SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, February 08, 2018

Prilog na komentar

Jutros pročitah Sejin komentar. To što je došlo do zabune imena umjesto Esad, Sead nije u našim godinama nikakvo čudo. Na ovom čudu klikneš jedno, iziđe drugo, a pored vlastite kontrole i pregleda ode drugo slovo i izmjeni riječ potpuno. I to je vjerovatno zbog naših godina.

Kad sam pročitala tekst početak mi je bio super, jer sam saznala o stricu koji je uložio silno vrijeme u stvaranje ove famili story kako je nazva Saida. 

Čitajući dalje  sve sam se više razočaravala u kontradiktornosti Sejini stavova. Ne znam na koga se odnosi ova kritika o našoj prošlosti, mene ili Saidu. Nikad ni u jednom momentu nije bilo u nama ni isticanje nacionalnosti, ni imovinskog porijekla. Bilo je samo iznošenje činjenica koje je utvrđivao tvoj stric, Seidine lične istorije i dokumenata, kao i moje i dokumenata.

Mi smo odgajani da se ponašamo skromno u prošlom sistemu, da ne vrijeđamo nikoga i da pomažemo koliko god možemo.

Ja sad moram da ispričam samo jedan detalj u mojoj firmi neposredno prije rata. 

Zaposlena je nova čistačica Rosa iz okoline Sarajeva (Vojkovići). Kad je prvi put počela da pere prozore dobila je sav potreban materijal i pribor. Počela je od dna prozora, pa malo u sredinu, pa malo gore. Pa jedno čisti, drugo prlja. Ja sam se digla i fino polako uzela i pokazivala joj kako se peru prozori.

Nakon nekog vremena ona je sjedila u prostoriji u kojoj se pila kafa i plela neki šal. Ja sam joj prišla i obzirom da nisam nikad naučila plesti (čitale se knjige u svakom slobodnom trenutku) ja sam je zamolila da mi pokaže. Brzo sam ukopirala i kupila igle i vunu. Nakon dva dana donjela sam da joj pokažem. Ona je uzela, pogledala sa strane i vidjela da mi ovčice sa strane nemaju pravilan red nego su malo "spetljane".

Od riječi do riječi  prenosim njenu reakciju. "Kako si ovo završavala glupačo glupa. Ja sam ti pokazalo kako se radi?“ Meni je to tada bilo smiješno pa sam pričala raji i smijali se. 

Danas, poslije velike misli Josipa Pejakovića "da su ovi koji su nam ovo učinili došli iz nekih vukojebina. Prvo kad su progledali ugledali su poskoka na svom pragu. A poskok je opasna životinja", kada razmišljam o tom trenutku, shvatam da je naš život i naše ponašanje i, ustvari, naš odgoj, bio pogrešan. 

Prvih trideset civila muslimana (to smo bili do rata) u tim Vojkovićima su pohapšeni, odvedeni u strašni zatvor Kula na srpskoj teritoriji, i pobijeni. I dan danas se pokušava saznati ko je to učinio. Tako je počelo.

Mislim da je zavist i zloba prema našoj kulturi i merhametu napravila toliko silnu mržnju prema nama. 

Drugi primjer

Kad sam prije 45 godina došla u Rakovo selo, zatekla sam Vicinu rodnu kuću u stanju na prvoj slici.
On je sa 5 godina odveden u Beograd, otac prvoboraca, majka poginula na Sutjesci. 

Mene su stari ljudi dočekivali, molili da s njima pričam, satima. Cjelo selo je bilo partizansko. Čini mi se da sam im bila milija od Vice. 

Ja sam polako svake godine donosila pelcere cvijeća iz Banja Luke i majkinog cvjetnjaka iz Gornjeg Šehera. 
Tako sam ja napravila svoj "park" koji je svake godine sve ljepši. Mnogima sam djelila pelcere. 

Kad je prije pet godina donesen kontejner u selo, nikad nije ni opran ni zamjenjen. Ja sam pretprošle godine uspjela da u komunalnom preduzecu dobijemo novi. Nikom nisam rekla da sam ja to uradila i Vice je finim tehničkim slovima ispisao da se smeće pakuje u kese. O tome sam pisala u nekom prilogu. 

