Gringo...
Eto, kako čovjek proživi dobar dio, ovdje, ne primjeti
mnogo toga. A onda dođe ti normalno kada gledaš Neretvu, Sutjesku... sve
razumiješ
a nema titla ispod. Hajde što
ti razumiješ,
četnika.
Istočno štokavska grupa, bliže kosovsko-resavski. Ustašu. Čakavština, kajkavskog ili štokavskog narječje. Novoštokavski, ijekavski, Boško Buha, Nikoletina...razumješ ti i Njemca. U redu mi djeca sa Kurjakovog kamena smo imali sreću da je Tuzlo imao kobilu
Zorku, pa kada kaže,
„...“curik“, svi smo znali da Zorka mora nazad. A „forverc“, naprijed, a to su
ti bile i najčešće komande kada njih Ljubiša i Bata udare po harbiji.
E sada, na cesti, jeli, kad govoriš a ja imam sreću pa sam u Njemačkoj, jezik ti gotovo da i ne
treba. Pogotovo poslije ove najezde potomaka starih Huna, što uduplavaju slova u
prezimenu, upisuju po dva imena i dodaju „sch“. Kroz školovanje mi je bilo čudno kada nastavnik
za „dolazak“
„drugih“, Slovena, Huna,...napišu... “nadirala su Slovenska i
Hunska plemena“... sada mi je stvarno jasno. Nadiru brate, nadiru... a
nisu oni iz onih dječačkih dana na filma. Mi smo znali kada je snimana Kozara
da je pola Šehera i Suturlije bilo u onim ZDS kamionima. Kao statisti. Pa kada
je Ruja prikazivao Kozaru prepoznao Ramica burazora i od dragosti viknuo,
...eno
moga Bajre, partizan brez petokrake!
Jel ovi
sto “nadiru”, njima ne treba ni uniforma...nekako su, kao oprave...
I zbog toga što niko od nas u igri nije
htio biti Njemac i nositi „tomsona“, osim Bubija...normalno morali smo mu
platiti džačku predstavu kod Ruje... a Bubi je jedini među nama sa plavim očima u istinu i ličio na „švabu“. Kako smo notorno bili
bez para da platimo Bubija često smo igrali kauboja i indijanaca.
Pa kako je sada lijepo kada moja generacija u Americi
gleda „Zadnji voz za Jumu“. Mi, šezdesetosmaci. Ne godište, događaji. A sve razumiju. Američki, engleski. U redu ne mora to
biti ono skroz. Ko je u „Tuđu
zemlju“ ušao
a imao preko četerest teško da govori vješto i gramatički. Ali nema veze. Razumiju
pola... ono kako su govorili Komanči, Sijuksi, Meksikanci, Crne noge... a
bili smo i blizu Crnih nogu. Ono kada direktor Škole onom crnom farbom namaže podove u učionicama a Žuti, Hamza, Goja, Frco, ja...već u aprilu bosi... pa
crnih nogu i šoljom Trampovih, pardon, Trumanovih jaja...
I sada se ja smijem na jaz zamišljajući kako Šefika danas u Dalasu pošalje mog jarana Fo(a)dila da
donese štrucu
a Fo(a)dil debeloj Amerikanki pruži onaj dolar sa onim na dolaru
i kaže,
-...ja Fo(a)dil,
„Crna ćorapa“
dati „Velikog vrača“...haug. „“Guzata Me(j)r(y)ema meni „Bijelog Troku,
upola“, haug.....
-I'm not a “gringo” ,
sto bi rekao Čaršijan
Panter. A glave
okrugle k´o Cocin bubanj...amerikanac.
Grof.
Labels: grof
1 Comments:
Sijedimo u toj polumracnoj kafancini gotovo citav dan, pijemo, polumrtvi smo. Malo pricamo, cekamo ga. Ne vidimo ali cujemo da se otvaraju vrata, Gringo se vraca, znamo da je on, samo on tako otvara vrata. Pogledamo, jeste on, kao munja se pretvor u Grofa i kaze .... raja izvinite, malo kasnim !
OK procijedimo svi....
Pozdrav svima ! Sega
Post a Comment
<< Home