Milicija trenira strogoću

Bruno Batinić nakon "obrade" banjalučke policije

Ne znam koliko ko prati događaje u Banjaluci i koliko protjerane zanima šta se u njoj događa ali ja redovito, svaki dan „skoknem“ na stranicu „Nezavisnih novina“ da vidim šta me čeka ako ovog ljeta navratim. Tu se baš i ne može puno saznati jer „Nezavisne novine“ su nezavisne koliko je i Stormy Daniels (porno glumica kojoj je Trump platio da informacija o njihovom „bliskom susretu“ prije nekoliko godina ne ugleda svjetlost dana), nevina. Srećom, na Internetu postoje i druge stranice gdje se može saznati šta se to u našem gradu dešava.

A dešava se svašta.

Zadnjih dana pratim aktivnosti policije koja je počela otvorene progone određene grupe građana, pa čak i novinara, samo zato jer se sumnja da su vezani za grupu „Pravda za Davida“ koja se bori da se istina o ubistvu mladića Davida Dragičevića, momka čije je tijelo jednog jutra pronađeno u plićaku Crkvene u blizini njenog ušća u Vrbas, konačno sazna.

"Pozor, akcija, kreni" - novi trend u filmskoj industriji
izmišljen u budućoj "prestonici evropske kulture"

Gledam video zapise aktivnosti policajaca koji, po samo njima znanim kriterijima, zabranjuje prilaze crkvi izgrađenoj na Trgu palih boraca, legitimiše, prijeti privođenjima i prekršajnim prijavama. Slušam njihova glupa i drska objašnjenja, milozvučnih šumskih naglasaka, koje korijene vuku iz vukojebina iz kojih su „šljegli“ u grad nakon njegovog „oslobođenja“, i pitam se da li je ono što vidim i čujem zaista stvarnost ili se radi lažnim vijestima kojih je internet prepun. Ekipu, primjećujem, čini i filmski snimatelj koji službenom kamerom drsko snima prolaznike za policijsku arhivu, ne objašnjavajući zašto to radi i ko mu je to dozvolio.

Teror se slijedećih dana proširio i na dio Gospodske ulice gdje policija reagira čim primjeti da se okupi više od dvoje ljudi. Po zakonima koji su nedavno usvojeni, skup od troje čini nedozvoljeno okupljanje i murija odmah reagira, legitimiše, piše prekršajne prijave, privodi na razgovor, rastura. Prema objašnjenju policije, okupljanje više od dvije osobe se mora prijaviti kao skup a mjesto gdje se mogu okupiti je park Mladen Stojanović. Demokratija je to na navišem nivou koju je Mile nedavno uveo a policija revnosno sprovodi.

Šest na jednoga, kakvo junaštvo

I kada sam pomislio da stvari ne mogu biti gore, jučer novi incident. Od strane policije je napadnut bivši Banjalučanin a od rata građanin Švedske, Bruno Batinić samo zato što je razgovarao s jednim od članova grupe „Pravda za Davida“. Nakon što je Bruno završio kraći razgovor, opkolila ga je grupa od šest policajaca a jedan od njih zatražio dokumenta. Na Brunino pitanje zašto mu traže dokumenta i njegovo protivljenje da ga privedu u MUP, nastalo je naguravnje, Brunu su policajci oborili na beton, stavili lisice na ruke i odveli, kao najvećeg kriminalca, tamo gdje odvode sve koji im nisu po volji. Uzalud su bili pokušaji njegove supruge i nekolicine prisutnih da pomognu. Milina policija je radila posao, sve po pravilu službe: hapsi svakog čije im se face ne sviđaju, prema kriterijima definiranim od strane onih na vlasti. Događaji me podjećaju na scene iz filmova o trećem Rajhu, kada su po njemačkim gradovima proganjani Židovi i svi oni koji nisu podržavali Hitlera i njegovu partiju. Zadnjih dana sam slučajno gledao par filmova iz tog toba i prosto je nevjerojatno koliko je sličnosti.

