Zatvori mi vrata...

Kratki igrokaz u  9 ferza

(Ukratko iza Svetog Save, mjesto, u hodniku, pod nogama teraca, u nizu  troja vrata obojena u plavo a na prvima šalter, piše, “kucni tri puta”.)

ja: kuc, kuc kuc...               (kucnem na šalter)

ona: škrippppppp...            (otvori šalter, hladne trajne, prsata i pise , Rada...)

ja: Oprostite, dalibih mogao dobiti izvod iz knjige državljanstva?

ona:...ime                           (gleda u nokte, vatreno crvene)

ja: Djemko                          (gledam, i okrenem glavu niz, ide službeno lice, Vasilije)

ona: DŽ ili Đ...?

ja: DŽ i Đ. u Njemačkoj nema. Napisu...DJ. Pa sam ja tako Djemko...

ona: Republike srbske ili Federacije BiH...?   (diže glavu, dekolte dubok, sada se vidi od one hladne trajne i ona i dekolte)

ja: Kakva je razlika..pa BiH...

ona:gruhhhhhhh......        (zalupi šalter, stiže Vasilije, smije se  jer me zna...)

Vasilije: Šta bi grofe, koljejojnejebem...               (pruža ruku da se pozdravimo)

ja: Zatvori mi vrata... Žena zajebata...

Vasilije: Sad ćemo mi to zavrsiti Grofe. Bogati, zbari li ti onu Ranku one 65 na matinu u Učiteljskoj...eno je direktorica nad pola Banje Luke.

Grof

Empatija

Co "ukrao" od Keme Bajagilovića.
Ovih dana u Banjaluci

Hoće li biti „Alidžun“...nije.Bijaše malo hladnije.Bit će prije  „Drugo džemre“. Pa pritisla neka tmuša ali to što je zguralo odozgo sa Karaule, nije ništa. Crne su i teme, ljudi od teme zajapureni...u onoj tmuši...

...biće da sam mislio da je bolje ne sjedati, kad odozgo od Kunjuha sjari osmica kompanije Čivčija. Te ću ti ja  Donjem šeheru a biće tamam oko podne. Sreća, naletiću ti ja na Topu, studirali zajedno pa kako smo davnih sedamdesetih dijelili što se imalo  gore na Bjelavama u Studenskom domu, tako je ostalo do danas. Kad dođem, nađemo se. Ovaj dan nalaktićemo se mi kod Voje Crnogorca na šank...hoćeš ti ili nećeš, malo je i glasno pa čuješ...teme, pritisle.A tmušne, kao da se nema o čemu drugom nego o politiki, koljedajojjebem...kadaćeti sreća, otud kroz hauster ljulja kočoperna gospođa. Ma jeli to prsataRada? Kako ide, biće da jest. Lomila je na matineu Meteora još u Učiteljskoj. I dan dans žensko feš. 

-Gledaj Rade, kao vila Raviojla, okrenuću se ja Topi,  pa  mu reče...to.

-od mene je nebi spasile ni straže đenerala Raže, odmah će ti Top...

-...ma, ni patrole Alabić Ikole, dodaću ja...,

a stari roker kanađanin  Škoro, uleti sa lijeve spojke pa onim svoji glasom kao Amstrong podšprajca dialog rimom,

-...biće minđe orlu i gavranu, u Hausu  o Vidovu danu.

I razbismo mi tmušu pa neko Dadu neko Radu neko Anu neko Danu...išao Neri, noge dizao Veri, pojebasmo mi pola Bnjaluke. Da je neko htio napraviti vic pa da nam zapjeva , „diž te se dižte“ a da mi gledamo dole, mogao je samo uz onu scenu Benje Filipovića  iz „Dobro uštimani mrtvaci“ kad  komšinica kaže,

-...“ja jebača, majko mila.“!

Samo Amerikanac Gemo (iz Vrbanje Džemo) podobro podkajlan „ginom“  a sa minđuhom u desnom uhu lagahno krenu onu od „Minđušara“,

-...“nema  Raja do rodnoga kraja“-

“...plačeš pičko, plačeš,” (A.S.-Sjećaš li se Doli Bel)

dodade mu Ahmo -Kengur iz Adelaide...

