Čovjek ili ne, pitanje je sad?
Naš bivši radni kolega u novom dresu |
Pisao sam mnogo puta i još uvijek pišem o sitnim banjalučkim dušama koje su nam se dugo, jako dugo, prodavali za ono što nisu. Na fotografiju jedne od tih sitnih duša nabasah slučajno prelistavajući facebook, slijedeći tragove prijateljevih prijatelja. I naletih na njega, našeg radnog kolegu iz Profesionale, mladog skojevca još iz studentskih dana a nakon toga mladog i perspektivnog stručnjaka i komuniste koji je čvrsto stajao na branicima naše nam bivše domovine. Branio ju je on žustro, od neprijatelja, koji su joj radili o glavi, iza leđa, ne prihvatajući principe bratstva i jedinstva čiji je on bio prvoborac.
Ovakvi kao on su bili posebno glasni, ističući se na partijskim sastancima svojim beskompromisnim nastupima koji nisu ostavljali nikakvih dilema. Partija mu je bila drugi dom, familija, a Tito, otac u kojeg se kleo i kojeg je bespogovorno obožavao.
A onda dođoše
demokratske promjene. Na političkom sazvješđu se pojavi Slobo, Titov nasljednik prema mišljenjima nekih, koji za sobom povuče mnoge koji su se prije njega kleli u Tita i partiju. I naš radni kolega se
nađe u grupi njegovih obožavalaca i sljedbenika, nastavljajući da igra istu
igru u kojoj je bio nenadmašan. Bilo je takvih u Profesionali, nažalost,
popriličan broj i dobro su se skrivali iza plašta borbe za Jugoslaviju, bratstvo i jedinstvo
i sve ono drugo što uz to ide.
Za individuu na
slici sam čuo da je prilično rano skinuo masku koju je godinama nosio ali nisam
imao prilike da se u to i lično uvjerim jer sam Profesionalu napustio početkom devedesetprve. Na njega sam zaboravi i vjerojatno ga se ne bih sjetio da ne bi facebook-a na kojem se može pronaći
svašta, pa i ova fotografija našeg bivšeg radnog kolege, nekada velikog komuniste, sada u novom dresu, kako to rade ovakvi slični njemu. koji ne zaslužuju ni da im se imena spominju. Ova njegova
fotografija najbolje ilustrira šta se u našem gradu godinama događalo iza naših leđa i ne treba joj nikakav komentar. Jer, ne kaže se badava da jedna
fotografija govori više od hiljadu riječi.
A za one koji su
radili u Profesionali na kraju
nagradno pitanje. Šta mislite o kojoj individui se radi? Ako mislite da znate odgovor, pošaljite komentar. Tačan odgovor ću objaviti ako ga dobijem. Ako ga niko ne prepozna, slijedi kvisko u vidu natuknica.
Labels: cajevcani
7 Comments:
Nije ni do vjere,
ni do obrazovanja,
ni do zvanja,
ni do politickog uvjerenja,
ni do boje koze.
Do covjeka je.
Ili jesi, ili nisi.
Ovo je moj komentar koji dobih od Nijaza Durica iz Holandije a u vezi kolege iz RC.
To djubre na slici nije radio samnom te ga ne mogu prepoznati iako sam ga sigurno susretao. On spada u ovu drugu kategoriju nije covjek.
Pozdrav Aljosa Mujagic
Umberto Ecco, posljednji veliki evropski borac protiv fašizma i najznačajniji talijanski mislilac novijeg doba preminuo je polovinom februara u 87-moj godini zivota.
On je rekao i ovo: "Čitanje je besmrtnost sa odbrojavanjem unatrag. Ko nije čitao zivio je samo jedan zivot."
Zato Milane nek ti ovo bude misao vodilja, pisi, samo pisi jer ti dobro ide, Ne obracaj pažnju ni na komentare, vec samo cini to, da tvojim pisanjem oni koji te citaju žive jos jedan zivot. Pozdrav Saima
Co,
Moze li bar prvo slovo. Je li decko iz Crne Gore . Ili je gore blizu Beograda. Nekako se proljepsao pa ne mogu da ga prepoznam . Ili nije sa nama studirao.
Pozdrav , Sejo
Evo dvije natuknice. Studirao je na našem fakultetu a mlađi je od mene.
Ih kao da je problem biti mladji od tebe ;)
Pozdrav, Made
Pošto vidim da se niko ne javi na moje „nagradno pitanje“ o kojoj se osobi radi, evo da vas upoznam s njom.
Radi se o mom mlađem radnom kolegi iz razvojnog odjeljenja OOUR-a Telekomunikacioni uređaji RO Profesionalna elektronika, Mirku Jovanoviću. I Mirko pripada grupi mladih komunista, SKOJ-evaca, koji su s pojavom Miloševića i ideje Velike Srbije, odmah promijenio dres. Dres komuniste je promijenio četničkim dresom i, kako sam od nekih poznanika saznao, time se ponosio. Vidi se to, uostalom, i iz priložene fotografije. Jer ne slikaju se svi ovako lijepo nakićeni. To je odlika samo onih koji iz dna svoje duše vjeruju da čine pravu stvar, pljujući time na mnoge koji su ga nekada smatrali prijateljem. Ali, život je velika škola i čovjek se na ovakve stvari mora navići. Neki od nas su, nažalost, svoju naivnost skupo platili. A Mirko, vjerujem, ne misli da je uradio nešto što je nečasno. Siguran sam da se čak onim što je uradio, ponosi. Takvi je u našem okruženju, nažalost, bio popriličan broj i zbog toga smo tu gdje smo. Na našu sreću, čista obraza i duše jer nas mračne snage devedesetih nisu uspjele uhvatiti pod svoje.
PROCITAJTE NA:
ba.n1info.com/a97996/Vijesti/Vijesti/Dio-dnevnika-Ratka-Mladica.html
Babo iz Amerike
Post a Comment
<< Home