SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, April 27, 2009

Sve behara i sve cvjeta

U Bosni krasti voce (zeleno) i cvijece ne smatra se nekim lopovlukom, vise nepodopstinom koju su osteceni brzo zaboravljali, a nama koji smo to radili bio je to poseban gust. Sjecam se price mog pokojnog svekra Zlatka Stefanca, banjaluckog glumca, kako je u adolescentnim danima vodio raju u kradju jabuka. Ne bi to bilo nista neobicno da ih nije vodio kod svoga dida Rudolfa Erbana na imanje na Petricevcu. Avanura se obicno zavrsavala tako sto je ljutiti dida pucao pistoljem u zrak, a Zlatko i raja su se razbjezali s ponekom jabukom u njedrima.
E taj ritual ja moram obaviti svakog proljeca kad procvjeta jorgovan. Prije nekoliko godina jedna je gospodja za mnom tako vikala, a ja, puna adrenalina, ne znam jesam li vise uzivala u jorgovanu ili galami.

Proljece je u Zagrebu sve u sesn'est! Safrani, forzicije, magnolije, jaglaci i ljubice vec su ocvali. Tulipani se jos drze, a u punom cvatu je jorgovan, bijeli i plavi, glicinije, bijele, plave i roza, snjezne lopte, djurdjevak, perunike, bozuri. Uskoro ce i jasmin. Pogledom saram po zaista lijepim zagrebackim vrtovima i posebno se obradujem, gotovo uzbudim, kad ugledam mog favorita medju proljetnim cvijecem minjdjusicu. Globalizacija je zahvatila i vrtove, pa se sadi cvijece iz svih krajeva svijeta, ali mindjusica je malo.Taj njezan, samozatajan cvijet kao da se stidi i pored mocnog grma nekako u tom moru sarenila ostaje nezamjecen.

Mene to potsjeti na najveci i najljepsi vrt nase kume Markovice (Josipa Orlovac) u Ljubiji. Sva rodjena, smrti, blagdane obiljezilo je njeno cvijece. Prodavala ga je, a jos vise poklanjala cijeloj Ljubiji. Stalno je rat vodila sa gore spomenutim kradljivcima, naravno bezuspjesan. I sad mi je u usima njen kricavi glas koji kara zlocestu djecu. Cesto bi me mama slala po cvijece, a u proljece ja bih se uvijek posebno zadrzavala kraj mindjusice i tako joj pridavala paznju koju su joj drugi neopravdano uskracivali.

Ostavicu vrt nase kume (boga pitaj na sta sad lici) u ladicu mojih sjecanja i zamolicu Sajmu da nam posalje malo sarajevskog behara (valjda samo u Bosni cvijece voca ima poseban i to prekrasan naziv).

Mogao bi i Abu poslati neki cvijet, doduse ne proljetni, ali cvijece je cvijece.

Emiri Kuruzovic saljem ljubijskobanjaluckozagrebacki pozdrav.

Nada Š. D.

PS : slike su iz zagrebackog kvarta Dubrava i jos nesto: ti Co nemas pojma o cvijecu. Na slici nisu visibabe nego ljubicice, a sto se tice lala, mozda se negdje rabio taj naziv za narcise, ali je cesci bio za tulipane. Ovo sam pisala uz What a Diff'rence a Day Makes (Diana Washington)

Labels:

1 Comments:

Anonymous Emira said...

Konacno malo vremena da se javim. Prije svega, na znam da li da kazem da su slike divne ili je cvijece to sto cini sliku lijepom. Bas na dan kad je izasao post, vidjela sam mendjusice u prodavnici i razmisljala gdje da ih posadim i mogu li opstati u saksijama. I sve ostalo cvijece iz dubravskih basti me je podsjetilo na cvijetnjak moje majke u St. Majdanu gdje smo ja i sestra isle svakog raspusta. Koja divna vremena!
Usput, sve ovo cvijece me je podsjetilo i na Ljubiju moje mladosti, uvijek punu cvijeca, uredjenih parkova, sa bogatim cvjetnim aranzmanima i jos ljepsim drvecem.
Nado, hvala za dugacki ljubijskobanjaluckozagrebacki pozdrav. Za tebe samo jedan, pravi ljubijski – SRETNO.

Wednesday, 06 May, 2009  

Post a Comment

<< Home