SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, February 16, 2018

Srbska (ne) čast

Siguran sam da je većina koja navraća na ovaj blog čula za ove humanitarce iz Srbije koji su prošetali ulicama našeg grada početkom januara, tačnije na dan kada je proslavljano stvaranje manjeg blentiteta, te crne mrlje svakog poštenog čovjeka. Internet je bio preplavljen vijestima o ovim divnim, plemenitim momcima koji su oduševljeno dočekani u našem gradu, naročito od strane mladih. Na facebook-u sam vidio na desetine fotografija današnje omladine Banjaluke jer su se mnogi utrkivali da se uslikaju sa ovim humanitarcima, vjerojatno jer im je humanost najvažnija stvar u životu pa, bar na ovaj način, žele da daju svoj doprinost.

Šetnja srbske (ne) časti Gospodskom, ulicom koja je mnogim
prognanima ostala u posebnom sjećanju

Omladina grada sa svojim idolom

Sa facebook stranice "humanitaraca"

Humanitarci su nešto ranije (u decembru) bili gosti narodne skupštine manjeg blentiteta a primio ih je i Mile iz Mrčajevaca, diplomirani mesar nekadašnje Poljoprivredne škole u našem gradu, nekadašnji SKOJ-evac i Reformista, a zadnjih godina glavni zaštitnik srpskog naroda, koji se, prema pisanjima nekih koji situaciju bolje poznaju, posebno istakao u ovom zadnjem ratu trgujući naftom i cigaretama (istina, s pristojne udaljenosti od ratnih događaja) dok su drugi ginuli u odbrambeno-otadžbinskom ratu, toj velikoj borbi nenaoružanog naroda (nedaj bože da neko spomene avione, tenkove, minobacače, mitraljeze, borbena vozila i slične igračke bivše JNA) , koji se samo branio da ostane svoj na svome (pri tom učinivši brojne zločine koji su procesuirani od političkog i pristrasnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Hag-u). Dakle, da sumiram, naš grad je bio počašćen dolaskom humanitaraca iz Srbije, kojima su se priključili njihovi članovi iz manjeg blentiteta, a neprijatelji srpskog naroda oko toga digoše nepotrebnu buku, kao da se radi o, nedaj (opet) bože, nekakvim paravojnim formacijama.

"Humanitarci", gosti narodne skupštine manjeg blentiteta

I Mile je dao svoj doprinos značaju ove posjete
Kome bi moglo pasti napamet da nabildane, istetovirane mladiće u maskirnim uniformama nazove paravojnim formacijama. Zar bi neko mogao pomisliti da je Bojan Stojković, vođa i osnivač humanitaraca, momak čija fotografija s automatom plastično iskazuje njegovu ljubav da pomogne drugome, pripadnik bilo kakve paramilitarne formacije. Kako je moguće u tu grupu strpati nekoga koga njegovi sljedbenici i simpatizeri nazivaju komandantom? ...

Bojan, spreman za "humanitarni rad"
Pa kako neko može reći a se ne radi o "humanitarcu"?

Čestitka na facebook-u povodom rođendana komandatna,
pardon, glavnog "humanitarca
Mogao bih ovako nastaviti u nedogled. U svemu rečenom je najžalosnije da se naš grad ponosi prisustvom osoba kao što su Bojan i njegovi pajdaši. Riječi osude normalnih iz našeg grada su rijetke, tihe, ne čuju se. Slično kao početkom devedesetih kada smo bili prisiljeni da ga (dobrovoljno) napustimo.

Čini mi se da su ovakve pojave, nakon godina indoktrinacije, postale normalne, da se prihvaćaju bez otpora, da su mozgovi isprani i više ne prepoznaju zlo. Da li će to donijeti sreću većini koja sada živi u našem gradu, pokazat će vrijeme. Srećom, nisam tamo i lično me sve puno ne tangira ali nisam mogao a da se ne osvrnem na još jedan moralni pad grada u kojem sam rođen i gdje sam proživio lijepih četrdesetak godina. A taj pad je započeo prije više od 25 godina i ne zaustavlja se. Nažalost.

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Najiskrenije je to sto si rekao da si daleko od ovoga sto se dešava u našem gradu i da to puno ne tangira. Ne misliš samo ti tako nego veliki broj onih koji su daleko i koje sve to ne tangira. Četvrt vijeka je prošlo od vašeg odlaska i to je dovoljan period da se u novoj sredini stvori svoj život i svoja kuća, pogotovo ako se ima mogućnosti za malo bolji život nego sto je bio u bivšem gradu. Ja sam prije desetak godina kad je moj Zlatko došao u Sarajevo , a tad je već 20 god bio u Holandiji pitala “imaš li dojam da si došao svojoj kući”on je rekao “mama, hoćeš iskreno” . Ja sam rekla “ naravno” a njegov odgovor je bio “ nemam”. A sad je tamo sa porodicom tj suprugom i dva sina, radi u Ministarstvu lijepo živi i to je to.
Nas grad je zarobljen ludilom pojedinaca a narod je sve vise svjestan toga. Političari u BIH su u takvoj panici pred ove izbore, strah ih je zbog gubitka imovine i privilegija, Prave sva vrste cirkusa i daju takve izjave i uvrede jedni drugima da mislim da najnepismeniji i najprimitivniji sloj naših BH gradjana ne bi Bio to u stanju
Nas grad i najveći broj gradjana u njemu ne mogu ništa učiniti. U Sarajevu , Tuzli i Zenici se palilo Predsjedništvo , zgrade opstina i rusilo mnogo toga po ulicama i ništa se nije moglo promjeniti. Malo ko zna vani koliko su ovo opasni tipovi. Ako ponovo izbori budu isti onda se definitivno treba još vise iseljavati. A i za prosle izbore vrlo često je dijaspora svojim glasovima donosila ove današnje odluke.

Pozdrav Saima

Sunday, 18 February, 2018  

Post a Comment

<< Home