Kad sam došla prošle godine, kontejner opet smrdio, traka je skinuta. Pitala sam rodicu ko je to uradio, rekla je Danica (i o njoj sam tad pisala ), u z riječi "Neće nam jedna Bosančura uvoditi red". Pitala sam otkud zna da sam ja. Neki mještanin radi u tom preduzeca, ona pitala, on istražio i eto to je to.

Od septembra ove godine počela je predizborna kampanja koja svakim danom u Bosni podsjeća na aparthejd, a nigdje Mendele ni od korova.

Svi koji su vani u najvećem broju se predstavljaju kao Bosanci a briga ih za Bosnu ko za lanjski snijeg. 

Dolaze, sad se "hase" izgledom, napucanom  garderobom, sa ženama i djecom. Nemam ništa protiv toga. Uvijek mi je drago da su uspjeli. I ja se sada hvalim "našim" mojim vrtom u selu. Trebala sam malo tako da radim i od djetinjstva u svom životu u Banja Luci. 

Ovako sam imala zlobe i zavisti i od najbližeg roda i okoline.

Sad bi samo Seju upitala, gdje su mu ta raja, gdje su mu ti prijatelji, imena i mješani meni ništa ne znače. Znače mi samo kakvi su ljudi.

Ja sam u Banja Luci čula da je Milanov blog opasan. Ali najviše od Bošnjaka i Hrvata. Neki su i u vladi i ministarstvima, ulaguju se i čuvaju svoje " gu..ce" .

A mrze ga i oni za koje Milan uvijek kaže ime i prezime, oni iz vukojebina koji su ga zbog uspješnosti, pameti i postizanje u životu u Banja Luci mrzili, a mrze ga i sad zbog uspjeha u Americi, opet sve sam sa svojom takvom porodicom.

Želim sreću svima vani koji obožavaju Bosnu a kad dođu u Banja Luku i u Sarajevo, pokazuju tu svoju vanjsku uspješnost?

Puno pozdrava od Saime koja će sada biti žešća u borbi protiv aparthejda nego u ratu. 

U očekivanju da će se neko od Sejine raje javiti na ovaj blog i pitati se gdje su ta raja bila kad ste istjerivani . Umrijeću sretna sa saznanjem da sam uvijek nesto pokušavala da učinim za Bosnu koju obožavam.

Saima


Prvi dolazak u Rakovo selo, august 1971. godine
I ovo je moja istorija. Već je prošlo 25 godina od ovog trenutka. Franin izlazak iz bolnice. Prvo su mjesec dana bile obe noge u gipsu. Pa onda jedan fiksator i jedan gips, pa onda obe fiksator, pa onda skinuto sve. Pa onda borba za izmještanje na Hvar, završetak četvrtog razreda gimnazije (opet borba), pa odlazak u Berlin i 1997. povratak u Sarajevo. U reportaži DW-televizije „istoriska izjava", „ja sebe ne vidim nigdje osim u Sarajevu".
Sliku snimio pokojni Toše Miteševski, Makedonac sa nama u zgradi i ratu. Prije rata bio fotoreporter amater. U ratu nije imao materijala, pa čuvao za izuzetne dogadjaje. Volio Franu i prije rata, tako je ostala jedina slika. Često nošena u podrum u kutijama, ubacivanja u brzini prilikom ranatiranja. Napravio izložbu "Soba njenih uspomena". Naša lijepa djevojka Dragana Ristić u svojoj izgorenog sobi, zajedno u stubištu i ratu. Umro mlad a izložba "šeta" svijetom. Organizuje njegov veliki prijatelj umjetnik Milomira Strašni.


Nakon par godina sagrađeno kupatilo i još jedan WC, 1977 g. Prvi u selu u kući. Prije toga iza kuće bio mali (žene) i veliki ( muškarci). Krug ograđen kamenjem do visine čovjeka u čučnju.
Mi ugradili i bide. Sve i danas postoji, sa YU proizvodnjom i kvalitetom. Seljaci ulazili i govorili: "Onaj Vice je lud. Pravi dvije šolje, jednu kraj druge“. Neki od tih su danas u hrvatskom saboru. 
Kod nas bio obrnut sistem sve do 2010 "okolo belaj a unutra kalaj" .

