SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, March 19, 2018

Gringo...


Eto, kako čovjek proživi dobar dio, ovdje, ne primjeti mnogo toga. A onda  dođe ti normalno kada gledaš Neretvu, Sutjesku... sve razumiješ a nema titla ispod. Hajde što ti razumiješ, četnika. Istočno štokavska grupa, bliže kosovsko-resavski. Ustašu. Čakavština, kajkavskog ili štokavskog narječje. Novoštokavski, ijekavski, Boško Buha, Nikoletina...razumješ ti i Njemca. U redu  mi djeca sa Kurjakovog kamena smo imali sreću da je Tuzlo imao kobilu Zorku, pa kada kaže, „...“curik“, svi smo znali da Zorka mora nazad. A „forverc“, naprijed, a to su ti bile i najčešće komande kada njih Ljubiša i Bata udare po harbiji.

E sada, na cesti, jeli, kad govoriš a ja imam sreću pa sam u Njemačkoj, jezik ti gotovo da i ne treba. Pogotovo poslije ove najezde potomaka starih Huna, što uduplavaju slova u prezimenu, upisuju po dva imena i dodaju „sch“. Kroz školovanje mi je bilo čudno kada nastavnik za „dolazak“ „drugih“, Slovena, Huna,...napišu... “nadirala su Slovenska i Hunska plemena“... sada mi je stvarno jasno. Nadiru brate, nadiru... a nisu oni iz onih dječačkih dana na filma. Mi smo znali kada je snimana Kozara da je pola Šehera i Suturlije bilo u onim ZDS kamionima. Kao statisti. Pa kada je Ruja prikazivao Kozaru prepoznao Ramica burazora  i od dragosti viknuo,

...eno moga Bajre, partizan brez petokrake!

Jel ovi sto “nadiru”, njima ne treba ni uniforma...nekako su, kao oprave...
I zbog toga što niko od nas u igri nije htio biti Njemac i nositi „tomsona“, osim Bubija...normalno morali smo mu platiti džačku predstavu kod Ruje... a Bubi je jedini među nama sa plavim očima u istinu i ličio na „švabu“. Kako smo notorno bili bez para da platimo Bubija  često smo igrali  kauboja i indijanaca.

Pa kako je sada lijepo kada moja generacija u Americi gleda „Zadnji voz za Jumu“. Mi, šezdesetosmaci. Ne godište, događaji. A sve razumiju. Američki, engleski. U redu ne mora to biti ono skroz. Ko je u „Tuđu zemlju“ ušao a imao preko četerest teško da govori vješto i gramatički. Ali nema veze. Razumiju pola... ono kako su govorili Komanči, Sijuksi, Meksikanci, Crne noge... a bili smo i blizu Crnih nogu. Ono kada direktor Škole  onom crnom farbom namaže podove  u učionicama a Žuti, Hamza, Goja,  Frco, ja...već u aprilu bosi... pa crnih nogu i šoljom Trampovih, pardon, Trumanovih jaja...

I sada se ja smijem na jaz zamišljajući kako Šefika danas u Dalasu pošalje mog jarana Fo(a)dila da donese štrucu a Fo(a)dil debeloj Amerikanki pruži onaj dolar sa onim na dolaru i kaže,

-...ja  Fo(a)dil, „Crna ćorapa“ dati „Velikog vrača“...haug. „“Guzata Me(j)r(y)ema meni „Bijelog Troku, upola“, haug.....
ili
-I'm not a “gringo” ,
sto bi rekao  Čaršijan Panter. A glave okrugle k´o Cocin bubanj...amerikanac.

Grof.

Labels:

1 Comments:

Anonymous sega said...

Sijedimo u toj polumracnoj kafancini gotovo citav dan, pijemo, polumrtvi smo. Malo pricamo, cekamo ga. Ne vidimo ali cujemo da se otvaraju vrata, Gringo se vraca, znamo da je on, samo on tako otvara vrata. Pogledamo, jeste on, kao munja se pretvor u Grofa i kaze .... raja izvinite, malo kasnim !
OK procijedimo svi....
Pozdrav svima ! Sega

Tuesday, 20 March, 2018  

Post a Comment

<< Home