Doček prognanih u Banjaluci ovih dana

Tako Banjaluka, grad za kojeg se njegov nadobudni gradonačelnik hvali da je ozbiljan kandidat za prestonicu evropske kulture, pokazuje o kakvoj se kulturi radi. Mjesto je to gdje se ljudska prava guše na neviđen način, slično kao što se to radi u zemaljama u kojima vladaju najgori diktatori svijeta.

U Banjaluci je to, doduše, počelo davno, još tamo početkom devedesetih, kada je tadašnja vlast sistematski čistile grad od nepodobnih. Ni tada se nije smjelo slobodno šetati gradom, bez bojazni da te iznenada ne zaskoče pripadnici novoformiranih „snaga reda“, od kojih su se posebno isticali pripadnici crvenih beretki, paravojne formacije pod komadnom današnjeg potpredsjednika skupštine manjeg blentiteta Nenada Stevandić. Tada su neki neimanje papira skupo plaćali. Svima je poznato koliko je naših sugrađana platilo najveću cijenu a za to još niko od onih koji su to činili, a posebno oni koji su vukli konce, nije odgovarao. Čak naprotiv, nagrađeni su visokim pozicijama u vlasti pa nije čudo što se i danas primjenjuju slične metode kao i prije tridesetak godina.

Smiješno je čitati saopštenje MUP-a, koje, i pored video zapisa koji se vrte na Internetu, tvrdi kako je sve urađeno po zakonu i kako prema Bruni policija nije primijenila prekomjernu silu. Čak se navodi kako je jedan od šest policajaca koji su učetvovali u obaranju 66-godišnjeg penzinera pri tom povrijeđen. Pitam se koliko neko mora biti glup pa da, uprkos video snimcima, daje takva saopštenja, kao da se lažima može sakriti ono što je jasno dokumentirano. Ali, prema komentarima nekih od zadrtih Milinih pristalica, krivica je na Bruni što je došao iz Švedske pa se pravi važan u gradu iz kojeg je protjeran. 

U isti bubanj udara i naš bivši komšija, mladi Mazalica, koji ponovo brani ono što se odbraniti ne može. Koristi iste argumente kao što ih je koristio u odbrani svoga oca koji se početkom devedesetih uselio u stan svoga protjeranog kolege. Mladi Mazalica ponovo izjednačuje zlo i dobro, stajući u odbranu svoga idola koji sve više gubi kompas, zaboravljajući kako su prošli oni koji su prije njega činili isto.

Kako čujem, Bruno se, nakon što je zdravstveno zbrinjen, vratio u Švedsku, gdje je zatražio dodatnu zdravstvenu pomoć. Čitam da štampa u Švedskoj uveliko piše o incidentu. I vlada Švedske je reagirala pa će Igor Crnadak morati objasniti šta se to u Banjaluci dogodilo. Stvari se razvijaju suprotno od onoga kako su to sebi neki u manjem blentitetu zamislili. Očekujem da će uskoro stići i tužba protiv MUP-a manjeg blentiteta sa zahtjevom za oštetu, kako zbog fizičkih, tako i zbog duševnih povreda, koje će MUP (odnosno, poreznici manjeg blentiteta) na kraju morati platiti. Tako se to radi u uređenim državama svijeta i toga moraju biti svjesni i oni koji misle da su iznad svih zakona. Jer, u ovom slučaju se radi o državljaninu Švedske kojeg Milini policajci ne mogu mlatiti kako i kada im se prohtije, samo zato što im se ne sviđa. Sa svojima može raditi šta hoće jer većina ih se ne buni ali s državljanima drugih država to neće proči bez posljedica.

Prognanima koji ovog ljeta namjeravaju posjetiti rodni grad predlažem da prije puta prikupe informacije o brojevima telefona ambasada država čiji su državljani i da se upoznaju šta trebaju činiti ako im se desi nešto slično. Jer ne treba dopustiti primitivcima da svoju silu istresaju na nedužnom narodu, kao što su to radili devedesetih. Vremena su se promijenila i sve što se danas događa je, preko socijalnih medija, istog momenta dostupno cijelom svijetu i ne može se lažinim saopštenjima sakriti. Nisu to devedesete kada je vladala potpuna blokada informacija i kada je vlast nekažnjeno mogla raditi šta je htjela. A neki su to u Banjaluci i manjem blentitetu očigledno zaboravili.