Moj novi hobi, II

Prvi prilog (iz 5.mj) o mom novom hobiju završila sam portretom prijateljice iz njenih mladenačkih dana.

Ovaj prilog nastavljam s njenim drugim portretom, na kojem mnogo više sliči sebi s fotografije, koja mi je bila predložak, ali ipak ne u potpunosti. Osvojio me je pogled, divan pogled mlade djevojke na pragu života, pun očekivanja, pitanja, čuđenja,...
Ne inzistiram na 100%-tnoj sličnosti, bitno mi je uhvatiti prepoznatljiv izraz osobe koju crtam, te dati portretu i svoj osobni ton.

Sve moje portrete doživljavam živima i oni mi vrlo često diktiraju kad stati s ispravkama. Uspostavljamo specifičan odnos, koji ponekad bude i traumatičan, no bez obzira na to izazvani osjećaji me potiču da nastavim sa crtanjem portreta.
Izbor osobe koju ću crtati ne nastaje mojim promišljanjem, trenutak je inspiracije.

Moji portreti su živi, oni govore, a hoćete li to prepoznati ovisi i o vama.

Mnogi su dobili vrlo dobre ocjene uz nevjericu da nikad do unatrag nekoliko mjeseci nisam crtala i da su nastali bez ikakve poduke; moj su samostalan rad.

Osim mame, prijateljica, nekih meni zanimljivih i dragih osoba, tu su i crteži prema predlošcima – Vermer, Rubens, Boticelli, Gliha, Michelangello.

Imam još puno radova, kako portreta, tako i slika pejzaža i apstraktnih, izabrala sam ove, iako nisu najbolji.

Baka

Vermer

Rubens

Miren

Pracovjek

Jergovic

Isus

Emira

                                    

Detalj Michelangellove freske Petra ( iz kapele Paulina u Vatikanu), koji čeka da iskopaju rupu u koju će staviti križ na koji će ga razapeti, nacrtala sam u spomen na genijalnog skulptora, slikara, graditelja, pjesnika, filozofa i čovjeka i njegovoj «odi» čovjeku, ne bogu – Petar, ostario i izmučen batinjanjem prkosno svojim pogledom kao da govori Rimljanima -  Nisu mi slomili duh!

Ovo upućujem svima nama.

Šestog oktobra sam krenula u slikarsku radionicu, u kojoj nas je troje novih članova početnika, ostali dolaze već nekoliko godina. Imamo odličnu voditeljicu, renomiranu akademsku slikaricu. Hoće li se i kako  razvijati moje slikarsko umijeće saznat ćemo i ja i vi za pola godine. Učlanila sam se i u Udrugu, sufinanciranu od grada, što omogućava grupnu posjetu izložbama, putovanja na odabrane izložbe u i izvan Hrvatske i izlaganje vlastitih radova.

Za početak upoznajte se s moja prva tri uratka. Prvi je kolaž, urađen u junu na zadnjem satu ljetnog turnusa kad sam se došla upoznati s grupom. Trebali smo raditi u grupi po dvoje, moj kolega je gotovo sve prepustio meni. Čudi me da imamo trojicu u grupi, jer pokrenuti muškarce na umjetnički orjentirane aktivnosti gotovo da je nemoguće. Čast izuzetcima!

Prvi sat zimskog turnusa je bio zanimljiv. Voditeljica je donijela pregršt predložaka, svi izabrali pejzaže ili voće u zdjeli, ja izabrala osobe. Zanimljiv izbor – bio je njen komentar. Privukle su me boje, tek kasnije sam shvatila što sam izabrala, a ne znam ni čija je slika i kako je nazvana.  Nazvala sam ju – Fantom u operi ( btw, obožavam glavnu muzičku numeru iz istoimene opere), a može i Mefisto, i nije to bez vraga!

Dobro, dobro – reče voditeljica kad je vidjela završenu sliku. Dobro je i od nje, pomislih, jer je uglavnom pejzažist.

Došao je i pejzaž na red, svi smo dobili za predložak Sezana. Moj potpuno završen uradak vidjela je ovog ponedjeljka. Pitam ju za mišljenje, proučava sliku, smješka se i pita me – Što vi kažete za tu svoju sliku. Meni je dobra- rekoh - jako mi se sviđa, ali ne znam jesam li objektivna. Da reče, slika je jako dobra, a svidjela se i ostalima.

Vi donesite svoj sud.

Nataša