Ah ta penzija! Ni na nebu, ni na zemlji!!
 |
| Cvijet penzionig fonda SPW, april 2018 |
Prije dvije
godine sam stopirao s poslom, otišao ranije u penziju prema određenim
dogovorima s poslodavcem, jer sam izabrao da se brinem za suprugu da ne ide u
smještaj (ustanovu) gdije bi imala svu pomoć. Ove godine, u aprilu sam navršio
66. godina i od tada sam zvanično u penziji. Prošle godine u aprilu sam dobio
dopis od penzionog fonda u kome me obavještavaju da sam od aprila 2018-te u starosnoj penziji,
opisuju sistem gradnje penzije, iznos, ako nečim nisam zadovoljan mogu da
pitam, da se žalim i slično. Ove godine par dana prije
“penzionog” datuma dobijem paket, mislim da je greška, jer nisam ništa kupovao
niti naručivao. Ali stoji moja adresa. Otvorim i iznenadim se !!!! Penzioni
fond mi šalje svijež cvijet u saksiji, posebno upakovan (namjenska kutija). Na
kratkom dopisu stoji ….. da mi žele sve najbolje, dobro zdravlje i da uživam u
penziji !!
S jedne strane mi drago, nekako lijep osjećaj
da ljudi misle o malim stvarima, ja to prokomentarišem sa BAŠ SU LJUDI !! U našem žargonu odmah znamo sve šta to znači,
opisao si sve.
Međutim, istovremeno se odvija još nešto, a to
je proces …. traženja penzije u BiH. Negdje zimus, nazove me SVB (ustanova) u
Holandiji preko koje ide jedan “opšti” dio penzije, jer se ovdje penzija
sastoji od dva dijela: opšteg (koji ima svaki Holanđanin, bez obzira dali je
radio ili ne) i penzije iz radnog odnosa. E, pitali su me da li sam radio u BiH
i da li sam podnio zahtjev za penziju. Ja im odgovorim, da …. radio sam skoro
19 godina, ali zahtjev nisam podnosio a nemem mogućnosti da to ganjam jer ne
mogu suprugu ostaviti samu. SVB kaže ….. ako hoćete, mi ćemo to uraditi u vaše
ime, pošaljite nam kopije radne knjižice, pasoša, sve digitalno i čekajte. OK,
ja pristanem. Što da ne, nemam nikakvih troškova oko toga ( i to je važno
…….haha….ha !).
Negdje, dva mjeseca poslije dobijem pismo iz
Banjaluke. Vidim da je poslato na SVB (u Groningen) a cc. na mene. Ukratko, pišu
da nemam pravo na penziju jer sam osiguran u Holandiji! Rok žalbe 14 dana. Ja
pošizim, ponovo ta moja domovina, zemlja gdje sam se rodio i živio 42 godine,
formirao se ali na svu sreću “drukčije”.
Pošto stoji da je rok žalbe 14 dana ja napišem žalbu, ukratko, kulturno, tražeći
starosnu penziju samo za period moga rada, 18 godina i 9 mjeseci. Sve priloge
imaju u posjedu. Ali poslije mjesec dana dobijem ponovo odbijenicu sa istim
obrazloženjem. Nazovem SVB i kažem im, osjete u mome glasu da sam ljut. Obrazlažu
mi da ja ništa više ne poduzimam oko toga, da će oni to dovesti do kraja, dali
su Banjalucki dopis na prevod a ako je potrebno ….. tužiće ih sudu, jer moje
pravo ne mogu osporiti. Tako se za mene završilo trazenje penzije u BiH. I kada
je dobijem, finansijski mi ne znači ništa, ali ostaje ‘’bol’’ i NELJUDSKOST.
S druge strane, to nije ništa. Zašto bi se
netko brinuo za bivše Jugoslovene, koji još žive u stranim zemljama kada se ne
brine niti za SVOJ VLASTITI NAROD ?? Troglava aždaja koja je već ušla u
antologiju istinskih čuda već treću deceniju ‘’jede’’ taj svoj vlastiti narod
!! Sega, tko si ti, i šta tražiš?
Ništa, gledam taj penzioni, holandski cvijet i
kažem, HVALA vam ….baš ste LJUDI !
Pozdrav svima! Sega
posted by co | 10:09 AM
1 Comments:
Zahvaljujem se Segi na prilogu jer me posebno interesira kako se živi u našim novim domovinama i kako mi to vidimo i doživljavamo. O Nizozemskoj sam čuo dosta lijepih stvari, uostalom, sin je skrasio tamo i nema namjeru da se bilo kuda miče, pa često pimislim kako bi to bilo da smo kojim slučajem završili tamo. Istina, ne mogu se požaliti ni na USA jer sam od dolaska ovdje imao sreću da radim u sredinama gdje su me primili više nego lijepo, imao sam lijep i dobro plaćen posao, a vrlo često sam znao reći da mi je ljepše nego u socijalizmu. USA je velika, razvijena zemlja koja pruža neograničene mogućnosti a kako će neko proći u životu u velikom broju slučajeva ovisi od same osobe.To je jedna velika prednost USA a veliki nedostaka je da je sve podređeno tržištu i borbi za što većom zaradom što kao rezultat ima mnoga rješenja koja ne vode računa o svima: i o onima koji su obrazovani i sposobni, i o onima koji to nisu.
Čini mi se da je prevelika regulativa (zakona ima mali milion) pa se običan čovjek lako izgubi i mora tražiti pomoć. A onda tu uskaču oni koji znaju kako izvući novac i čovjek tu mora biti jako oprezan.
Što se tiče penzija i zdravsteve zaštite, varijanata je bezbroj a svaki detalj ima uticaja da li će izabrana opcija biti prava ili ne. Poseban problem je zdravstveno osiguranje koje je vezano za profit pa to kao posljedicu može imati veoma veliki uticaj kako čovjek provodi dane kada bi trebao da se opusti. Nisu rijetki slučajevi da neko potroši svu svoju ušteđevinu plaćajući medicinske račune, da bi, nakon toga spao na trošak države (uz sva ograničenja koja uz to idu). Ovdje je normalna stvar da neko, zbog ogromnih troškova liječenja, proglasi stečaj. Vjerujem da to nema nigdje u svijetu, gdje tu podrazumijevam razvijene zemlje.
Ja sam, u ovom trenutku, vrlo blizu konačne odluke (koju opciju izabrati) ali još uvijek ne znam kako završiti svu papirologiju jer su raspoložive informacije često konfuzne a ponekad potpuno nejasne. Na kraju ću morati ići u državni ured koji se bavi tim stvarima, nadajući se da ću naletiti na osobu koja zna više od mene (nije rijedak slučaj da sam znao više od „specijalista“ u uredima čiji je to posao).
A što se tiče cvijeta koji ti je stigao od države, lijep je to osjećaj, koji, siguran sam, oni koji žive u našim krajevima nikada neće doživjeti. Na kraju, samo da napomenem, bilo bi mi drago da se javiš kada se problem s bivšom domovinom razriješi, ma kakvo rješenje
Post a Comment
<< Home