Početak mog cvijeća ispred našeg dijela

Frane ispred stričeve konobe

Početak Vicini radova
2010. na tom mjestu napravljena još jedna soba i hodnik. WC i kupatilo ostali unutra isti i dan danas. 
Keramika Jugina nije ni ogrebana. Frane 8 godina radio za američku firmu u  Sarajevu ( ( Živjela Amerika).
Radio u Rusiji  Armeniji i sad u Gruziji za istu firmu.

Ko u Bosni zelenilo

Franin drug iz Sarajeva Alen, (ima kafić u Sa), autobusom za Šibenik poslao reklamni suncobran


Pomogla i stričevoj snahi da uredi svoje stepenište. Odlično se slažemo i kad je bila podjela imovine sa stričevima , nas dvije prozvali UNOROFOR jer smo se trudile da se ne svadjaju.






Prošlo ljeto uživanje sa sinovima i unučadi. I u selu velike promjene, sad se vodi kao općina Šibenik. Asfaltiran put do kuće, voda je bila i 1971. Gradsko osvjetljenje pred kućama, na brdu Orlovacč svijetle vjetrenjače za proizvodnju struje.




Labels:

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...


Draga Saima,

???????????????????????????????????
Ne znam kakvu vezu si pronasla izmedju mog kratkog obracanja i Tvog i Saidinog pisanja.

Prvo , moj pozdrav na kraju se odnosi na posjetioce ovog bloga: na Coa , Maria, Nijaza,Aljosu, na Tebe i mnoge druge koji se ovde javljaju. To je moja stara raja.

Niti jedan od onih koje sam nabrojao , a s kojim smo moj brat i ja provodili najvise vremena , ne navraca na ovu internetsku stranu . Prije svega jer su pripadali jednom drugom krugu a dobar dio njih je vec pod zemljom . Toso Papic je osoba koju sam neizmjerno volio i postovao , Dragu- Oskarovog bratica poznas , mozda i Zucu-vulkanizera, mnogi su bili vezani za nas kroz tenis , drugi kroz zajednicko odrastanje. Ti ljudi ne ucestvuju u ratovima niti ugrozavaju druge . U njih se nisam razocarao i dragi su mi i dalje.

Saidu sam "upoznao" na ovom blogu . Bilo mi je drago kada mi se prije desetak godina obratila ; jos vise kada sam spoznao
da dijelimo iste ideale i da je jako aktivna u organizacijama koje podrzavaju prave stvari.
Nedavno sam Saidi poslao porodicno stablo . Mislio sam da ima pravo na to a i kao znak postovanja i prijateljstva.

Kad je "drvo" vec izaslo u javnost , morao sam da dam ispravku o autoru ali i mali komentar . Naime , do prije jedne ili dvije generacije porodica je bila "etnicki cista " . Koliko znam, prva ili jedna od prvih , koji nisu pripadali vjerskoj ili nacionalnoj slici familije , bila je Kristina , mama Dzenete i Dzeneta , kao i Stefica Bahtijarevic , prije rata clanica Hrv. sabora i mama Zorana ( ljekar Hrv. nogometne reprezentacije) i Emira ( advokat u Zagrebu) . Da , na tu novu sarolikost u familiji sam posebno ponosan . Naravno , to nije garancija ni za sto . I Praljak je bio u mijesanom braku pa nije dijelio nase ideale . Ali , tolika brojnost "neocekivanih" ( prema ranijoj istoriji ) ali i nasa dokazana opredjeljenja ,govore nesto sto mi je drago .A to odredzuje prije svega ljubav , postovanje i sl.

Primjedba da u svakoj porodici ima i ovih i onih je prije svega opcenita .Ali , ako vec moram i to da objasnim onda cu reci da se par clanova sire familije na pocetku rata naslo na pogresnoj strani . Brzo su shvatili da grijese i otisli su iz B.Luke.
A Saida je i sama osjetila na svojoj kozi da joj jedan dalji rodjak, nakon njenog izlaska iz Sarajeva, nije bio spreman pomoci , a mogao je , jer nije "sklon nepotizmu ".
Drago mi je i da ste Ti i Vice iz razlicitih miljea a dokazujete da je to bogatsvo a ne nesto lose.
Jednostavno , vidim to i kao dio naseg prkosa nacionalistickim idiotima iako to nije bio razlog nasih veza.
Prozvala si me pa sam morao da objasnjavam stvari za koje nemam potrebu da se opravdavam. Nisam imao namjeru da bilo koga kritikujem ili mu nesto zamjeram.

