SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, February 17, 2016

Moje zimske radosti - Nataša

Sa izložbe - gvaš i kolaž
Već dugo nisam napisala prilog za blog.
Počinje me gristi savjest, ali o čemu pisati?
Nemam ideju!
Banjaluka mi je postala daleka i strana, Zagreb vam nije interesantan, dva domaćinstva koja vodim i mama o kojoj svakodnevno brinem ne dozvaljavaju da putujem i pripremim kakav putopis, zimi mi jednodnevna putovanja nisu zanimljiva, svakodnevicu koja ima i znimljivih i lijepih trenutaka ne dijelim s drugima, zato i nisam na Facebooku, o politici ne želim pisati, ne dozvoljavam da politika, pogotovo ne političari budu okosnica moga života, pa ne ostaje ništa drugo nego da vam predstavim svoje ovogodišnje slikarske uratke.

Slikanje je moja prava ljubav, bezuvjetna, trajna!

Imala sam sreću s voditeljicom likovne radionice, mnogo sam naučila, primjetno napredujem. Savladala sam slikanje u ulju, akrilu, akvarel, gvaš, tuš, ugalj, pastele, kolaž, a i teme su mi raznolike. Talent se probudio!?

Pa iako dosta slobodnog vremena provodim slikajući, svakako primjećujem i prve jaglace, visibabe, poneku ljubičicu a i vrba je već krenula. Ćutim proljeće!

Ovaj put vam predstavljam svoje akvarele.

Srdačan pozdrav svima,


Nataša









Šuma

Krleža - slika izabrana za izložbu
slikara amatera Zagreba u ožujku

Labels: ,

7 Comments:

Anonymous Made said...

Divno, prekrasno, bravo Natasa.

Thursday, 18 February, 2016  
Anonymous Emira said...

Odlicne slike Natasa, imas zasto da se radujes svakom uradku. Tvoj talenat je ocigledan a uciteljica ti sigurno pomaze da dodje do izrazaja.
Pozdrav, Emira

Thursday, 18 February, 2016  
Blogger Mirjana Stancic said...

Draga Natasa, zaista si nas odusevila. Mane vid podobro muci ali tvoj napredak vidim pa makar i uz pomoc lupe, sto znaci uzela sam tvoje radove "pod lupu". Iskustvo mi je pokazalo da kad je covjeku tesko u zvotu, unutrasnji mir nadje u najdrazim stvarima koje ga ispune novom energijom, a posebno kad osjeti napredak. Cestitka i nastavi "punom parom" da razveseljavas sebe i svoju okolicu, ciji smo dio i mi.
Pozdrav
Mirjana

Friday, 19 February, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa

Nevjerovatno je da su ovo slike. Kad ih gledam kao da stojim pred nekim pejsazem uzivo. Boje su toliko stvarne zimskoj idili, da bi svaku poželjela imati na zidu i " odmarat oci."
Kako uvijek treba samo malo stručne pomoci da mnogi talenti dostignu vrhunac.
INace, do sada ti nisam poslala da između moje kuce i kuce Mujčića snaha od mog strica drzi frizerski salon, jos od prije rata.
Kad sam saznala za blog i citala tvoje priloge shvatila sm da si zivjela u mojoj ulici.
Obzirom da sam kontaktirala sa ranijim stanarima i razgovaralo se isto kao svugdje o tome " koj je ostao od starih stanara, a za mnogima koji su otisli cesto se žali. Svugdje u svim djelovima B I H.
Obzirom da " Ozna sve dozna" , tebi da li nisu znali ime ili su te odmah poceli zvati " finom gospodjom iz Deninog stana. " i tako i dan danas ostaje. Nisu znali s kim si se družila.
Ali u ovoj ulici ima nesto posebno. Mladja kcerka Snježana od pokojnog Koste i pokojne Dese Rončević zivi udata u nekom daljem dijelu grada , ali svaki dan navraća u njihov stan u tvom bivšem haustoru. Tu je vuku lijepe uspomene. Starija je negdje vani
Jure Slovenac je ostao udovac i on te pamti kao posebnu osobu.
Ja sam to saznavala u zadnjih deset godina ali nikad nisam o tome pisala. A to je inace bila Cajevacka zgrada. Tu je bila i profesorica Olivera Josifovic koja je sada negdje u Srbiji.
U maloj kućici ispred vase zgrade nekad je zivio Merso. On je mom bratu na Facebooku poslao svoje crteže nase ulice a u zadnje vrijeme se ne javlja. Zemira, Bisera i ja smo ljetos sve pretresale , raspitujući se o svima koji su otisli.
Zelim ti puno zdravlja i snage i za tebe i za tvoju mamu i da sto duze uživaš u ovom svom talentu i zadovoljstvu.
Puno pozdrava Saima.

