Sinajkin cvijet
Sinajka je moja najbolja prijateljica. Mnogima je čudno njeno ime, ali oni ne znaju da se Sinajka rodila na Sinaju pa su joj zato dali to ime. Ona je dalmatinka iz Gradca kod Makarske. Studirala je u Sarajevu i tamo zavolila Bosance. Stekla je mnogo prijatelja i poznanika i preko njih došla raditi u Banja Luku u Incel, prije tridesetak godina. Upoznali su nas zajednički prijatelji i od tada je počelo naše prijateljstvo. Da sestru imam ne bi se bolje slagale i voljele. Djelile smo i dobro i loše u životu, pa nam je tako bilo lakše. Na kraju ja sam joj postala i vjenčana kuma. Djeca su nam rasla skupa, slavili smo njihove rođendane, zajedno smo ljetovali kod nje u Gradcu i to su mi najljepše uspomene.
Kada je došao prokleti rat njena porodica je otišla je 1992 god. u Zagreb. Bilo mi je strašno teško ali znala sam da je tako bolje. Ostale smo cijelo vrijeme u kontaktu, pa kad je i nama postalo opasno otišli smo iz Banja Luke.Otišli smo u čamcu preko Save u Hrvatsku i sticajem okolnosti ostali u Zagrebu. Tu se nastavilo naše prijateljstvo. Sve što je meni trebalo, dobila sam od nje jer njoj nije trebalo ništa.
Kada je selila stvari u kamion je stavila saksiju sa cvjetom. To i nije pravi cvijet jer ima samo lijepe mesnate, zelene listove. Meni je ostao isti takav cvijet i poklonila sam ga komšinici kad sam odlazila. Niko ne zna ime cvijeta pa sam ga ja nazvala banjalučki cvijet. U zagrebu Sinajka mi je ponovo dala rasadu od tog cvijeta a ja sam onda dijelila dragim osobama. Tako se ovaj cvijet "prijateljstva" širio po Zagrebu i ima ga sada u mnogim kućama. Prije 2 godine jedno jutro primjetila sam na cvijetu čudan cvat. Izgledao je kao neki roza štapić sa urezanim brazdama. Bila sam sretna, slikala sam ga mobitelom, svima pokazivala i kako se u prirodi pojavi nešto lijepo ja odmah slikam.
Tako sam izbrisala cvat Sinajkinog cvijeta i stalno pogledavam u svoju saksiju ne bi li otkrila nešto novo. Još nema ništa a kad će se pojaviti niko ne zna. To me podsjeća na ĐEKNU. Šaljem vam sliku cvijeta, pa se divite. Možda ga netko zasluži u znak iskrenog prijateljstva.
Sinajka HVALA ti!
Niskana
Kada je došao prokleti rat njena porodica je otišla je 1992 god. u Zagreb. Bilo mi je strašno teško ali znala sam da je tako bolje. Ostale smo cijelo vrijeme u kontaktu, pa kad je i nama postalo opasno otišli smo iz Banja Luke.Otišli smo u čamcu preko Save u Hrvatsku i sticajem okolnosti ostali u Zagrebu. Tu se nastavilo naše prijateljstvo. Sve što je meni trebalo, dobila sam od nje jer njoj nije trebalo ništa.
Kada je selila stvari u kamion je stavila saksiju sa cvjetom. To i nije pravi cvijet jer ima samo lijepe mesnate, zelene listove. Meni je ostao isti takav cvijet i poklonila sam ga komšinici kad sam odlazila. Niko ne zna ime cvijeta pa sam ga ja nazvala banjalučki cvijet. U zagrebu Sinajka mi je ponovo dala rasadu od tog cvijeta a ja sam onda dijelila dragim osobama. Tako se ovaj cvijet "prijateljstva" širio po Zagrebu i ima ga sada u mnogim kućama. Prije 2 godine jedno jutro primjetila sam na cvijetu čudan cvat. Izgledao je kao neki roza štapić sa urezanim brazdama. Bila sam sretna, slikala sam ga mobitelom, svima pokazivala i kako se u prirodi pojavi nešto lijepo ja odmah slikam.
Tako sam izbrisala cvat Sinajkinog cvijeta i stalno pogledavam u svoju saksiju ne bi li otkrila nešto novo. Još nema ništa a kad će se pojaviti niko ne zna. To me podsjeća na ĐEKNU. Šaljem vam sliku cvijeta, pa se divite. Možda ga netko zasluži u znak iskrenog prijateljstva.
Sinajka HVALA ti!
Niskana
0 Comments:
Post a Comment
<< Home