Kurjakovom kamenu  ću ti krenuti oko tri bez ozira što nisam čuo Timinog horoza. (kraj u Tvornici obuće.) Polako pored Daudije kuće Suljića, Čarđića kruške, „Izvora“ pa Donjom cestom i Hadžincinim putićem gore...a mobilni iz Njemačke, zvone. Ne može Njemačka nacrtati Mejrine ruke  (Mutter Maria)  bez mene. A mene tamam ostavljaju Tomine „Danka i Brank“ a i Kuliševa Danijela gdje je rasla breza bijela... u glavi mi.

Sutradan sam na Begovića karamut pripeo tekst,

"Dok god sa Kurjakovog kamena budete čuli zvuke rokenrola, turbo neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih Banjalučkih rokera."

Grof

(slicnost sa bilo kim je isključena a pojedine pežorative,

molim, uzimati kao pastoralno naslijeđe, nikako kao seksizam)

Gringo...

Eto, kako čovjek proživi dobar dio, ovdje, ne primjeti mnogo toga. A onda  dođe ti normalno kada gledaš Neretvu, Sutjesku... sve razumiješ a nema titla ispod. Hajde što ti razumiješ, četnika. Istočno štokavska grupa, bliže kosovsko-resavski. Ustašu. Čakavština, kajkavskog ili štokavskog narječje. Novoštokavski, ijekavski, Boško Buha, Nikoletina...razumješ ti i Njemca. U redu  mi djeca sa Kurjakovog kamena smo imali sreću da je Tuzlo imao kobilu Zorku, pa kada kaže, „...“curik“, svi smo znali da Zorka mora nazad. A „forverc“, naprijed, a to su ti bile i najčešće komande kada njih Ljubiša i Bata udare po harbiji.

E sada, na cesti, jeli, kad govoriš a ja imam sreću pa sam u Njemačkoj, jezik ti gotovo da i ne treba. Pogotovo poslije ove najezde potomaka starih Huna, što uduplavaju slova u prezimenu, upisuju po dva imena i dodaju „sch“. Kroz školovanje mi je bilo čudno kada nastavnik za „dolazak“ „drugih“, Slovena, Huna,...napišu... “nadirala su Slovenska i Hunska plemena“... sada mi je stvarno jasno. Nadiru brate, nadiru... a nisu oni iz onih dječačkih dana na filma. Mi smo znali kada je snimana Kozara da je pola Šehera i Suturlije bilo u onim ZDS kamionima. Kao statisti. Pa kada je Ruja prikazivao Kozaru prepoznao Ramica burazora  i od dragosti viknuo,

...eno moga Bajre, partizan brez petokrake!

Jel ovi sto “nadiru”, njima ne treba ni uniforma...nekako su, kao oprave...

I zbog toga što niko od nas u igri nije htio biti Njemac i nositi „tomsona“, osim Bubija...normalno morali smo mu platiti džačku predstavu kod Ruje... a Bubi je jedini među nama sa plavim očima u istinu i ličio na „švabu“. Kako smo notorno bili bez para da platimo Bubija  često smo igrali  kauboja i indijanaca.

Pa kako je sada lijepo kada moja generacija u Americi gleda „Zadnji voz za Jumu“. Mi, šezdesetosmaci. Ne godište, događaji. A sve razumiju. Američki, engleski. U redu ne mora to biti ono skroz. Ko je u „Tuđu zemlju“ ušao a imao preko četerest teško da govori vješto i gramatički. Ali nema veze. Razumiju pola... ono kako su govorili Komanči, Sijuksi, Meksikanci, Crne noge... a bili smo i blizu Crnih nogu. Ono kada direktor Škole  onom crnom farbom namaže podove  u učionicama a Žuti, Hamza, Goja,  Frco, ja...već u aprilu bosi... pa crnih nogu i šoljom Trampovih, pardon, Trumanovih jaja...

