smo iz Banja Luke.Otišli smo u čamcu preko Save u Hrvatsku i sticajem okolnosti ostali u Zagrebu. Tu se nastavilo naše prijateljstvo. Sve što je meni trebalo, dobila sam od nje jer njoj nije trebalo ništa.
Kada je selila stvari u kamion je stavila saksiju sa cvjetom. To i nije pravi cvijet jer ima samo lijepe mesnate, zelene listove. Meni je ostao isti takav cvijet i poklonila sam ga komšinici kad sam odlazila. Niko ne zna ime cvijeta pa sam ga ja nazvala banjalučki cvijet. U zagrebu Sinajka mi je ponovo dala rasadu od tog cvijeta a ja sam onda dijelila dragim osobama. Tako se ovaj cvijet "prijateljstva" širio po Zagrebu i ima ga sada u mnogim kućama. Prije 2 godine jedno jutro primjetila sam na cvijetu čudan cvat. Izgledao je kao neki roza štapić sa urezanim brazdama. Bila sam sretna, slikala sam ga mobitelom, svima pokazivala i kako se u prirodi pojavi nešto lijepo ja odmah slikam.
Tako sam izbrisala cvat Sinajkinog cvijeta i stalno pogledavam u svoju saksiju ne bi li otkrila nešto novo. Još nema ništa a kad će se pojaviti niko ne zna. To me podsjeća na ĐEKNU. Šaljem vam sliku cvijeta, pa se divite. Možda ga netko zasluži u znak iskrenog prijateljstva.
Sinajka HVALA ti!
Niskana
0 Comments:
Post a Comment
<< Home