SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, November 29, 2006

Dan Republike

Danas izuzetno objavljujem tri priloga: ovaj prvi je kratko podjecanje na dan kada je stvorena drzava Jugoslavija u kojoj smo vecina nas prezivjeli najveci dio naseg zivota.

Za drugi je Canak iskoristio jednu sliku od prije 15-tak godina koja na prvi pogled nema nikakve veze sa danasnjim danom ali cete nakon citanja njegovog teksta promijeniti misljenje. Canak je danasnji dan tako lijepo povezao sa vise dogadjanja, onako kako samo on to zna i umije.

Treci je takodje Cankovo djelo: moram mu odati sva priznanja za prikupljanje materijala.

Za one mladje, koji se nase blize proslosti ne sjecaju, mali cas historije. Na danasnji dan, neke tamo davne 1943. godine stvorena je, kako su je mnogi nazivali, moderna Jugoslavija. Vijenici AVNOJ-a su se okupili u gradu Jajcu na obali rijeke Plive, u Bosni i Hercegovini, i donijeli odluku o formiranju drzave koja je vecini nas ostala u lijepom sjecanju. Ili se to samo meni cini?

U ono nase vrijeme ljudi se nisu dijelili na nacije (ili sam ja to tako naivno mislio) i pripadnost jednoj naciji nije bila najvaznija (i jedina) stvar u zivotu. Slavili su se neki drugi praznici uz pjesmu i veselje, druzilo se bez ogranicenja, zivjelo se slobodno i relativno bezbrizno. Mladi ljudi su isli u skole, zavrsavali fakultete, zaposljavali se, svi smo imali besplatno zdravstveno osiguranje, nismo se bojali starosti. Mnogi ('potlaceni' i 'ugrozeni') su redovito svakog ljeta isla na Jadran na ljetovanje, samo je bilo pitanje mjesta koje ce se odabrati. Ljudi su bili ljudi.

Danas su neka druga vremena. Nacija je sve, ljudi je jako malo. Svako se plasi svakog, pri svakom susretu se odmjerava koje bi nacije iliti vjere onaj drugi mogao biti, sta li to on sprema protiv mene? Mladi manje brinu o skoli a vise kako ce mrziti onog koji nije njegov. Fakulteti nisu potrebni nikome jer posla za strucnjake ni onako nema: sve velike fabrike koje su zaposljavale mlade skolovane ljude su propale ili su ih prigrabili oni koji su vodili glavno kolo. Sjecam se nekada velike i cijenjene fabrike Rudi Cajavec koja je u svoja najbolja (prijeratna vremena) zaposljavala na stotine inzinjera a koja danas gotovo ni ne postoji. Danas znanja i iskustva nekadasnjih Cajaveckih inzinjera besplatno koriste najvece fabrike svijeta (naravno uz odgovarajucu nadoknadu istim) a mladi koji eventualno zavrse elektrotehnicki fakultet u Banjaluci imaju odlicnu sansu da se zaposle u nekoj trgovini ili restoranu. Cajaveca nema ali ima mrznje. Posla nema, ali glavno je da je zrak 'cist'.

Kada su neki ljudi tamo davne 43. stvarali novu drzavu vjerojatno ni u snu nisu mogli sanjati kakve ce drzave stvarati njihovi sinovi. Volio bih zivjeti dovoljno dugo pa da vidim da li ce ludost trajati vjecno ili ce jednog dana onima sto sada ne vide dalje od nosa ikada doci iz g..... u glavu. Bojim se da to necu docekati jer ima jos jako puno onih koji se jos nisu obezbijedili, a planirali su. A naivna raja, ko ovce, srljaju kuda ih 'pametni' vode.

Ne bih zelio da pomislite da zivot koji smo nekada zivjeli idealiziram, jer ja sam poznat kao realan covjek: cak naprotiv, svi me znaju kao velikog pesimistu. Svakoj razumnoj osobi je jasno da idealnog drustva nema, pa tako ni bivsa Juge nije bila to (kada sam rijeci stavljao na papir, u mislima sam imao danasnju Bosnu i Banjaluku, jer o njima uglavnom pisem). Ali ako bi mi netko ponudio da biram da li da zivim u jednoj od danasnjih Bosanskih enklava, u okruzenju svojih, gdje se svi 'molimo jednom bogu' ili u bivsoj Jugi, dilema ne bih imao.

Na kraju, evo jos jedne muzicke numere, ovog puta bez muzike, da ne bih pretjerao. Vecina nas se sjecamo ove pjesme sarajevske grupe Zabranjeno Pusenje koja baca i neko drugo svjetlo na danasnji dan:

Danas je Dan Republike
I stari je popio malo
Na televiziji Lepa Brena

I stari se sjeća ratnih vremena

Da bi danas bilo bolje
Oni su poturali svoja pleća
Gazili hladne rijeke
Jeli koru s drveća

Žao mu je što neki misle
Da je život negdje drugdje

I ne sanja se više stari san
Čekaju pasoš da odu van


Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže Dragane šuti
Skrati jezik mogu te čuti

Danas je Dan Republike
I stari se sjeća ratnih dana
Žao mu je što se ni klinci
Više ne igraju partizana

Danas svako zna
Da je glava samo jedna
Danas svako zna
Pred kim pasti na koljena

Danas je Dan Republike i stari kaže
Otvorite prozore, pijan je i čini mu se
Da logorske vatre u daljini gore
Logorske vatre, u daljini gore

Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže
Jesi l' normalan Dragane
Zatvaraj prozore, ne radi grijanje

Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže Dragane šuti
Skrati jezik, mogu te čuti...

Labels:

1 Comments:

Anonymous Pomozimo Neretvi said...

Pozdrav Blogerima...nemam vremena da pisem prilog, pa sam odlucio da probam pogurati ovu peticiju sa jednim komentarom. Kapitalisti kao inace, hoce republiku da nam ruse, muzu, izrabljivaju, naplacivaju i na kraju da je uniste. Zadnji od tih prljavih poduhvata je izgradnja brana na Neretvi. E povodom toga ja bih molio sve koji su u mogucnosti da podpisu peticiju protiv unistavanja Bih prirode!!! 80% nas nije je ni vidjelo kako treba i ne zna sta imamo pa bi bio red da svi dobijemo tu priliku prije ili kasnije.Pozdrav Amir


http://www.zeleni-neretva.ba/peticija/contact.php

Wednesday, 29 November, 2006  

Post a Comment

<< Home