Vezeni snovi

Konacno sam u situaciji da imam priloga vise nego ih mogu objaviti (ne znam koliko dugo ce to trajati) pa su neki malo potisnuti, iako su zasluzili da ih odmah objavim. Jedan takav je i ovaj prilog od Natase koji je zasluzio da se objavi odmah poslije nasih 'zucnih' diskusija, ali nadam se da ni danas nije kasno:

Nisam se javljala preko vikenda, ali sam bila na blogu. Ako ne pred monitorom, ono u dusi i u mislima.

Bio je to vikend prepun emocija, plakali smo Miljenko i ja, ne znam, da li nad onim sto nam se svima dogadjalo, na vasim iskrenim komentarima, nad ljepotom Balasevice pjesme, ili zbog uzvisenosti ovog druzenja, ispunjenog toplinom izrecenog, otvorenosti dusa i medjusobnog povjerenja i uvazavanja.

Ne znam da li ce se ikad vise ponoviti ovakvi trenutci.

Nadam se da hoce!

Sretna sam, da sam i ja, barem malo, bila djelic, te bosanske tople, plemenite duse, ciju toplinu ni najvece tragedije ne mogu ugasiti.

Zao mi je, sto ih se vise nije ukljucilo; nisu svjesni sto propustaju i koliko je lijep osjecaj slobode, kad rijeci teku, teku,..., ni sami ne znamo odakle samo izviru. Da sam imala vremena, mira oko sebe, mislim da bih tih dana mogla napisati cijelu knjigu. Ta je knjiga jos uvijek u meni, tko zna, mozda budem opet u takvom raspolozenju, pa i ona ugleda svjetlost dana.

Saljem vam izvatke iz knjige nase nekadasnje sugradjanke, Seadete Zahirovic Misic, objavljene ove godine. Sudbina je htjela da u moje ruke dodje bas ovog vikenda. Vjerujem da ima jos takvih primjera, kojima se zeli sacuvati sjecanje i upoznati nase nove sugradjane s bogatstvom bosanske kulturne bastine.

Pozdrav svima.

Natasa