Saturday, 20 February, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Zahvaljujem svima na lijepim riječima i podršci. Drago mi je da vam se moje slike sviđaju, lijep je to poticaj za daljnji rast.

Draga Saima zahvaljujem ti na podršci u širem smislu, a posebno na ovim informacijama o mojim bivšim susjedima. Gotovo nikakvih informacija o njima nisam imala, osim nešto malo o profesorici Oliveri, zahvaljujući našoj bivšoj kolegici iz Čajaveca, Nedi Reinprecht. Profesorica Olivera je dobro, malo je kod sina u Beogradu, malo u Smederevskoj Palanci. Nažalost suprug joj je preminuo prije nekoliko godina. Sinovi su nam vršnjaci, išli su u isti razred, stanovi nam bili preko puta, pa smo se i družile. Nije to bilo svakodnevno ispijanje kave, obje smo bile opterećene poslom, a gotovo svakog praznika mi bismo odlazili u Zagreb ili Trogir.
Pozdravi molim te Juru, Slovenca, kako si ga nazvala, bili su oboje, on i supruga mu dragi ljudi, svakako i Snježanu. Imam lijepe uspomene na njene roditelje s kojima smo bili u vrlo dobrim odnosima.
Odrasla sam u Zagrebu, prilično zatvorenoj sredini, pa je suzdržanost što se tiče sklapanja novih bližih poznanstava u kasnijim godinama meni shvatljiva.
Nemam iskustvo svih vas koji ste rođeni, školovali se i radili u svom rodnom gradu, pa vjerojatno ni ne mogu u potpunosti razumjeti vašu nostalgiju za njim.
Voljela sam Banjaluku, uživala u predivnom pogledu s naših dva balkona na Vrbas i Starčevicu, ali ju nisam doživljavala kao grad u kojem ću ostati za cijeli život.
Traumatičnost predratnih godina i načina izlazka iz grada, uspostavili su dublju vezu sa svima koji smo doživjeli istu sudbinu kao i gradom, ali onim iz mojih sjećanja.

Lijep pozdrav tebi i svima tvojima i uživaj u djeci i unucima ako su vam još u posjeti.
Nataša






Saturday, 20 February, 2016  
Anonymous sega said...

Otvorim blog i vidim naslov ZIMSKE RADOSTI pa pomislim...evo sankanja i skijanja. Kad ono umjetnost i ako se zna da je Natasa, citav radni vijek provela u bransi tehnike, za njene radove jedan veliki kompliment. U svakoj vidim nesto, nekakvu poruku.
Sada cu napisati i ovo, Natasa : gdje ih cuvas, dali u podrumu ili u garazi ??
Poruka za Natasu:
- pazi ovaj sto pita gdje cuvas slike je vjerovatno neki lopov, sigurno hoce da ukrade!!!
Tebi i tvojoj porodici dobro zdravlje i pozdrav svima !!
Sega

Saturday, 20 February, 2016  
Blogger Coma said...

Predivni radovi, uzivao sam gledati, puno zdravlja i daljeg uzivanja u slikanju. Pozdrav iz Beograda.

Wednesday, 08 June, 2016  

Post a Comment

<< Home