Mladi i B i H: koračamo zajedno

Sandro na susretu u Sarajevu

Kako je na ovom blogu većina tema vezana za grad Banjaluku, njene bivše (prognane) i sadašnje stanovnike i događaje u gradu i vezane za grad (ovih dana je tamo prilično „zanimljivo“ jer je tamošnja vlast odlučila da i ono malo turista što tamo navraća, a u najvećem broju navraćaju njeni prognani građani), rastjera policijskim mjerama ravnim onim u nacističkoj Njemačkoj početkom drugog svjetskog rata, promaknu mi neke druge, mnogo ljepše vijesti koje zaslužaju da im se da prostora. Srećom, još ima onih koji mi se jave, kao što je to ovaj puta učinio Sega, javljajući se kratkim emailom o skupu u Sarajevu od prije nekoliko dana, čiji je jedan od glavnih sudionika bio njegov mlađi sin Sandro.

Evo šta mi Sega piše:

Jos nisam zavrsio mali prilog o Sandru i njegovom malom timu, sta i kako rade ovdje i po zemljama Beneluxa a zatim u sprezi sa BiH i zemljama Balkana ali evo saljem jedan drugi prilog o Sandrinoj posjeti Sarajevu, tacnije okupljanju mladih iz citavog svijeta sa ciljem : kako se brze i efikasnije povezivati, razmjenjivati znanje i misljenja, te podsticati mlade sa nasih podrucija da se “probude” i pocnu dijelovati strucnije, organizovanije i masovnije.

Tacnije, susret je organizovalo Ministarstvo za dijasporu (izbjeglice i raseljena lica) u Sarajevu od 19 do 21 juna. Bilo je prisutno oko 60-tak mladih iz razlicitih dijelova svijeta. Sandra nisam jos vidio po povratku, nismo razgovarali o detaljima ali mi je ukratko javio da je zadovoljan, da su se okvirno dogovorili da naprave jak tim koji ce dijelovati sa vana, a koliko ce to biti prihvaceno tamo od strane razlicitih (mladih) organizacija ...... vidjecemo ??

Link na članak u Oslobodjenju

Sandro je, kao što se može vidjeti, aktivan, ide naprijed i bori se svim silama i siguran sam da će uspjeti u onome šta radi. Mi stariji smo svoje završili, na mladima svijet ostaje. A Sandro je, svime što je do sada postigao, pokazao na se na njega može i mora računati. Za njega ne postoje granice, on je stanovnik svijeta, za razliku od mnogih u našeg gradu koji se još uvijek nadaju da će jednog dana moći namazati nacionalizam na kruh. Jer, dok u Sarajevu, mlada generacija prognanika i izbjeglica  cijelog svijeta, intenzivno radi da se Bosna i Hercegovina izvuče iz gliba u kojem se već godinama nalazi, u Banjaluci je nemoguće mlade animirati da se odupru teroru koji nad njima (i svim onima koji se ne slažu s onim što vlast čini)  provodi policija pod čvrstom rukom Mileta iz Bakinaca i njegovih sljedbenika.

Očekujem da će mi se Sega, kada Sandro i on nađu vremena da popričaju, poslati novi prilog i da ćemo biti u prilici da čujemo o čemu se radi iz prve ruke. A Sandri želim puno uspjeha u onome što radi, siguran da smo svi mi koji smo ga preko Seginog pisanja upoznati, ponosni što vuče korijene iz Banjaluke, grada koji je većina nas morala zauvijek napustiti.

UZ SAIMIN KOMENTAR

Saimin oleander u Rakovom selu ove godine