I dalje s postovanjem i prijateljstvom ,

Vas Sejo Bahtijarevic






Friday, 09 February, 2018  
Anonymous Saima said...

Moj prilog na komentar je proizišao iz slijedecih razloga.

Navikli smo da ovde iznosimo svoje stavove, svoje misljenje, svoje životne situacije i dogadjaje, tako da nijednog trenutka nisam pomislila da se imas bilo kakvog razloga opravdavati.

Na komentar o "Banja luko i ..." Meni su samo licno bili nejasni tvoji slijedeci pasusi:

"Mi svi imamo rodjaka kojima se ponosimo, ali i one koje radije ne spominjemo. Mogu reci sa zadovoljstvom da onaj dio moje porodice koju poznajem ne pravi razliku medju ljudima po porijeklu bilo koje vrste (nacionalnom, imovinskom ....) da se osjećamo Bosancima."

Ja sam mislila da smo mozda ja i Saida tu, jer ne zelim vise da zahvaljujuci svom odgoju, uvijek nastojim da "niže" od sebe uvijek postavim na istu razinu, da ne uvrijedim i da poštujem. Ali to se nije vraćalo istom mjerom. Takvi su uvijek davali do znanja da su "nebeski narod" a mi Bosanski muslimani gradjani drugog reda. Nazalost Bosanci vise ne postoje, jer ako nemaju pravo da budu birani, onda i ne postoje. Jedino sto mogu i hocu je da ostavim pravu sliku o mom porijeklu i kulturi življenja u mojoj porodici. Kad je Vice dosao da trazi moju ruku od oca, nakon njegovog odlaska, na moje pitanje sta misli otac je odgovorio "Kćeri udaj se za Kineza ako hoćeš, ti ces s njim zivjeti a ne ja". Odgovor unuka banjalučkog muftije u jednom periodu. I o tome Sam vece pisala.

Drugi pasus

"Ni jedan od onih koje sam nabrajao, s kojima smo moj brat i ja, ne navraćaju na ovu stranicu jer su pripadali drugom krugu." ?????????????? A na pocetku ovog bloga pise da je namjenjen svim bivšim i sadašnjim Banjalucanima, itd.

Nazalost Dragu Oskarovog nisam nikad upoznala, jednom sam se cula telefonom kad sam tražila Oskara, i zamolila ga, kad se budu vracali s mora da nas posjete u Sibenik, zajedno sa Gitom, jer je za BL to najkraći put.
Nadam se da on ne pripada onim Hrvatima i Bošnjacima koji smatraju da je ovaj blog opasan a mozda i druženje samnom. To mi je rekla jedna dobra prijateljica Rodjena u Hrvatskoj, prava Hrvatica . Ljudi se boje vladajucih i hoce da mirno zive svoje posljednje dane jer nemaju kud otici.

Treci pasus

"jednostavno vidimo kao dio prkosa nacionalističkim idiotima, iako to nije bio razlog nasih veza"

Da samo ljudi znaju kakve su se gluposti preko "državnih televizija" u ratu objavljivale
O "miješanim brakovima", da smo se tako ženili i udavali po zadatcima Partije, da su djeca iz ti brakova idioti i sta jos sve ne. Sreca da ruzne stvari uvijek zaboravljam. Mislim da je to dolazilo iz kabineta Reisa i po džamijama se širilo. Od tada datira i ova sadašnja mrznja i propaganda. Ali i danas se to nije iskorijenilo. Vjerski poglavari to rade hinjski i perfidno. Kao sto su u to vrijeme nase veze bile iz prave ljubavi, opet ih ima i danas u Sarajevu.

Nadam se da nisam nista napisala sto bi te uvrijedilo, jer shvatam da tvoji pogledi iz Njemacke i uredjenog zivota kojim zivis od odlaska iz BL i mog ratnog zivota i sadašnjeg u Sarajevu o kojem se kad se daleko od toga jako malo zna.

Meni ovaj blog jako puno vrijedi, jer sam u ovih svih godina njegovog izlaska upoznavala divne protjerane gradjane BL i njihove teške zivote na putevima u nepoznato i patnje koje su preživljavali. Sretna sam sto su svi koji su napustili Balkan uspjeli i stvorili sebi kakve takve zivote dostojne covjeka.

Pozdrav Saima

Sunday, 11 February, 2018  

Post a Comment

<< Home