Nova knjiga

U prilogu šaljem članak iz sarajevske “Gracije”. Nerkez je bio vrhunski novinar - istraživač, koji je svaku situaciju opisao istinito, pošteno, bez dlake na jeziku i bez straha od vlasti.

Sad je slobodan umjetnik i književnik i vrlo omiljen medju Sarajlijama. 

Prije nekoliko dana bila je deseta godišnjica od smrti Mustafe Hajrulahovića -Talijana.

Kad smo mi stanari napravili granicu u našoj zgradi, jedini tadašnji oficiri Armije BIH bili su Talijan i gosp. Jovo. Talijan je imao veliki ugled među mladim Sarajlijama, svi su u tenama, majicama i farmerkama bez ikakvog oružje krenuli da brane svoje domove od agresora. Savjetovao im je da se dobro čuvaju, da se ne izlažu neprijatelju. Laž da je u našoj zgradi hiljadu Jukinih vojnika (gradski kriminalac), koji je sa svojim kompanjonima pljačkao prodavnice na “ našoj “strani grada, (ali na Balkanu svaka laž u sekundi postaje istina), nama je tada jako pomogla.

Podjela je počela od Vrbanja mosta prema Grbavica. Tada je dvoje mladih zaljubljenih Bosanaca (različitih religija ) pokušalo bijeg na “našu stranu” i ubijeni su na mostu. I danas su u sjećanju kao sarajevski Romeo i Julija. Tako je počelo protjeravanje i ubistva na Grbavici?

Ovo je prvi rat po mome u istoriji Bosne da se sve zna. Uvijek se govorilo da su ”istoriju pisali pobjednici”. Naravno da je tada bilo i laži jer nije bilo komunikacija, elektronike i stranih novinara, za kojima su ostajale fotografije i video zapisi. 

Zbog toga me pasus gosp. Nerkeza “ U epohi bola...”, da je javni angažman bitan, čini da se i ja sada osjećam još bolje što ne odustajem od Bosne u najtežim momentima, kada lopovi i kriminalci nastoje da je raščerupaju od straha zbog istine o ovom ratu u Sarajevu, o kojem se sve više saznaje.

Bakir je bio u trezoru Narodne banka, čuvao ga Babo, pričaju taksisti Sarajeva, ljudi koji svašta znaju i više ne šute. Kažu i ovo:  “Da mu je Babo  živ i on bi napustio ovu SDA koju on vodi.”

Čovic je privatizirao “Soko”, poznati mostarski gigant, a iz logora dovodio zarobljene Bošnjake da mu budu besplatna radna snaga. 

Dodik švercao cigarete dok je srpska omladina ginula. Tada je dobio nadimak Mile bosanski Ronhill.

Ovo se sve više i više priča svuda, a najviše od ljudi koji su bili u tom okruženju za vrijeme tih događanja. Ja ne mogu davati nikakve argumente jer ih nemam, ali sve što sam ja doživila je zabilježeno. Ali za ovo ostalo u našem narodu od davnina stoji ona “gdje ima dima ima i vatre”.

Ja sam tada prvi put upoznala Talijana, rekao je da je iz Banjaluke, iz  Male čarsije. Bili smo i komšije samo preko glavnog mosta. Bio je naša generacija, umro je naprasno u Njemačkoj.

Ovde su sve smrti poštenih i poznatih Bosanaca koji su se borili za Bosnu naše mladosti.

Tragično završavali. Ljubijankić (poginuo u helikopteru), Turajlić, izveden iz vozila UMPROFOR-a i ubijen, Stjepan Kljujić, trovan, na Sefera  vršen atentat. Priča se da su puno znali o švercu donacija, struje, plina i onemogućili zacrtani dogovor o podjeli Sarajevo na istočni i zapadni dio kao Mostar. 

Naša zgrada je bila tvrd orah. I zbog toga, nikad niko o javnih TV nije objavio do sada ni jednu riječ. Niti je ikad iko dobio boračku penziju, jer niko od te omladine nije imao više od 25 godina. Samo su branili naše naselje Hrasno i svoje zgrade.

A tek gospodin Jovo.

Ne postoji omiljenija osoba u gradu od njega. Kad prolazi ulicom žene ga ljube, muškarci se rukuju i tapšu po ramenima. Nikad nije dobio neka priznanja od novokoponovanih boraca i vojne vlasti, a ako je i dobivao, odbijao je, ali nije mu bilo ni bitno. Pokazao se kao veliki humanista, o čemu je Saida lijepo pisala.

On je bio ikebana u bivšoj JNA, rođeni Beograđanin, roditelji učitelji, perfektno govorio francuski . Devedeset posto tog kadra je bilo sirotinja iz zabačenih djelova bivše domovine.Srbija ga ganjala, hapsila, prozivala kao izdajicu srpskog naroda. Kad je neko ČOVJEK , ništa, pored lične silne patnje,  ne uspijeva u cijelom svijetu i istina uvijek mora pobjediti laž.

To su tri zaslužna lika za sva vremena u ovom našem gradu.

Pozdrav Saima