I sada se ja smijem na jaz zamišljajući kako Šefika danas u Dalasu pošalje mog jarana Fo(a)dila da donese štrucu a Fo(a)dil debeloj Amerikanki pruži onaj dolar sa onim na dolaru i kaže,

-...ja  Fo(a)dil, „Crna ćorapa“ dati „Velikog vrača“...haug. „“Guzata Me(j)r(y)ema meni „Bijelog Troku, upola“, haug.....

ili

-I'm not a “gringo” ,

sto bi rekao  Čaršijan Panter. A glave okrugle k´o Cocin bubanj...amerikanac.

Grof.

Sentiš

Sentiš

-...plešete´li ovaj ples? (pitam.)

- ...rado. (odgovori)

- Ovo je sentiš. Pa oprostite ako Vas budem okretao uvijek na istu stranu.

Drugačije ne umijem. (upozoravam)

- ....ne mari... (odgovori)

,a sa Ćajevčevog razglasa u sali Ćajevca,    tugaljivo je pjevao Omer , „O, Dona...“

-Oprostite, ima nepisano pravilo... ono tri plesa. Iz„bontona...“ a vidim i vaše drugarice...

-Niko mene ne čeka. (odgovori)

- Ja sam Grof. Oprostite, nisam se ni predstavio....Vi ste..?

-Kolinda.

Nećete zamjeriti ako Vas otpratim do kuće. Ja sam iz Šehera...gdje stanujete...?

-...kod Poljoprivredne škole....(odgovori, poslije zadnje (8) osmice te subote)

„Die Bosnakien kommen, Marsch“

Ovaj put ću ti preko Beča. Carski grad teških eklektičkih fasada, kasnije Austrijskog stila fasadne izgradnje kako ga u Bosni i Hercegovini preuzeše, ono za Kalaja. Nova gradnja preko postmoderne do moderne me stvarno nije interesovala pa nakon obilaska naslijedja Stare monarhije sješću ti ja da na miru razaberem napamćeno. Kafana isto, Bečka, teških zavjesa, ogromnih ogledala upadno našminkanih Bečkih dama, moje godišće otprilike. I čudno. Par njih slične meni... Izduženog lica malo savijenog nosa, više garave no plave... Koincidencija, koja me navede na malu analizu i moju vezu sa ovim Starim gradom. Korelaciju ti nisam mogao naći ali će mi naumpasti oba moja dida jer druge logike nije bili... A,  

Did Ejub regrutovan u Banjalučkom okrugu i u Prvom svjetskom ratu bio u Austrijskoj vojsci, nije volio priču ali ako je regrutovan u Banjalučkom okrugu najvjerovatnije je služio u Drugoj Bošnjačkoj regimenti  Štab, I, II. i III Bataljon: Graz,  Grenadiergasse 8. I dok su se Bečka gospoda oficiri i kurve šetale Wienom did se na Monta Melliti tukao sa ostalim zemljacima od kojih većina izginu... u čast i za hrabrost ista ta Bečka gospoda oficiri i kurve dobiše „Die Bosnakien kommen, Marsch“ a moj did dobi tetku Hasibu, i vjerovatno kratku vezu sa bakama ovih dama što mi izgledaše na sestre. Tadašnje kurve kao i Bečke kurve prije njih dobiše posjede u Hrvatskoj jer to bijaše običaj u Monarhiji... to da dobiju imanja za zasluge. Da li je did imao šta sa kojom, tetke mi nisu rekle a može vjerovatno biti, da ja imao, jer evo slične mi... Ako je tako onda postoji mogućnost da ja u Lijepoj našoj imam svojat sa „uduplanin“ slovima u prezimenu...mislim potomci. Ovih Bečkih...

Did Muho banjalučki trgovac sa Hadži-Begzada mahale (Grab) vjerovatno podplati Komisiju na regrutaciji... ne on. Otac mu Husein pa po tome i Obama i ja u lozi imamo ono „H“ kazu „ejč“. Ali did je bio počesto u Becu, tetke objašnjavale da je išao fijakerom po „basmu“ za radnju a ja kada sam narastao znade da je did podosta sorvana bacio oni Bečkim damama... i Zagrebačkim, mislim na pupak. Od njega vjerovatno u Lijepoj našoj nemam Kolindu jer je Muho ipak za razliku od Ejuba ispod Čemernice birao lokale i najčešće sjedio u „Gradskoj kavani“ gdje je sjedio i bečki boem pjesnik Grilparzer.

