SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, November 13, 2015

Molitva bogumila

MOLITVA BOGUMILA
”Obdari me darom
kamenijem,
zaštiti strpljenjem
i ćutnjom,
sestrama mojim…
…………jer…
Pogoni me čekaju
i pod sjećkom..
………………..
Odasvud..”
I
Možda je negdje, Ti što prolaziš, u nekim starim listinama, doisata zapisana uboga i
bremenita sudbina ove zemlje; nepročitana i nedokučena u potpunosti. Zapretena!
Sudbina ovog mrvuljka nabranog i naboranog balkanskog kamena, iskidana pećina-
ma, potocima, urvinama…

Obogaljenog.

Osuđenog da živi vječito u utegama; da ju narodi, njeni i tuđi, razjedaju i mrve, da ju
sitne i pogane. Da ju zatiru konji njeni. I da posvud prska krv. Njena!
A da, ipak nekim čudom, razapeta, opasana i zatrta, - opstaje i živi.

Istinabog: izmučena, prevarena, izmrcvarena.
Istinabog: iskidana, zavađena, postiđena.

Koja je to zla slutnja njena, pitamo se molitvama, namrgodila vaseljensku sudbinu
kobnu, da se pošali ovim komadičkom zemlje, blago zaigrane između ravnice i plava
mora? Koga valja pitati zašto joj se narod raspolučuje i dijeli? Što li se to izdžikljala gr
ba krečnjaka balkanskog zavađa cijelo vrijeme s nebom i sa samom sobom? Zašto ju
obdan raznose rijeke i obnoć gorske kiše cijede?

Zašto li se, pitamo se vijekovima, dijeli i prekraja ovaj kamen mešetski, a narod lomi
kao pšenična pogača, ispoprijeko? Što li se to ljudi krišom i iz potaje sačekuju u urvi-
nama njenim i mraku, tuku čakljama, sječivom i koljem?

II
I evo nas ponovo ovdje, Ti što prolaziš, kako se nakon deset vijekova molimo bogu,
jer ljudima ne možemo, da nam zabreknu vimena iznova, da nam se napune sirišta i
zamekeće jarad. Da se zaplavi šljiva, ona savska, oplode bukve i osteone krave. Da
se srpovi vrate žitu. Raž da rodi, žir olista. Njive djetelinom napasu i ustože.

Evo nas pogruženih, gdje kradom od sebe odgonimo budaline naše maloumne. Evo
gdje glagoljamo u trave ljekovite da nam se plode mrjestilišta i žabljaci. Da nas za-
obiđe kojim slučajem jara rana, mržnja i utiranje. Da se nama čuju posvud dvojnice i
muka buša.Konji da se džilite i bjelasa jagnjad.

Evo gdje se patimo pod nastrešnicama tuđim i dalekim. Koje nas ne shvataju i koje
nas neće.
Evo nas gdje krišom sjekire, kose i čaklje odlažemo da rđaju. Da sasušena krv, naša
i tuđa prosuta, izblijedi i onejača.

Jerbo, duboka je ova tama nebeska.
Mjesec se, eno, hladi iznad nas i kiseli.
Zvijezde rasute kao bisere, čekamo, a nikad da dođu.
Jerbo, ova nada dolazi sporo. Iz nepoznatih špilja dalekih i zbitih.

III
Pa, ako, pak, sretneš ljude, Ti što prolaziš, reci da si vidoo jedan stijećak kameni,
oivičen glađu okatom i krvnim grušanjem..Ne zaboravi: Stijećak bjeličast utisnut. Gdje
podno brda leži uspavan.

I, uspravan!

I, ne zapišaj ga, niti opogani, Ti što prolaziš! Odlom kruha stavi mu u pročelje. I nahra-
ni mrave. Cvrčke zaćutale.
Možda će ti blagoslov njihov trebati na putu!

I poželi, ako uzmogneš: Da se skine teret ovaj teški, bremeni, sa ove zemlje iskon-
ske. Da se vjetar uspokoji i izgubi nemir vjekovni.
I da ode.
Da ode od ove zemlje,
napaćene bogohuljem i neimanjem!
Napaćene ljudima…

Svojim….i  tuđim….


Zlatko Pregl
(ZFP, Flemingsberg, 6. decembra 1999)

Labels: ,

4 Comments:

Anonymous Nataša said...

Hvala Zlatko!

Ostaje uvijek neodgovoreno pitanje - Zašto?, Zašto?

Pa zar ništa nismo sposobni naučiti kroz ta brojna krvava stoljeća?

Pozdrav, Nataša

Friday, 13 November, 2015  
Anonymous sega said...

Procitam jednom, pa jos jednom. Zlaja, to samo ti mozes izvuci iz "naftalina".
Dolaskom ovdje gdje sada zivim, koliko puta su me samo pitali: Rat a ... zasto?
A odgovora nema, ja ga ne znam. I ostace tako...dok zivim.
Covjek protiv covjeka.
Pozdrav svima.
Sega

Friday, 13 November, 2015  
Anonymous Anonymous said...

J jos ne mogu vjerovati da je ovako nesto napisano. Sto napisa Sega mora se dva puta procitati. On me zbuni sa ovim " vadjanjem iz naftalina" da li je to Zlatko napisao ili neko drugi.Ovo bi na svim BH tv stanicama trebalo svaki dan stavljati prije dnevnika da mozda nekom vecem broju nasih ljudi dodje "iz du....... u glavu"
Bilo je pjesnika i knjizevnika ali ovo je nesto za sto vise nemam rijeci.
Pozdrav Saima

Friday, 13 November, 2015  
Anonymous sega said...

Draga Saima, ja cesto kada razmisljam kroz glavu prolazi mnogo toga, a pisem samo ponesto. Posto Zlatka poznajem, on veoma dobro zna sta ja mislim. Kada sam pisao "iz naftalina" mislio sam na dvije stvari: prvo....pisano je prije 15-stak godina a drugo.... Zlaja svojom nadarenoscu na 1-nu ili 1,5 stranicu A4 formata stavlja istoriju od najmanje osam vijekova. Veoma slikovito i autenticno. Svaka mu cast.
Proces razvoja drustva na nasim prostorima biti ce veoma dugotrajan i mukotrpan.
Veoma mi je drago da se javljamo, da imamo kontakte bar na ovaj nacin i da tako zivimo.
Pozdrav svima!
Sega

Saturday, 14 November, 2015  

Post a Comment

<< Home