Šeftelija zna sama da se brani

Na osnovu Milanovog sjećanja, i što je važno, i fotografija, njemu su se vratili mnogi detalji iz ovog trenutka njegovog života.

I mi iz naše ulice smo pripremali priredbe u dvorištu Bešlagića familije.

Znam da su nam gledaoci bili iz našeg i okolnih komšiluka i prvenstveno naši roditelji.
Ja se ničega, ama baš ničega, ne mogu sjetiti, ni jednog imena učesnika osim samo trijema u dvorištu, koji je bio duž čitavog zida sa susjednom kušom Tahirovića. Trijem je bio podijeljen drvenim stubovima, a pod kao u svim zgradama kojima "daske život znače". Idealno za predstave. Mi djeca smo donosili stolice i postavljali u redove na travnjaku.

Gospodin Milenko je napisao da je baka stanovala u ulici koja je vodila na Šehitluke. To je isti dio grada o kojem pie profesor Filipović.

Danas je gosp. Filipović u svojoj kolumni "Katedra" napisao clanak "Šeftelija zna da se sama brani".  Obzirom da je predivno, šaljem vam u nastavcima taj članak.

Tvrdim da je i prije  rata ovakav komšiluk imao iste karakteristike kao i poslije rata. Dok ne dođoše zabradjene spodobe iz cijele bivše domovine i napraviše bezličan grad.

Pozdrav, Saima