Grof

Medjed

Panika u Banjaluci: Medvjed primjećen na Pobrđu

BANJALUKA - Jutros u 7 časova na kapiji Novog groblja u naselju Pobrđe u Banjaluci uspaničeni mještani primjetili su medvjeda,...“

„Medvjed zalutao u selo u Lijevču polju

Mještani Donjih Karajzovaca kod Gradiške vidjeli su jutros medvjeda teškog više od 200 kilograma na oranici udaljenoj nekoliko metara od kuća u ovom selu u Lijevču polju...“

...cudilo me da vijesti nisu postavljene kao „udarne vijesti“. Ali kratko poslije, razbistri mi se pa k´o velim ,

-eeee, Grofe, malo si skrenuo ljevlje, sto bi bilo „udarno“  nesto sto bi trebala biti svakodnevnica,  jer od gosta Krajisnik nikad nije bjezao.

Dobro nismo k´o Eskimi da mu podbacimo balduzu...ali sto se tice konaka i hrane islo je do tri dana...jos ako je kumstvo.Pa to je bila svetinja. Kuma je bila svetinja...Komplet. Zadnji put u Banjaluci napomenu mi crni Micko, da je ostalo tako i danas, samo  da je danas „kuma“ svetinja,  od pupka pa nagore.   Nisam mu protvrjecio ali za ojkacu „Kum kumi noge diz´o“ znam od  kada sam opazio zase.

E sad Crni medvjed koji je dolutao u studentsko naselje Univerziteta Kolorado je Americki medjed. Skolovan. Republikanac...taj se gura, tura, hoce guzve.

Onaj medo, hurnjak, purger,sto je u noći na četvrtak  ušao na autocestu Rijeka - Zagreb između tunela Javorova kosa i Čardak, dobi po gusci. Morali su ga ustrijeliti. Kako ne bi ...EU je to, a „za dom spremni“...nema „doma“.Sve pokupovala Njemacka. I zato sada ima „za medjeda spremni“...

Globalno  gledano jest da je Ruski medjed ikona dragih nam prijatelja i poslodavaca, nasih banjaluckih bankara. Ali osim para i budala traziti blizeg rodjaka ili buducu iza Urala...nema logike. Jer medjed nekoga trazi. A zasto bi bio Ruski  kada su isti ovdje  od sviju nas iz RS napravili medjeda.I sada brundaju iz daljine. Osim medjeda koji to ne vide i ne cuju.

Znaci ipak bi  socioloska istrazivanja trebalo prebaciti na lokalno. Ne globalno. Domace podrijetlo, je neupitno jer medjed hoce medju nas. On trazi...nas.

A mi znamo za „jazavca“. I tu se prica zavrsava. Sa otijeh kraja nije. Jazavac hoce za muda...

Obzirom da su u Banjaluci mnogi ostali bez muda, a i ovi koji su pristigli i danas u dvadeset i prvom vijeku jedu „trumanova jaja“ a ruke im u Gradsjkjoj bolnici zamotavaju u zavoje iz cetrdeset pete...To ovi nasi „jazavci“ koji odose i putuju „tamo-vamo“ preko Drine.

Znaju. I nece nazad...a i ne znaju plivat´.Hodaju Beogradom pa se okrenu,

-...ides li Lujo, pitaju...

da ne zabasaju.

Zakljucak moze ici samo u jednom pravcu  a to je da je medjed zabas´o.  Jednostavno novom rutom „brze ceste sa Kinezima“ (Banjaluka-Cadjavica) osvanuo na Pobrdju. Hipoteza je i mogucnost dolaska na glasanje, na „referendum“. Mozda medjedov glas prevagne...medjutim nema medjeda u Cipsu.

Ovaj drugi sto trazi rodjaka ili prijatelja (jer i medjed hoce drustvo pa i pod satorom) po Lijevce polju... medjed je „glavni baja „ u sumi. Mozda trazi bilateralne odnose sa slicno rangiranim. Za njega nemam hipotezu.Imam gotovu teza ali postujem demokratski „Zakona o  pisanju“ u RS i ne spominjem ...radi onijeh demokratskih zavoja iz cetrdeset i pete.

Grof

Nisvet Smailagić